Ratni krajolik Bliskog istoka sve je tamniji s mogućnošću američkih kopnenih napada. Korištenje prijetnje okupacijom otoka Harg i intenziviranje bombardiranja diljem Irana u nadi da će prisiliti režim ajatolaha na pregovore iz pozicije slabosti: ovako Donald Trump izjavljuje da traži dijalog, čak i dok se čini da je sukob predodređen da uđe u još nasilniju fazu, piše Corriere della Sera.
Trumpov interes za otok Harg nije od jučer, već je ukorijenjen u uvjerenju koje se razvilo prije gotovo četrdeset godina. Još 1987., a zatim i u intervjuu za Guardian 1988., danom prilikom promocije njegove knjige "Umjetnost dogovora", tadašnji magnat nekretnina izričito je izjavio da bi, u slučaju iranskog napada na američke brodove, ispravan odgovor bio "naučiti otok Harg lekciju", dodajući: "Ja bih intervenirao i preuzeo stvar."
Prema Axiosovim izvorima, četiri su strateške smjernice koje Trump važe:
- Invazija ili potpuna blokada Kharga kako bi se ugušio izvoz nafte
- Okupacija otoka Larak radiučvršćivanja kontrole nad Hormuškim tjesnacem
- Osvajanje tjesnaca Abu Musa, koji osporavaju Ujedinjeni Arapski Emirati unatoč tome što je dio iranskog teritorija još od vremena Perzijskog Carstva
- Konačno, sustavna zapljena iranskih tankera za naftu na istočnoj strani tjesnaca
Nakon što je Teheran u posljednjih nekoliko sati odbacio 15 točaka američkog mirovnog plana, koje uključuju potpuno otkazivanje njegovih nuklearnih programa, te umjesto toga ponovno pokrenuo vlastitih pet točaka, uključujući ratne reparacije i priznavanje suvereniteta nad Hormuškim tjesnacem, dolazak u to područje američkih snaga koje sada broje preko 7000 elitnih vojnika sugerira da put iskrcavanja na Harg postaje sve vjerojatniji.
Iranci, naravno, nemaju povjerenja u Trumpova obećanja. U njihovim očima, američki predsjednik, koji je dva puta - prošlog lipnja i ponovno 28. veljače - iznenada pokrenuo svoje napade usred pregovora, nema nikakav kredibilitet. To objašnjava zašto se dugo pripremaju za očajnički, sveobuhvatni otpor s ciljem ponovnog oživljavanja šijitskog vjerskog etosa "mučeništva", što uključuje samoubilačke napade, ekološke katastrofe, bombardiranja zaljevskih država i tešku štetu globalnom energetskom prometu. Izrael, sa svoje strane, ne vjeruje ajatolasima; želi ih mrtve i pokopane zajedno s Hamasom, Hutima i Hezbollahom te će učiniti sve što može da nastavi ofenzivu, navodi u analizi Corriere.
Iranska obrana na Hargu
Na papiru, iskrcavanje na Harg moglo bi se činiti kao relativno jednostavan potez za američku supersilu, koja već četiri tjedna napada Iran zajedno s Izraelom i ima potpunu kontrolu nad njegovim zračnim prostorom. Između ostalog osoblja, oko tisuću padobranaca iz 82. zračno-desantne divizije i 2300 marinaca spremni su za djelovanje na američke brodove. Posljednjih dana rakete i projektili pogodili su najmanje 90 obrambenih položaja na otoku.
Obavijesti izvori koje je konzultirao CNN potvrđuju da Iran pretvara otok u pravu smrtonosnu zamku u pokušaju da osujeti američku amfibijsku operaciju . Posljednjeg tjedna vojno osoblje na otoku je masovno pojačano, a raspoređeni su i brojni ručni protuzračni raketni sustavi, takozvani MANPADS modela Misagh. Ovi sustavi dizajnirani su za čuvanje niskoletnih zrakoplova i helikoptera tijekom slijetanja.
Ali najpodmukliju prijetnju predstavljaju "pasivne obrane": Iran je po otoku razasuo minske zamke, protupješačke i protutenkovske mine , postavljene ne samo u unutrašnjosti već i duž cijele obale . Ova obrambena postava ima za cilj učiniti svaki metar američkog napredovanja izuzetno skupim u smislu ljudskih života, pretvarajući ono što Washington nada da će biti " blitzkrieg " u krvavu bitku iscrpljivanja u blatu.
Moguće amfibijsko iskrcavanje na otok Kharg predstavljalo bi jednu od najsloženijih i najrizičnijih vojnih operacija u modernoj povijesti , suprotstavljajući projekciju američke tehnološke moći asimetričnoj i "slojevitoj" obrambenoj strategiji Islamske Republike. Sam oblik otoka, u kombinaciji s nedavnim utvrdama, pretvara ovaj pojas zemlje u pravu "prirodnu tvrđavu" u srcu Perzijskog zaljeva.
Američki napad na Harg
Sjedinjene Države bi operaciji na Khargu vjerojatno pristupile usredotočujući se na doktrinu "Operativnog manevra s mora". Jezgru bi predstavljale amfibijske skupine spremne za napad, ARG , predvođene jurišnim jedinicama poput klase Wasp ili America. Ovi brodovi nisu samo transportni brodovi, već prave plutajuće baze sposobne za lansiranje lovca kratkog polijetanja F-35B i tiltrotora MV-22 Osprey . Američki cilj ne bi bio frontalno iskrcavanje u stilu "Dana D", već višedimenzionalni napad : dok bi Navy SEAL-ovi i specijalne snage pokušavale neutralizirati zapovjedni centar i unutarnje raketne baterije, desantni brodovi na zračnom jastuku, poznati kao LCAC-ovi, prevozili bi tenkove Abramsa i oklopna vozila izravno na plažu velikom brzinom, pokušavajući svladati obranu prije nego što Iran može učinkovito reagirati.
Napadi su mogući i na kopnu. Međutim, Iranci su premjestili nekoliko brodova natovarenih eksplozivom na stjenovite, neravne obale tog područja. Nije jasno jesu li postavili mine u moru. A Pasdarani, pripadnici Iranske revolucionarne garde se skrivaju u podzemnim bunkerima, spremni na sve. Ajatolasi prijete da bi invazija na Harg, njihovu glavnu naftnu luku u Zaljevu, dovela do potpune blokade ne samo Hormuza, već i tjesnaca Bab al-Mandeb.
Kako bismo razumjeli neizvjesnosti pješačkog rata na iranskom tlu, piše Corriere, korisno je pozvati se na stari scenarij američke invazije na Irak 2003. i vrlo aktualnu onu u Ukrajini. U prvom slučaju, Iračani se sjećaju krvavog poraza preko 600.000 američkih vojnika, koji su u tri tjedna stigli do Bagdada s manje od 200 žrtava, svrgnuli diktaturu Saddama Husseina, a zatim se našli suočeni sa zastrašujućim gerilskim ratom s bombašima samoubojicama i serijskim terorizmom, koji ih je tijekom osam godina koštao otprilike 5.000 vojnika i krvavog razaranja cijele zemlje.
Rusko-ukrajinsko ratište, međutim, poziva na razmatranje dronova, koji koštaju mnogo manje od raketa i projektila, a da ne spominjemo avione i brodove. Iranci ih grade u velikim količinama i to mogu nastaviti činiti dugo vremena: koštaju malo, okretni su i ne zahtijevaju baze ili rampe. Čini se da su im se Rusi, njihovi glavni kupci nedavno odužili isporukom modificiranih iranskih modela Shahed s optičkim vlaknima, na koja stoga ne mogu utjecati elektroničke smetnje.
Vojni stručnjaci o tome raspravljaju u američkom tisku: čini se da je do sada američka vojska, na Trumpov izričit zahtjev, nerado učila iz ukrajinskog iskustva, koje je umjesto toga u potpunosti uvjetovano izazovom dronovima. Valovi dobrovoljnih bombaša samoubojica iz Pasdarana naoružanih dronovima mogli bi postati noćna mora svakog američkog vojnika u Iranu.
Trumpov cilj bio bi sporazum od 15 točaka koji bi omogućio zajedničku kontrolu nad Hormuškim tjesnacem i američko upravljanje tokovima nafte i plina u regiji, što bi naravno otvorilo put ulaganjima američkih naftnih divova. No taj cilj se ovog časa čini jako daleko.
