Američki padobranci iskaču iz helikoptera Osprey i jurišaju na obale otoka Harg pod kišom metaka. To nije scena iz akcijskog filma ili video-igrice, nego bi hipotetski mogao biti stvaran prizor koji ćemo uskoro gledati. Pentagon je poslao svoju prestižnu 82. zračno-desantnu diviziju na Bliski istok, objavljeno je sinoć čime su se pojačale napetosti i nagađanja o mogućoj kopnenoj invaziji na Iran u sklopu eskalacije sukoba koji je započeo krajem veljače 2026. godine.
Raspoređivanje elitnih postrojbi posljednji je u nizu poteza koji ukazuju na to da se Sjedinjene Države pripremaju za potencijalno golemu eskalaciju rata. Do tri tisuće padobranaca, obučenih za upade na neprijateljski teritorij, pridružit će se procijenjenim snagama od pet tisuća marinaca koji su već na putu prema regiji. Time će se broj od oko 50.000 američkih vojnika na Bliskom istoku dodatno povećati.
Ove snage uključuju 31. marinsku ekspedicijsku jedinicu (MEU) s 2200 marinaca na brodu USS Tripoli, koji je prošlog tjedna isplovio iz Japana, te 11. MEU na brodu USS Boxer, koji je na putu iz Kalifornije. Stručnjaci ističu kako je istovremeno slanje dviju velikih ekspedicijskih jedinica na Bliski istok "neuobičajeno".
Otok Harg kao strateški cilj
Američki predsjednik Donald Trump ovog je tjedna Irancima predložio sporazum, ali je istovremeno zaprijetio napadima. Posebno je istaknuo otok Harg, malo kopno udaljeno svega 24 kilometra od iranske obale, koje je ključno za ionako oslabljeno iransko gospodarstvo jer preko njega prolazi 90 posto izvoza teheranske nafte.
U sklopu vojne kampanje nazvane "Operacija epski bijes", američke snage su prošlog tjedna već bombardirale ciljeve na otoku, no dolazak tisuća vojnika i marinaca Bijeloj kući daje nove opcije za pokretanje kopnenog napada. Zauzimanje otoka Kharg, koji se nalazi sjeverno od Hormuškog tjesnaca, dalo bi Sjedinjenim Državama kontrolu nad iranskim izvozom nafte i snažan adut da natjeraju Teheran na popuštanje blokade tjesnaca.
Iransko zatvaranje Hormuškog tjesnaca, ključnog pomorskog puta kroz koji prolazi petina svjetske nafte i plina, izazvalo je globalnu energetsku krizu. Cijene nafte skočile su iznad 100 američkih dolara po barelu, što je izazvalo kaos na svjetskim burzama i potaknulo inflaciju. Iz Irana poručuju da su spremni za američku invaziju. Jedan od njihovih glavnih ratnih vođa u srijedu je izjavio da Teheran "pozorno prati sve američke pokrete u regiji, posebno raspoređivanje trupa". Predsjednik parlamenta Mohammad Bagher Ghalibaf uputio je oštro upozorenje.
- Nemojte testirati našu odlučnost da branimo svoju zemlju.
Iranski vojni dužnosnici, uključujući glasnogovornika potpukovnika Ebrahima Zolfagharija, javno su odbacili američke diplomatske ponude kao "pregovaranje sa samima sobom" i "lažne vijesti".
Rizici kopnene operacije
Za razliku od drugih vojnika, pripadnici 82. divizije obučeni su da se u roku od 18 sati spuste na bilo koje područje bez teške podrške tenkova ili oklopnih vozila. Njihov cilj su brzina i iznenađenje, no to ih, prema mišljenju stručnjaka, čini ranjivima na neprijateljske napade. Podršku bi im pružale tisuće marinaca koji su, kako navodi Newsweek, majstori u misijama brzog zauzimanja otoka. Umirovljeni viceadmiral američke mornarice Robert Murrett rekao je da je uspostavljanje kontrole nad otokom "središnja misija" kakvu ovi marinci mogu imati.
Amfibijski napad, u kojem bi američke trupe s malih brodova i helikoptera jurišale na kopno uz zračnu potporu, bio bi iznimno rizičan. Iako bi SAD unaprijed pokušao uništiti glavne obrambene položaje na Khargu, Iran bi i dalje mogao uzvratiti balističkim projektilima ili bespilotnim letjelicama s kopna.
Žrtve bi bilo gotovo nemoguće izbjeći. Iako bi marinci imali zračnu zaštitu, njihove amfibijske skupine nemaju istu vatrenu moć kao nosači zrakoplova. Ključnu ulogu u zaštiti imao bi razarač mornarice opremljen snažnim dalekometnim projektilima. Međutim, približavanje većih brodova otoku nosi vlastite opasnosti, uključujući rizik od protubrodskih projektila i morskih mina. Jednom kad se vojnici iskrcaju na obalu, počinje utrka s vremenom. Iako bi marinci i 82. divizija mogli neko vrijeme držati otok, malo je vjerojatno da bi mogli zadržati kontrolu nad lokacijama na iranskom kopnu bez brzog dolaska pojačanja.
