Enrico Fermi bio je arhitekt atomske bombe, otac istraživanja radioaktivnosti i znanstvenik nagrađen Nobelovom nagradom koji je doprinio brojnim otkrićima u kvantnoj mehanici i teorijskoj fizici. No u javnosti on je najpoznatiji i njegove se ime najčešće povezuje s jednim pitanjem, smišljenim kako bi zabavilo skupinu znanstvenika koji su raspravljali o NLO- u laboratoriju u Los Alamosu 1950. godine. 

Where is everybody? - Gdje su svi?

Njegovo je poznato pitanje, no nije on bio prva osoba koja je postavljala ovo pitanje prvenstveno vezano uz izvanzemaljsku inteligenciju. Ali je on vlasnik tog pitanja. Poznato je kao Fermijev paradoks kojeg možemo sažeti u sljedeće rečenice - ako je svemir neizmjerno velik, mogućnost postojanja inteligentnog izvanzemaljskog života gotovo je sigurna. No budući da je svemir star oko 14 milijardi godina, čini se kako je to dovoljno vremena da se ta bića predstave čovječanstvu. Pa se zapravo zato pita on, dobro Gdje su svi?

Što se čeka? NASA: Na Marsu smo pronašli sve potrebno za život

U novoj epizodi Crazy/Genius, podcastu Atlantika o tehnici, znanosti i kulturi, to se pitanje postavlja stručnjacima, uključujući Ellen Stofan, bivšoj glavnoj znanstvenici NASA-e i trenutačnoj direktorici Smithsonian National Air and Space Museum, Adamu Franku, piscu i astrofizičaru sa Sveučilišta Rochester, Anders Sandbergu, znanstveniku i futuristi sa Sveučilišta Oxford, i Timu Urbanu, piscu sa Wait But Why.

Njihova predložena rješenja Fermijevog paradoksa mogu se svrstati u tri kategorije. 

Oni su nigdje, tj. nema ih. Izvanzemaljci ne postoje i nikada nisu

Ovaj je scenariji izgledao vjerojatniji u svemiru kojeg su zamislili Aristotel i Ptolomej, koji su zamišljali mali asortiman nebeskih kugli koje se kreću oko Zemlje. No to nije svemir u kojem bilo tko živi. Nakon stoljeća duge potrage za planetima sličnim zemlji, znanstvenici su u posljednja dva desetljeća razbili 'kozmičku pinatu'.

Tako procjenjuju da danas ima čak 500 milijardi milijarda zvijezda poput Sunca, sa 100 milijardi milijarda planeta poput Zemlje. Što više saznajemo o svemiru, to će nam sve apsurdnije biti vjerovanje kako ova golema prostranstva nemaju nikakvog života. Po mišljenju autora teksta, to je najmanje vjerojatan odgovor na Fermijev paradoks, no jedini koji trenutačno odgovara svim dokazima koji su trenutačno dostupni astrofizičarima. 

Zaleđeni kontinent Testiraju kako uzgajati salatu i radič u svemiru

Ima života, ali nema inteligencije

Ellen Stofan predviđa kako ćemo dokaze jednostavnog života na Marsu ili na dalekom mjesecu pronaći tijekom sljedećih 10 do 30 godina. No ona misli kako će biti riječ o nečemu poput mikroba ili algi, a ne o podvodnim gradovima u tekućim metanskim jezerima Titana. Time se pitanje Gdje su svi, zapravo pretvara u ono sofisticirano - Što točno smeta beskonačno puno glupih molekula da se 'okupe' i formiraju izobilje inteligentnog života?

Razmislite o svim čimbenicima koji su potrebni kako bi se stvorio čovjek. Prvo je tu iskra života, koju prati stvaranje jednostavnih stanica zatim kompleksnih višestraničnih organizama, tada formiranje organa poput mozga. Ako je inteligencija poput one čovjekove rijetka, znači da je jedan ili neki od tih koraka potpuno nepremostiv. 

EKSTREMNI UVJETI Čuju se signali iz dubokog svemira - otkrili otkud su

Npr. vidljivo je kako na zemlji živi nekoliko milijuna vrsta, no samo je je jedna kreirala civilizaciju, za koju znamo. Relativna tišina svemira ukazuje na neku vrstu "Velikog filtera" koji ograničava stvaranje inteligentnih bića. Zlokobnije je mišljenje kojeg slijede neki znanstvenici kako se taj Veliki filtar ne nalazi u našoj prošlosti, već u budućnost. Dakle nije inteligentan život rijedak, nego se pojavljuje nekoliko tisuća godina prije nego je, iz tajanstvenih razloga, izbrisan iz postojanja. 

Inteligentnog života ima u obilju, ali u tišini 

Ova je mogućnost poznata kao zoo hipoteza i zapravo je dio jedne od najčudnijih spekulacija. Možda je čovječanstvo zapravo još toliko osnovno i primitivno da nas neke napredne civilizacije ne smatraju vrijednima komunikacije. Ili su možda oni naučili da javna objava njihovog postojanja dovodi do istrebljenja od ruku nasilnih, intergalaktičkih kolonizatora. Ili je možda naš sunčev sistem smješten u mirnom, ne urbanoj dijelu, uličici svemira, a nismo blizu drugima.

No ni jedna od tih teorija nisu baš blizu, njegovoj omiljenoj teoriji o uspavanim digitalnim izvanzemaljcima.