Propast: Pola stupnja više i Hrvatsku guta pustinja
Riječ je o razlici u zagrijavanju atmosfere od pola stupnja Celzija više ili manje, o čemu direktno ovisi hoće li se ili ne više od četvrtine površine Zemlje, možda čak do jedne trećine, pretvoriti u pustinju. Dilema je globalno zagrijavanje po svaku cijenu zaustaviti na 2°C ili na 1,5°C, za što istraživanje u znanstvenom časopisu Nature Climate Change navodi da će u slučaju globalnog zagrijavanja za pola stupnja više, Zemlja naglo postati uvelike pustinjski planet.
Ovakav ishod direktno se tiče Hrvatske, jer prema svim klimatskim modelima našoj zemlji se predviđa da će u tom slučaju pustinje progutati cijelu Panonsku nizinu, tako i kompletnu Slavoniju i Baranju. S druge strane, praktično cijeli Mediteran u tom slučaju pretrpio bi velike suše tijekom cijele godine i velike vrućine tijekom ljeta, što bi ga pretvorilo u polupustinjski, ponegdje i pustinjski pojas poput polupustinjskih područja u Španjolskoj danas.
Ugroženi bi tako postali Dalmacija, Kvarner i Istra. Još prije desetak godina predviđalo se da bi sušama uslijed klimatskih promjena pogođeni krajevi Hrvatske pretrpjeli najmanje 20 posto smanjenje padalina tijekom godine. Te da bi osim toga i te padaline dolazile sve češće u obliku proloma oblaka, žestoko, naglo i odjednom, što bi bilo sve više razorno, a sve manje blagotvorno po prirodu i usjeve. Otada su se sve aspekti predviđanja razvoja klimatskih promjena višestruko pogoršali.
Studija iz Naturea navodi da bi od ograničavanja globalnog zagrijavanja na 1,5°C od prosječnih klimatskih vrijednosti diljem Zemlje s kraja 19. i početka 20. stoljeća od širenja pustinja spasilo čak dvije trećine područja koja bi inače bila osuđena.
To uz područja koja riskiraju biti potopljena uslijed rasta razine mora zbog otapanja polarnog leda, znači da bi ograničavanje rasta temperatura na samo 1,5°C, umjesto na pola stupnja više, spasilo najviše ljudi i prirode po jugoistočnoj Aziji, južnoj Europi, što se odnosi i na onaj hrvatski dio priče o kataklizmi, po južnoj Africi, srednjoj Americi i južnoj Australiji. A što ako se ne učini ništa? U tom slučaju cjelokupnom životu na planetu otvorila bi se vrata pakla.
Prognoze oko kojih se slaže najveći broj klimatskih modela svode se na to da će industrijalizirano čovječanstvo, ukoliko ne obuzda ispuštanje CO2 u atmosferu, zagrijati površinu Zemlje za 4°C do 2100. Pariški sporazum kao trenutni klimatski dogovor nacija diljem svijeta, s izuzetkom praktično isključivo administracije Donalda Trumpa, navodi da je cilj čovječanstva obuzdati klimatske promjene do granice globalnog zagrijavanja od 2°C.
To je granica za koju se daju najveće realne šanse da se unutar nje posljedice klimatskih promjena mogu vratiti na staro, da se može popraviti šteta.
Međutim, kada su 2015. članice UN-a dogovarale klimatski sporazum u Parizu, velika skupina država predvođena malenim Tuvaluom, tražila je da se kao cilj postavi 1,5°C, i to zato što tim zemljama prijete najgore posljedice klimatskih promjena; Tuvalu, Maledivi, Bangladeš i drugi praktično bi s 2°C najvećim dijelom ili sasvim potonuli ispod razine rastućeg mora uslijed otapanja Arktika, Antarktike i Grenlanda.
Kako je proučavanje fizike i mehanizama tako nepojmljivo kompleksnih sustava kao što su atmosferske prilike, posebno u klimatskom smislu, a onda još i na globalnoj razini, ekstremno složeno, znanstvenici dolaze do sve novijih, nažalost i sve mračnijih predviđanja kako dobivaju od svjetskih nacionalnih vlada sve moćnije kompjutere za ogromne proračune klimatskih modela. Jedno od posljednjih istraživanja navodi i to da su najgori klimatski scenariji kao posljedica ispuštanja CO2 u atmosferu, ujedno i najrealniji.
Pritom je riječ o doista znanstvenim predviđanjima. Danas se uzima kao činjenica da će industrija čovječanstva, ukoliko se zagađenje ne obuzda, do 2100. zagrijati planet za 4°C. U tom slučaju svijet bi bio izložen stalnim tako jezivim olujama kakve je čovječanstvo inače jedva pamtilo. Takvom otapanju leda kako ne pamti ljudska vrsta. Takvim sušama koje bi posljedično dovele do jedne milijarde klimatskih izbjeglica i ratnog kaosa na najvećem dijelu svijeta.