Odavno je poznato da je malarija harala i u antičko doba, no najnovija studija znanstvenika Hendrika Poinara sa Sveučilišta McMaster u Kanadi dokazuje da je malarija bila u najmanju ruku jedan od nekoliko ključnih faktora pada Rimskog carstva.

On i njegovi suradnici tragali su za DNK tragovima uzročnika malarije plazmodija u ostacima kostiju i zubi 58 odraslih i djece iz rimskog doba. Uzorke su prikupili s antičkih groblja iz doba Rima na lokalitetima Isola Sacra, Velia i Vagnari, sve u Italiji. Riječ je o osobama koje su umrle u prvom odnosno trećem stoljeću nove ere.

Naposljetku, unatoč tome što je bila riječ o potrazi DNK mikroorganizma u ostacima ljudskih tijela starih skoro 2000 godina, znanstvenicima je uspjelo izolirati tragove Plasmodium falciparuma, uzročnika izrazito opasnog oblika bolesti Malaria tropica. Znanstvenici nisu tragali napamet.

Nešto ranije tragove malarije otkriveni su u kosturima nekoliko djece. "Povrh svega, u starom Rimu kao i u staroj Grčkoj postojali su pisani zapisi o bolesti koji po simptomima jako podsjeća na malariju", kazala je za SPON Stephanie Marciniak iz Centra za antički DNK.

O sumnjivoj bolesti čestoj u močvarnim područjima pisao je još Hipokrat, o epidemijama malarije postoje dokazi čak i iz starog Egipta, a tragove malarije u dvjema egipatskim mumijama starima 1500 godina pronašao je prije nekoliko godina i jedan njemački znanstvenik. Danas zapravo više nije upitno je li malarija harala i antičkim svijetom, nego koliko žestoko.

"Uzrokovala je jako puno smrti u starom Rimu", kazao je za SPON Poinar, jedan od znanstvenika koji smatra i to da je malarija, koju prenose komarci, zapravo slabila Rimsko carstvo, moguće do te razine da je pridonijela njegovoj propasti.