Porijeklo kože - kako je nastala bijela, a kako crna
Bijeli se rasisti, piše Ed Yong za Atlantic, često pozivaju na nevjerojatno krivu tvrdnju kako su Afrikanci (dakle gotovo po defaultu osobe tamne kože) genetski sličniji velikim čovjekolikim majmunima od 'bijelaca', no nova istraživanja pokazuju kako su upravo (bijeli) Europljani bliži hominidima.
Rasa je, iako po mnogima zastarjeli antropološki termin, nešto vidljivo 'golim okom', jasno i nedvosmisleno što za sobom povlači niz znanstvenih i društvenih implikacija. Većina istraživanja o rasi, genetici i količini melanina provedena je na osobama europskog podrijetla. To je, slažu se znanstvenici, vrlo nepotpuna perspektiva.
Sarah Tishkoff, genetičarka sa sveučilišta Pennsylvania i njezina ekipa kolega napravili su drugačiju vrstu istraživanja genetske različitosti koja utječe na to s kakvom ćemo se bojom kože roditi. Regrutirali su 1.570 volontera iz 10 etničkih skupina iz Etiopije, Tanzanije i Bocvane te su mjerili količinu melanina u koži (ruke). Proučili su više od četiri milijuna mjesta na genomima gdje se DNK može razlikovati u samo jednom slovu, kako bi identificirali kojoj varijaciji pripadaju.
Ono što su tražili, piše Atlantic, pronašli su oko šest specifičnih gena: SLC24A5, MFSD12, DDB1, TMEM138, OCA2 i HERC2. Te varijante odgovaraju za 29 posto varijacija u koži ispitanika. Iako se možda tako ne čini, to je jako puno. Usporedbe radi slična je, ali mnogo veća studija, identificirala stotine gena koji utječu na nečiju visinu, iako im se pripisuje 'samo' 16 posto varijacija.
"Rezultati su izrazito zakomplicirali tradicionalno prihvaćenu priču evolucije 'boje' ljudske kože. Prema tom narativu čovječanstvo je započelo s tamnom kožom kako bi se zaštitili od štetnih efekata ultraljubičaste radijacije. Kako su ljudi migrirali prema drugim kontinentima, neke su grupe ljudi razvile svjetliju kožu kako bi lakše proizvodili vitamin D u podnebljima gdje je manje sunca.
Zaključak do kojeg je ekipa znanstvenika došla jest da 'uzroci' za svijetlu i tamnu kožu imaju svoje korijene u Africi. Ne samo da su oboje prisutni kod Homo erectusa mnogo prije početka naše vrste i da su koegzistirali, već je starija varijanta, za svjetliju kožu, starija od one za tamniju.
Tu teoriju podržava i antropologinja Nina Jablonski koja kaže kako su "naši preci izašli iz šume u savanu, izgubili su dlake i onda razvili tamniju kožu, a vidljivo je i da primati imaju svjetlu kožu". Uz to različite su skupine prošle kroz niz adaptacija, i to i u samoj Africi koja je mnogo raznolikija no što mnogi shvaćaju.
Istraživanje je pokazalo kako grupe ljudi oko Nila u Ugandi, Sudanu i Tanzaniji imaju najtamniju kožu, dok narod San u južnoj Africi ima mnogo svjetliju kožu, usporedivu s istočnom Azijom. Te se razlike "prepisuju" i na gene, tj geni su njihovo izvorište.
Prvi gen koji su identificirali da utječe na boju kože, MC1R, jako se razlikuje u europskim populacijama, ali je vrlo sličan diljem Afrike. Neki genetičari smatraju kako je evolucijski pritisak u Africi bio tako jak da je prirodna selekcija "izgurala" sve druge genetske varijante za druge "boje" kože.
"To je jedan europocentričan stav, i nije točan. Ako gledate iz afričke perspektive, ima jako mnogo varijacija", kaže Tishkoff.
Gen imena MFSD12 ima varijante koje su vezane uz tamniju kožu, a koje su povezane s tamnijom kožom naroda iz istočne Afrike, a rjeđe su među svjetloputim članovima naroda San. Prije dvije godine gen nije niti imao ime, ali je bio povezan s vitiligom. Tijekom pokusa na "brisanju" tog gena kod miševa i riba došla je finalna potvrda da određuju balans između tamne i svijetle kože.
Još jedan gen, imena SLC24A5 ima varijantu koja se, piše Atlantic, najčešće smatra "europskom", zato jer je česta kod populacija zapadne Europe koji imaju svjetliju kožu. No, Tishkoffina je ekipa pokazala kako je varijanta koja je ušla u istočnoeuropski "genski bazen" sa Bliskog istoka prije nekoliko milenija i mnogo prije kolonizacije. Danas je česta u Etiopiji i Tanzaniji, ali rijetka u drugim područjima.
No, taj isti gen na sjeveru i zapadu Europe rezultira svjetlijom kožom nego što rezultira kod naroda istočne Afrike.
"Podsjetnik je to na činjenicu da možete nositi neke gene koji se ne manifestiraju na vašem izgledu. I zato je teško govoriti o rasama, jer mnoge stvari nisu okom vidljive", kaže Jablonski.
Sandra Beleza sa sveučilišta u Leicesteru je jedna od rijetkih, uz Tishkoff, koji su napravili ovaj tip istraživanja na osobama iz Afrike. Kaže kako niti njezin rad niti Tishkoffina rad nisu došli niti blizu identificiranju svih gena iza ovih osobina i da je potrebno mnogo daljnjih istraživanja. Osvrnuli su se i na to kako je "rasa" i "boja kože" loš i netočan klasifikator.
"Istraživanje pokazuje kako je biološki konstrukt rase, i sve što to sociološki povlači, potpuno kriv", kaže Jablonski. SLC24A5 nam pokazuje kako "svijetla koža nije rezervirana samo za Europljane", niti su te osobine na bilo koji način u svezi s inteligencijom, te da se međusobno miješamo otkad postojimo kao vrsta.