Otok Harg toliko je važan za svjetsku trgovinu naftom da je Trump odlučio napasti u petak nakon štio burze zatvore. To će dati vremena do ponedjeljka da tržište "prodiše" i vjerojatno ne reagira potresom kojeg bi svjetska ekonomija osjetila još i više. 

Mali koraljni izdanak nalazi se oko 25 kilometara od obale Irana. Do 90 posto iranskog izvoza nafte prolazi kroz tamošnji terminal, koji može istovremeno utovariti 10 supertankera. Pristup je ograničen, a otok čuva Korpus islamske revolucionarne garde.  Otok je postao dominantna iranska izvozna luka iz dva razloga, piše news site Axios. Prvo, mogao se naftovodom povezati s glavnim naftnim poljima u jugozapadnom Iranu. Drugo, njegov položaj u dubokoj vodi učinio ga je jednim od rijetkih mjesta na zapadnoj obali Irana koje je moglo primiti supertankere.  

Harg je u fokusu kad se govori o Iranu zapravo oduvijek. Deklasificirana bilješka CIA-e iz 1984. opisuje naftne instalacije na otoku kao "najvitalniji" dio iranskog naftnog sustava, ključan za gospodarstvo zemlje i njezine ratne napore protiv Iraka.

Tijekom iransko-iračkog rata 1980-ih, otok je više puta bio meta napada tijekom onoga što je postalo poznato kao "tankerski rat" - kada su obje strane napadale izvoz energije. Postrojenja bi bivala oštećena pa potom obnovljena što je brže moguće.

Harg je inače među Irancima široko poznat kao "zabranjeni otok". Iza njegovog modernog geoekonomskog značaja krije se drevna povijest, od ranih ljudskih naselja koja datiraju više od 4000 godina unatrag do okupacije od strane raznih carstava koja su shvaćala njegovu stratešku pomorsku važnost kao trgovačke postaje.   

Još 1956. započeli su radovi na izgradnji rezervoara za naftu na Hargu. U 1960-ima, pod šahom, otok je razvijen u naftni terminal u partnerstvu s američkom tvrtkom Amoco. Do oko 1975. godine postojala su tri velika naftna terminala. Imovina Amoca je oduzeta nakon Iranske revolucije 1979.  

Ključan otok za Total pa za Kineze

Otok je bio posebno važan za energetskog diva Total. Ta francuska kompanija godinama je igrala ulogu najvažnijeg zapadnog partnera Teherana, često probijajući led nakon razdoblja međunarodne izolacije. Još 1999. godine, Total je preuzeo vodeću ulogu u razvoju naftnog polja Dorood, smještenog u neposrednoj blizini Harga, projekta ključnog za održavanje razine proizvodnje namijenjene izvozu. Kompanija je bila predvodnik i u razvoju divovskog plinskog polja Južni Pars, čime je potvrdila svoj status partnera bez kojeg Iran teško može ostvariti svoje energetske ambicije. Total je godinama kasnije pristao platiti kaznu od 398 milijuna dolara priznajući da je platila oko 60 milijuna dolara mita iranskim posrednicima kako bi osigurala unosne ugovore za razvoj naftnih i plinskih polja.

HORMUŠKI TJESNAC Četiri otoka u Iranu Trumpu su važniji od Grenlanda, ali ne napada ih. Zašto?

Prvi značajan odmak dogodio se između 2008. i 2010. godine, kada se kompanija pod pritiskom međunarodnih sankcija zbog iranskog nuklearnog programa povukla iz daljnjih ulaganja. No, nakon potpisivanja nuklearnog sporazuma (JCPOA) 2015. godine, Total se vratio na velika vrata. Kao prva velika zapadna kompanija koja je obnovila poslovanje, Total je 2017. potpisao ugovor vrijedan 4,8 milijardi dolara za razvoj Faze 11 polja Južni Pars.

Taj se povratak pokazao kratkotrajnim. Nakon što je administracija Donalda Trumpa 2018. godine jednostrano povukla Sjedinjene Države iz nuklearnog sporazuma i ponovno uvela sankcije Iranu, Total se našao u bezizlaznoj situaciji. Iz kompanije su poručili da bez posebnog izuzeća od američkih vlasti ne mogu nastaviti projekt jer bi ih sekundarne sankcije izložile golemom riziku, s obzirom na njihovo opsežno poslovanje u SAD-u i ovisnost o američkim bankama. U kolovozu 2018. Total se i službeno povukao, prepustivši svoj udio kineskom CNPC-u. 

Inače, Kina je najizravnije izložena iranskim barelima jer je 2025. kupila više od 80% iranske nafte, u prosjeku oko 1,38 milijuna barela dnevno prema Kplerovim podacima. No, širi rizik Hormuza proteže se daleko izvan Kine. Azija dobiva oko 60% svoje nafte s Bliskog istoka, pa su Indija, Japan i Južna Koreja ranjive čak i kada nisu glavni kupci iranske sirove nafte. Već je zabilježeno da su se pojavili poremećaji u isporukama za Japan i širi problemi s opskrbom diljem Azije.

Rat s Irakom 80-ih

Harg postao toliko prioritetna meta tijekom iransko-iračkog rata 1980-ih da bi njegovo uništenje ekonomski osakatilo Iran. Rat je uništio većinu postrojenja na otoku, a nakon što je završio, Iran je dao prioritet njihovoj obnovi. Od tada je otok Harg postao jedno od najbolje branjenih mjesta Irana.  
Nijedna druga velika zemlja proizvođačica nafte ne ovisi toliko o samo jednom postrojenju. Saudijska Arabija, Kuvajt i Ujedinjeni Arapski Emirati, te veliki proizvođači drugdje poput Rusije, Meksika i Venezuele, ne koncentriraju gotovo sve svoje izvozne kapacitete na jednoj lokaciji.  

Oko polovice nacionalne naftne industrije vrijedne 50 milijardi dolara kontrolira Revolucionarna garda.  Napad na Harg lišio bi režim ključnog izvora financiranja za kontrolu stanovništva. "Ako ne mogu prodati vlastitu naftu, ne mogu ni zaraditi“, smatraju analitičari. 

Dok je američko-izraelski rat protiv Irana ušao u treći tjedan, Harg je ostao netaknut. To je suzdržavanje bilo namjerno. Osakaćivanje cijele iranske naftne industrije mjesecima, ako ne i godinama, uništilo bi već krhko povjerenje financijskih tržišta da Trump može postići svoje nejasne ratne ciljeve bez dugoročnih poremećaja globalnog gospodarstva.  

Neki analitičari predviđaju da bi cijene nafte mogle porasti na 150 dolara po barelu ako Harg bude pogođen. Ruska invazija Ukrajine 2022. godine uzrokovala je rast cijene sirove nafte Brent iznad 100 dolara tijekom četiri mjeseca, što je u to vrijeme pridonijelo inflaciji od otprilike 9%.  

Analitičari koji tumače satelitske snimke primijetili su da je Iran očito očekivao da će Harg postati meta i da je od početka veljače počeo smanjivati ​​količinu nafte u skladištima. Do 7. ožujka, procjenjivalo se da je samo devet spremnika nafte bilo puno, u usporedbi s 27 sredinom siječnja.  

U danima prije izbijanja rata, Iran je povećao izvoz iz Harga na gotovo rekordne razine. Terminske cijene sirove nafte Brent porasle su na 103 dolara po barelu prvog ponedjeljka sukoba, što je njihova najviša razina od sredine 2022.  
Stručnjaci napominju da bi na stolu mogla biti i treća opcija: sabotaža i kibernetički napadi koji utječu na naftnu infrastrukturu na otoku, što bi „sigurno ugušilo iransko gospodarstvo bez potrebe za vojnim angažmanom“.  
Otok je točka pritiska bez čistog okidača. Tko god kontrolira odluku o napadu na njega, kontrolira cijenu benzina u svakoj zemlji na svijetu.