Odavno je poznato da je malarija harala i u antičko doba, no najnovija studija znanstvenika Hendrika Poinara sa Sveučilišta McMaster u Kanadi dokazuje da je malarija bila u najmanju ruku jedan od nekoliko ključnih faktora pada Rimskog carstva.
On i njegovi suradnici tragali su za DNK tragovima uzročnika malarije plazmodija u ostacima kostiju i zubi 58 odraslih i djece iz rimskog doba. Uzorke su prikupili s antičkih groblja iz doba Rima na lokalitetima Isola Sacra, Velia i Vagnari, sve u Italiji. Riječ je o osobama koje su umrle u prvom odnosno trećem stoljeću nove ere.
Nešto ranije tragove malarije otkriveni su u kosturima nekoliko djece. "Povrh svega, u starom Rimu kao i u staroj Grčkoj postojali su pisani zapisi o bolesti koji po simptomima jako podsjeća na malariju", kazala je za SPON Stephanie Marciniak iz Centra za antički DNK.
O sumnjivoj bolesti čestoj u močvarnim područjima pisao je još Hipokrat, o epidemijama malarije postoje dokazi čak i iz starog Egipta, a tragove malarije u dvjema egipatskim mumijama starima 1500 godina pronašao je prije nekoliko godina i jedan njemački znanstvenik. Danas zapravo više nije upitno je li malarija harala i antičkim svijetom, nego koliko žestoko.
"Uzrokovala je jako puno smrti u starom Rimu", kazao je za SPON Poinar, jedan od znanstvenika koji smatra i to da je malarija, koju prenose komarci, zapravo slabila Rimsko carstvo, moguće do te razine da je pridonijela njegovoj propasti.
