Razorne vrućine diljem Mediterana ovog ljeta, stoji u analizi organizacije World Weather Attribution (WWA), posljedica su toga što su klimatske promjene ovakve ekstreme učinili danas 10 puta vjerojatnijima od prosjeka prije, primjerice, 90-ih. Val jezivih vrućina debelo preko 40°C koji dokument spominje da je najgore poharao jugoistok Francuske, Italiju i Hrvatsku u kolovozu, nazvan je "Lucifer". Tri dana i tri noći u zahvaćenim područjima temperature niti danju niti noću nisu padale ispod 30°C.
Kakav je to bio udarac na zdravlje ljudi pokazuje stanje s hitnim službama u Italiji koje su imale 15 posto više intervencija nego inače u to doba ljeti kad su ionako učestala spašavanja ljudi od toplotnih, moždanih i srčanih udara. Najgori pokolj još uvijek je onaj iz ljeta 2003. kada je diljem Europe poumiralo 75.000 ljudi više nego što bi inače.
Što se srpnja tiče, WWA je izračunao da su jezivi požari po Portugalu i Španjolskoj bili 10 puta učestaliji, a samo u Portugalu 64 ljudi je izgorjelo u vatrenim stihijama po pokrajini Leiria. Usto, što se tiče poplava, Engleska i Francuska izrazito prednjače u učestalosti i razornosti u 21. stoljeću u odnosu na prosjeke iz prethodnog stoljeća. Australija je u još goroj opasnosti.
Klimatske promjene ubrzale su 175 puta ugibanje koraljnih grebena, koji su prirodna i klimatska i maritimna brana prema tom kontinentu/zemlji, a blage zime postale su im tamo 60 puta češće nego ranije. O uraganima smo proteklih tjedana naučili jako puno, pa tako i puno od onoga što stoji u izvještaju WWA; da su izrazito učestali i da su sve silovitiji.
Sve ovo posljedica je globalnog zatopljenja kao generatora klimatskih promjena od samo između 1°C i 2°C, kako na kojem mjestu, po svijetu. A do kraja stoljeća, ako se ništa ne učini, Zemlji prijeti prosječno zagrijavanje od 5°C. Neke prognoze čak su i gore od toga. Kakav bi to bio užas i koliko izumiranje biljaka i životinja teško je i zamisliti.
Ono što se može zamisliti, čak i znanstveno dokazati, jest da će ovom stopom zagađenja planeta ugljičnim dioksidom klimatske prilike oko 2050., a to je za samo 30-ak godina, biti takva da će normalno biti ono što sada još uvijek smatramo ekstremima. Na što će nalikovati ekstremi, to još nije u dosegu znanstvenog predviđanja, nego samo utemeljenih špekulacija.
