Dok milijuni litara kiše padaju po Hrvatskoj, na drugom kraju svijeta, u Australiji, milijuni mole za kišu. 

Deseci tisuća Australaca pobjegli su u skloništa u utorak nakon što su vlasti upozorile da je prekasno za evakuaciju područja pogođenih šumskim požarima koji su poharali australsku istočnu obale.

Vlasti su objavile 14 upozorenja u Novom Južnom Walesu, a do sada je zabilježeno više od 85 požara diljem te države, od kojih 46 nije pod kontrolom, javlja BBC.

Uvjeti su "katastrofalni", kažu dužnosnici, zbog kombinacije bez presedana - visoke temperature i snažnih vjetrova.

Požar koji je izbio poslijepodne u sjevernim predgrađima Sydneya blokirao je izlazne rute za dio stanovnika.

"Ovo će se samo pogoršati tijekom popodneva jer će vremenski uvjeti biti sve gori, a pogotovo će ojačati vjetrovi", rekao je povjerenik ruralne vatrogasne službe u Novom Južnom Walesu Shane Fitzimmons novinarima u Sydneyu, prenosi Hina.

"Smatram da je općenito teško opisati utjecaj klimatskih promjena na određeni događaj, posebno dok se događaj odvija", rekao je dr. Richard Thornton, izvršni direktor australskog centra za istraživanje šumskih požara i prirodnih nepogoda,

"Ali ono što znamo je da se prosječna temperatura u Australiji sada kreće oko 1C iznad dugoročnog prosjeka." Dodao je da sezone požara počinju ranije i da je "kumulativna opasnost od požara" u mnogim područjima sve veća.

Suha ljeta vode do vlažnih zima, ali interval između ta dva godišnja doba postaje najvažnije vrijeme za šumske požare.

Prilikom dizanja temperatura uslijed klimatskih promjena, vegetacija je suša nego ikada i dulje nego ikada. Takvo nakupljanje „goriva“, niskog grmlja, suhe trave i mladih stabala djeluje kao svojevrsne ljestve između šumskog tla i krošnji, postaju hrana za vatru kad dođe sezona požara.

Propast Najavili prošle godine: Hrvatsku će gutati požari

U kombinaciji s vrućim, suhim, vjetrovima Santa Ana i Diablo koji putuju s istoka, ovo gorivo stvara apokaliptične vatre koji gutaju mjesta i čitave šume.

„Zaista ih ne treba više opisivati kao požare. Većina ih opisuje kao vatrene oluje“, kazao je američki znanstvenik Jon Keeley govoreći o nedavnim šumskim požarima u Kaliforniji.

"Vatrogasci ih ne mogu ugasiti sve dok vjetar ne prestane."

Ugledni hrvatski stručnjaci za klimu prije nekoliko godina izrazili su uvjerenje da će velikih, fatalnih požara ubuduće biti sve više. Razlog su, između ostalog, velike klimatske promjene i globalno zatopljenje. Sudeći prema najavama stručnjaka, Hrvatsku očekuje borba s požarima koji bi mogli biti još razorniji i pogubniji od onih dosad. 

Dr. sc. Višnja Vučetić, voditeljica Službe za agrometeorologiju DHMZ-a u razgovoru za Express je kazala da analize opasnosti od požara raslinja pokazuju da bismo požare poput onih oko Splita, zbog klimatskih promjena mogli očekivati sve češće. 

Treba biti spreman Nema im spasa: Kaliforniju čeka Big One, može je sravniti

"Šumske požare ne možemo potpuno suzbiti, stoga je vrlo važno provoditi preventivne mjere posebice obrazovati mladi naraštaj jer odrasle je teško preodgojiti. Predviđanje opasnosti od šumskih požara DHMZ daje više od 30 godina vatrogasnim postrojbama, ali potrebno bi bilo upozoravati i javnost kada se očekuje pojačana opasnost. Velika opasnost od požara javlja se ako vlada dugo, sušno razdoblje. Upravo zbog globalnog zatopljenja, koje je povezano i s onečišćenjem okoliša, javljaju se sve češće dulja sušna razdoblja. Dalmacija je naše najugroženije područje, no posljednjih godina pokazuje se da su vremenski uvjeti takvi da je s obzirom na njih sve veća opasnost od požara u unutrašnjosti, primjerice u dalmatinskom zaleđu i Lici te se širi prema sjevernom Jadranu i istočnoj Hrvatskoj", ustvrdila je Vučetić.

Dodala je da su stručnjaci u DHMZ-u istraživali velike požare posljednjih tridesetak godina. Pokazalo se da je nakon dugog razdoblja suše najkritičnije kada dođe do promjene vremena jer je to povezano s pojačanim vjetrom. Šumski se požari tada vrlo brzo šire i teško ih je kontrolirati. 

"Tijekom 2017., posebice u ožujku bilo je mnogo požara na kontinentalnom području, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Zbog suhe zime, u proljeće tlo nije bilo dovoljno vlažno. Lišće i trava bili su presuhi. Ljudi su palili korov i požari su se zbog velike suhoće tla rapidno širili", rekla je Vučetić.

Analize DHMZ-a pokazuju da je u razdoblju od 2001. do 2016. Dalmacija imala čak dvanaest ekstremno toplih godina. Usporedbe radi, u cijelom 20. stoljeću bile su svega dvije tako tople godine. Svakako da takvi vremenski uvjeti utječu povoljno na nastanak i širenje požara raslinja. 

"Duga, vruća i sušna razdoblja u kombinaciji s burom, pogodni su uvjeti za nastanak požara. Može se reći da požari kreću od klimatskih uvjeta. Na globalnoj razini pa tako i kod nas iz godine u godinu sve se više potvrđuje da se raste zatopljenje. Povećava se temperatura i smanjuju se oborine, pa se tako i povećava mogućnost uvjeta za nastanak požara. To je očita korelacija. Stručnjaci na svim područjima pokušavaju utvrditi povezanost globalnog zatopljenja i klimatskih promjena s požarima", ustvrdio je Zvonimir Katušin, meteorolog s 40 godina dugim stažom rada u DHMZ-u. 

Kazao je i kako DHMZ svakodnevno računa indeks opasnosti od požara, kako se kreće užarenost, pojačava li se brzina, koliko i na koji način, no smatra da se tim podacima ne pridaje dovoljno pažnje. Dodaje i da bi se na temelju meteoroloških izračuna, unaprijed trebalo intervenirati i spriječiti moguće požare. 

S njim su se složili i u Hrvatskoj udruzi za zaštitu od požara gdje tvrde da klimatske promjene imaju direktan utjecaj na stvaranje požara. Upravo zbog duljih sušnih razdoblja i većih klimatskih oscilacija, danas su požari jači, razorniji i češći nego prije, no iz HUZOP-a napominju da službeni izračuni i podaci još uvijek ne postoje. 

Stručnjaci u području klimatskih promjena slažu se da je najbolja preventiva za budućnost edukacija ljudi. Naime, čak 80 posto požara nastaje zbog nemara, što uključuje ljudski faktor. 

"Nikada nećemo doći do faze da živimo u svijetu gdje nema požara, ali najbitnije je educirati ljude, od vrtičke dobi, srednjoškolaca do starijih osoba, neprestano ih upozoravati kolika je to opasnost", zaključila je agrometeorologinja Vučetić.

Veliki su požari, uzrokovani munjama, zdrava pojava svakog ekosustava koja ima svoju ulogu u prirodi. Ljudsko je djelovanje, na različite načine, požare učinilo češćim i destruktivnijim no što je to priroda zamislila. Istraživanja pokazuju da više od 84 posto požara uzrokuju ljudi (namjerno ili nenamjerno), i da se u taj postotak uklapaju i najrazorniji požari. 

Problem dodatno zakomplicirava globalno zatopljenje jer se požari pojavljuju i tamo gdje do sada nisu bili uobičajeni (Švedska), ili na područjima gdje su nesnosne vrućine i teško rješive suše (Kalifornija i Grčka). Cikličke klimatske fluktuacije poput El Niña dodatno će pogoršati toplinske valove i sa time i požare.

Klimatolozi i matematičari su, zato, odlučili napraviti matricu koja bi trebala moći prognozirati gdje će požari buknuti, zašto, i najvažnije, kada buknu - kako će se ponašati. Primjera radi, požari koji su satrli Kaliforniju, imena "Carr fire" nastali su radi trenja između jedne probušene gume i asfalta. Jedna je iskra zapalila okolno osušeno bilje, a uslijedio je vatreni inferno. 

Teško da će bilo kakva matrica moći predvidjeti takvo što, ali ono što bi, teoretski, možda mogla jest izračunati ponašanje takvog požara jednom kad je on već započeo. To će spašavati živote i u Kaliforniji, i u Ateni i na Kornatima. Požari, zna svaki vatrogasac, preskaču rijeke i kotline, mijenjaju smjer, tinjaju da bi onda eksplodirali, isišu kisik, a mogu se pretvoriti i u tornado. 

Ponekada se u kontroliranim uvjetima pali drugi požar "u drugom smjeru", da bi se spriječilo širenje prvog čudovišta. Set varijabli je nevjerojatno kompleksan - kakvo je bilje, koliko visoko, koliko gusto, s kolikim postotkom ulja... Je li teren ravan, brdovit, kamenit, zemljan, koja je vrsta zemlje. Što se sve na tom terenu nalazi, od kojeg je materijala, gdje vjetar puše, kako puše, koliko puše, je li vatra dovoljno jaka da kreira vlastite vjetrove i "pljuje" zapaljene čestice (žeravica) u nepredvidivim smjerovima - i koliko daleko?

Matrica će, zvuči vrlo depresivno, ali i računati omjer uloženog i ishoda tj. isplati li se uopće ulagati trud i riskirati živote da se gasi neka nenaseljena ledina ili u tom slučaju požar treba samo kontrolirati dok se "sam ne ugasi". Koliko su požari destruktivni pokazalo je proteklih nekoliko ljeta. 

Brzo je reagiranje, osim kvalitetne infrastrukture, ključno za spašavanje života i imovine, a teško je napraviti matricu jer dok požar traje znanstvenici se ne mogu baš šetuckati kraj vatrogasaca niti okolo stavljati svoje instrumente. Ono što im preostaje jest post festum razgovor sa gasiteljima i svojevrsna "obdukcija" požarišta. No požari su, ipak, utemeljeni u dinamici fluida, kretanju zračnih masa koje onda, ovisno o onome što im se nađe ili ne nađe na putu, požar nose u određenom smjeru određenom brzinom.

Neka istraživanja pokazuju kako su požarišta na kojima su mnogi krivcima smatrali, recimo, sasušeno nisko raslinje, buknula iz niza drugih, mnogo kompleksnijih razloga - isisavanja zraka, određenog nagiba terena koji je napravio "rijeku" tj. "korito" za požar i temperature podigao na više od 1.500 Celzijusa. Došli su čak do važnog zaključka da nisko, suho raslinje požare ubrzava samo na isključivo brdovitom terenu pa da je u skladu s time od nemjerljive važnosti čistiti takve terene (Dalmacija) dok je to potpuno nebitan faktor na ravnom terenu. 

U Grčkoj i Kaliforniji gotovo je jednako mnogo uništila žeravica koju požar "pljuje" kao i sama vatra. Teren koji dodrne žeravica izgleda jednako postapokaliptično. Također, urbane požare treba razlikovati po ponašanju od požara koji zahvate područja koja nisu 100 posto urbanizirana. Napravljene su čak i velike peći koje komadiće drveta pretvaraju u žeravice te onda "pljuju" po različitim materijalima u različitim uvjetima kako bi znanstvenici (mahom na kalifornijskim fakultetima) onda mogli računati njihove putanje, utjecaj, brzinu izgaranja i druge faktore. Iz milja te sprave nazivaju "utrobama zmajeva".

Tijekom istraživanja požarišta došli su i do nekih neobičnih i neočekivanih otkrića. Među njima je (pokazuju Kalifornija i Grčka) i to da bi na kućama i zgradama idealno trebalo imati starinske crjepove od keramike jer keramika ne gori. Između crjepova trebalo bi se staviti neki materijal koji također ne gori i onda kada žeravica doleti (najčešće) na krov neće uspjeti zapaliti kuću. Ipak, vatra je nepredvidivi neprijatelj, a istraživanja tek u povojima.

Sigurno je jedino da će požara biti sve više i da će biti sve veći, jači i opasniji, a kad se jednom zapale nada leži u tome da će nam matematičke matrice i fizikalni postulati pomoći da ih barem što prije i uz što manje štete i žrtava - ugasimo.