Europa je bogata - može preživjeti bez Trumpa

NATO Training Mission-Afghanistan
EU ima više od 220 milijuna dolara težak budžet za obranu što bi trebalo biti dovoljno za sve obrambene potrebe
Vidi originalni članak

"Jako dobro, sami" riječi su ispod slavnog crteža iz 1940. godine kojeg je kreirao David Low. Prikazuje usamljenog britanskog vojnika koji se bori sa nemirnim morem i neprijateljskim bombarderima. Francuska je pala, divizije Panzer došle su do britanskog kanala dok je Velika Britanija bila jedina velika sila koja se uspjevala oduprijeti nacistima. U tom trenutku u najveću borbu slobode i tiranije, Zemlja slobodnih još se nije uključila.

"Amerika prva", slogan je izolacionista u Kongresu u ranim danima 2. svjetskog rata, koji su zavezali ruke američkom predsjedniku Franklinu D. Rooseveltu još 18 mjeseci i prepustili Europu svojoj sudbini. 

Ako premotamo svjetska događanja nekih 80 godina unaprijed naletjet ćemo na Trumpa, Američkog prvog, čiji je jedini konzistentni pogled taj da principijelno mrzi savezništvo i koji je prijetio kako će izaći iz NATO-a ako Europa ne poveća svoja izdvajanja za vojsku i obranu na željenih četiri posto, piše Foreign Policy. 

Donald Trump transformirao je ono što je bio dugogodišnji europski rizik - 'raskidanje zaruka' sa SAD-om dok se fokusira na rivalstvo s Kinom i pretvorio ga u akutni strateški šok. Dva dana prije sastanka sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u intervju za CBS Evening News Trump je EU nazvao "neprijateljem".

I tako se nepripremljena Europa mora suočiti s dvije jako važne prijetnje, one od Rusije na istoku te građanskog rata i pada država na jugu. To su ozbiljne prijetnje no čini se unutar europskih mogućnosti. Ruski je BDP veličine španjolskog i portugalskog zajedno. Europa bi se, samostalno, trebala pobrinuti za Putina. U međuvremenu Libija je u kaosu jer europske snage nisu mogle očistiti nered kojeg je stvorila njihova intervencija. Misija je to koja je ostala bez precizne municije pa su europske zalihe morale biti nadomještene američkim. No Unija od 443 milijuna, 508 milijuna ako još uvijek brojimo i Britance, čini se dovoljno snažnom da se uhvati u koštac sa tim zadatkom. 

Trump neće uspjeti nagovoriti američki Senat da povuče SAD iz NATO-a, no mogao bi reagirati tako sporo na ruski hibridski rat u Estoniji kao što je na ruska hakiranja za vrijeme američkih izbora. A koju će cijenu zahtijevati sljedeći put kada europske zračne snage budu trebale popuniti svoje zalihe Tomahawk raketa?

U teoriji Europa ne treba potrošiti četiri posto svojih izdavanja na obranu. EU ima više od 220 milijuna dolara težak budžet za obranu, što je više nego dovoljno da uspješno zadovolje sve svoje potrebe. No što bi se dogodilo da EU mora odgovoriti na Trumpov blef?

EU se još uvijek treba dobro oporaviti od financijske krize iz 2007. i 2008. godine jer puno konzervativaca, posebno u Njemačkoj, protiv Keynesianskog fiskalnog poticaja koji je potreban kako bi se prevladala šteta. No izdvajanje za obranu ili bolje rečeno trošenje za obrambene potrebe, drugačije se doživljava među članicama. Nijemci tako primjerice više zagovaraju europsku obranu nego specifičnu njemačku vojsku. 

IGRE BEZ GRANICA Macron će zbog svojih ambicija upropastiti Balkan

Može li EU povećati kolektivna izdavanja za obranu na četiri posto BDP-a do 2024. godine?

Može, uz minimalni trošak. Koristeći razine potrošnje iz Stockholm International Peace Research Institute, modeliran je utjecaj povećanja obrambenog budžeta za svaku članicu EU godišnje kako bi se do 2024. godine mogao doseći taj željeni cilj od četiri posto BDP-a. 

Nije ovdje riječ o neopreznom trošenju. Nasuprot, osim ako zemlje ne kupuju stranu opremu, potrošnja potrebna za održavanja vojnih snaga u mirnodopskom razdoblju, najčešće se ponovno vraća u ekonomiju iz koje sredstva za nju dolaze. Time se vojnicima isplaćuju plaće, kupuje oružje, komunikacijski sistemi, uniforme. Novac se ulaže u istraživanja i razvoj i odmah se s njim isplaćuju znanstvenici i inženjeri koji dugoročno poboljšavaju produktivnost i otkrivaju nove tehnologije. Ovaj utjecaj na ekonomiju naziva se "multiplikator". 

Uz pomoć multiplikatora za kalkulaciju koliko još EU treba posuditi kako bi dovela izdvajanja do toliko željenih i Trumpu potrebnih četiri posto BDP-a, otkrilo se kako čak i uz manje ekonomsko multipliciranje od 0,6 posto, većina zemalja svoje bi posudbe trebala povećati samo za oko jedan posto vlastitog BDP-a. 

U nekim zemljama poput Francuske, koja već dosada troši 2,3 posto svog BDP-a na obranu, stopa povećanja bit će skromna. Za druge kao što su Španjolska i Italija, koje trenutačno izdvajaju 1,2 posto i 1,5 posto, bit će reći o velikom povećanju. Iako je riječ o nacionalnim budžetima, domaćim obavezama otplaćivanja duga, većina tog novca bit će potrošena na nivou EU. Ekonomije će tako moći surađivati, a planiranje će se raditi na većem nivou. Ulaganja u proizvodnju oružja mogla bi čak i revitalizirati neke siromašne regije. 

Europa bi trebala razmisliti kako ova strategija šoka u koji ih predsjednik Trump doživljava "neprijateljem" opravdava isključivanje povećanja u vojnim davanjima od euro zone državnih deficitarnih ciljeva, a budući da Njemačka proizvodi višak, dio njega trebao bi biti namijenjen europskoj vojnoj mogućnosti. 

Novac bi trebao biti potrošen na opremu i istraživanje, što bi potaknulo napredak u južnoj Europi i zapošljavanje. Većina europske vojne opreme je zastarjela i nedostaje ono što se naziva strateškim potencijalom: kapacitet zračnih snaga, punjenje gorivom tijekom leta, dalekometni bombarderi, precizno oružje i zračna obrana.

I dok će razvoj europskog satelitskog navigacijskog sistema Galileo osloboditi EU od ovisnosti o SAD-om GPS-u, Europljani zaostaju na niz drugih područja. Ni francuski nuklearni arsenal nije samodovoljan bez podrške SAD-a. Da bi sustav postao neovisan trebao bi biti znatno proširen, a EU bi trebala napraviti i brze korake u proturaketnoj obrani koju je uvelike ignorirala. 

Nasreću u protekle dvije godine EU razvila je niz mehanizama koji bi mogli biti i prošireni kako bi se mogli nositi sa ovim viškom novca.  Nastojanja EU da integrira svoje oružane snage, Permanent Structured Cooperation, počinu djelovati i mogle bi ponuditi nove trening programe. Europski fond za obranu trebao bi potaknuti istinski pan europski obrambeni razvoj. Trebao bi ponuditi i više od 580 milijardi dolara tijekom sljedećih pet godina. Treba apsorbirati većinu od 2,3 bilijuna dopunske potrošnje, a ostatak bi mogle potrošite pojedine vlade kako bi popunile praznine uzrokovane zanemarivanjem i post kriznim uštedama. 

Totalna zbunjoza Trump napada: Morate više trošiti na obranu!

To povećanje neće zahtijevati masovnu vojnu regrutaciju. Članice EU zasada imaju po nekim procjenama oko 1,4 milijuna vojnika. Iako nije bilo dovoljno napretka na strateškoj koordinaciji EU, to ni nije odmah potrebno. Europska inicijativa za intervenciju koju je uspostavio francuski predsjednik Emmanuel Macron i europske žandarmerijske snage mogu preuzeti interventne i stabilizacijske misije na jugu Europe.

Za sada NATO strukture, ako se prošire kako bi surađivali sa Švedskom i Finskom, mogle bi preuzeti obranu Europe od Rusije. Dugoročno bi strukture EU mogle narasti i omogućiti stratešku autonomiju u slučaju da se SAD dogodi paraliza uslijed Trumpovog manjka vodstva ili ako neće moći djelovati zbog domaćih političkih podjela koje ga prate. 

Brexit je kompliciran, no ne i fatalan problem. Postoje načini da se uključi i Velika Britanija, a novi budžet EU mogao bi se prijateljski iskoristiti i u slučaju kupnje drugog britanskog nosača zrakoplova koji se trenutačno gradi u Škotskoj. Britanska vlada ne može si priuštiti da ga štiti sa pratećim brodovima i podmornicama. 

Trump je jasno dao do znanja Europljanima kako će im pomoći jedino ako ga ne trebaju. I čini se u pravu je. Europa je bogat kontinent. Vrijeme je da budemo sposobni sami sebe obraniti.

Posjeti Express