Istraživači vjeruju da je ljudski rod počeo s cjelonoćnim spavanjem tek prije nekoliko stotina godina.

Prije toga, ljudi su, prema toj teoriji, spavali u dva navrata - u tzv. bimodalnom uzorku spavanja. Za takav način spavanja zalaže se neuroznanstvenik Russel Foster iz Oxforda i kaže da bi to umnogome riješilo problem nesanice:

"Istraživanja sugeriraju da smo spavali u dva segmenta s razdobljem budnosti tijekom noći.“

Znanstvenik A. Roger Ekirch, povjesničar u Virginiji Tech, otkriva našu segmentiranu povijest spavanja u njegovoj knjizi "The Day's Close":

ČISTI HOROR Čekanje spasa u mraku ispod zemlje dovodi ih do ludila

Budući da postoji vrlo malo izravnih znanstvenih istraživanja o navikama spavanja prije 20. stoljeća, Ekirch je proveo opsežno istraživanje rane književnosti, sudskih zapisa, dnevnika i medicinskih zapisa, kako bi dobio uvid u ritam spavanja. Pronašao je više od 500 referenci u kojima se doista spominju 'prvo i drugo spavanje', sve do Homerove 'Odiseje'.

Dvodijelni san se prakticiralo u 20. stoljeću u Srednjoj Americi i Brazilu, a i danas se prakticira u Nigeriji, piše Bigthink.

Prema toj teoriji segmentirani san ili dvofazni san funkcionira ovako:

Prvo spavanje ili „mrtvi san“ počeo bi oko sumraka i trajao 3-4 sata. Ljudi bi se probudili oko ponoći i počeli ponovno svoje aktivnosti. Koristili su to vrijeme za molitve, teške fizičke radove, poput sječe drva, ili druženje sa susjedima, ali i seks. Geoffrey Chaucer u svojim 'Canterburyjskim pričama' sugerirao je da niže klase imaju više djece jer su to razdoblje noći koristili za seks, a to doba noći preporučuju i neki liječnici. Ekirch je pronašao liječničku referencu iz Francuske iz 16. stoljeća koja govori da bi ljubavnici u to doba noći mogli 'više uživati'.

„Drugi san" ili jutarnji san trajao bi do jutarnjih sati. S obzirom na to da trošimo trećinu našeg života u snu, čudno je da tako malo znamo o navikama spavanja u prošlosti, iako Ekirch kaže da spisi dokazuju da su ljudi tako spavali tisućama godina.

Ovako stoje stvari Osam sati sna nije dovoljno, a sve manje od toga vas ubija

Zanimljivo je da se nesanica u suvremenom dobu, obično javlja baš u vrijeme između prvog i drugog modula spavanja. Gregg Jacobs, psihologinja spavanja, kaže:

"Većinu evolucije spavali smo na određeni način. Buđenje tijekom noći dio je normalne ljudske fiziologije.“

Ona također smatra: "Nije slučajno da je u suvremenom životu porastao broj ljudi koji se žale na anksioznost, stres, depresiju, pate od alkoholizma i ovisnosti od drogama i lijekovima za spavanje.“

Tijekom 90-ih proveden je i eksperiment s grupom dobrovoljaca koji su počeli spavati ritmom bi-faznog sna, ali su ih mjesec dana po 10 sati na dan držali u mraku. No, znanstvenici i liječnici i dalje se ne mogu složiti da je to najzdravije za ljudski organizam.

Timothy A. Connolly iz centra za medicinu sna, u bolnici Sv. Luke u Houstonu, tvrdi: "Istraživanja pokazuju da odrasli koji dosljedno spavaju sedam do osam sati svaku noć, žive najdulje." Nekim ljudima je potrebno šest, drugima 10 sati sna, ali važno je da je san čvrst i da se ne prekida. Svaki poremećaj spavanja utječe na naš organizam, tkivo, organ i stvara preduvjete za niz oboljenja kao što su moždani udar, bolesti srca, pretilost i poremećaji raspoloženja. Dug i čvrst san tijekom noći, najbolji je preduvjet za dug život.