Priča o iseljavanju građana Republike Hrvatke u inozemstvo pretvorila se u proteklih godinu dana u dramu u nastavcima. Pritom su dvije stvari činjenično točne. Prva stvar činjenično neupitna stvar je da je od 2001. do 2016. iz Hrvatske iselilo 210.387 stanovnika, a u 2017. godini još oko 35.000.

Druga je činjenica da su razlozi iseljavanja onih koji su odselili u Njemačku, ovi: 65 posto ekonomski, 8,2 posto osobni i 26,8 posto politički, što se uglavnom odnosi na to da je ljudima "puna kapa" ideoloških i političkih prepucavanja između "ustaša" i "partizana", te upornog vraćanja na 1991. godinu. Logično bi bilo zaključiti da slično vrijedi i za naše iseljenike u druge zemlje.

Slobodan pad Evo zašto Hrvati bježe - drugi smo najkorumpiraniji u EU

Takvih svjedočanstava u posljednje vrijeme po medijima je mnoštvo. Koliko je domoljublje, odnosno patriotizam u takvoj priči potpuno promašen ugao za sagledati problem, koliko je to samo hrvatski problem i koliko se ovaj problem može riješiti "povratkom Hrvata u domovinu", odnosno njihovim zadržavanjem, indirektno je na sva ta tri pitanja negativno odgovorio The Economist u članku još od prije godinu i pol.

Objavio je podatke po kojima je Hrvatska još i bitno blaži slučaj iseljavanja u odnosu na druge tranzicijske zemlje. Primjerice, u gradu Panevezysu u Litvi tamošnja norveška tvrtka Devold muku je mučila s popunjavanjem svog proizvodnog pogona od 40 mjesta radnicima. Nedostajalo im ih je osam koje nikako nisu mogli pronaći naprosto zato što je stanovnika bilo premalo.

Čak je ispalo da je taj pogon još jedini preostao u industrijskoj zoni Panevezysa, grada od nešto više od 100.000 stanovnika, sve zato što je i u Litvi, kao i u svim drugim bivšim socijalističkim zemljama, natalitet već godinama nizak, a iseljavanje izrazito. Sve zemlje koje su 2004. ušle u članstvo EU-a nadale su se da će se brzo pretvoriti u verzije Njemačke ili Velike Britanije, no dogodilo se to da građani, neki više neki manje, nisu htjeli trošiti svoj život čekajući da se to dogodi, nego su naprosto osobno otišli u, primjerice, Njemačku ili Veliku Britaniju.

Statistike iz Latvije kažu da se stanovništvo u radnoj dobi te zemlje samo od 2000. do 2017. brojčano smanjilo za čak jednu četvrtinu. U usporedbi s time "gubitak grada veličine Splita ili Osijeka" u nekom razdoblju čini se kao puka kamilica. Do 2014. godine iselila čak trećina svih koji su u Latviji završili fakultete od 2002. do 2009. Što se Hrvatske tiče, Friedrich Ebert Stiftung u istraživanju objavljenom prošle godine otkrio je da svaki četvrti mladi građanin Hrvatske namjerava otići iz ove zemlje.

Isto istraživanje pokazalo je tada i to da su najskloniji ostanku u Hrvatskoj mladi ljudi koji su završili visoke škole i još i zasnovali obitelj. Jedan od najgorih problema po Hrvatsku je iseljavanje liječnika. Njih čak 600 napustilo je ovu zemlju u proteklih pet godina i puno bolje uvjete i života i rada pronašlo je na Zapadu. Ali niti to nije specifičnost Hrvatske. Istraživanje provedeno među studentima medicine u Bugarskoj pokazalo je da njih između 80 i 90 posto to isto namjerava čim završi školovanje.

Očito je riječ o trendovima koji su često čak i u puno gorim razmjerima prisutni po svim ili barem skoro svim "novim članicama" EU-a. Isti su i motivi; uvjeti života, odnosno sigurnost i uvjeti posla i rada, te visine plaća. Hrvatska je, doduše, vjerojatno jedinstvena po tome što bitan dio ljudi bježi zbog ideoloških prepucavanja iz Drugog svjetskog rata i zbog "stalnog vraćanja na 1991.". U našoj zemlji se pritom još uvijek ne govori koliki udarac iseljavanje predstavlja po ekonomiju Hrvatske, nego se rasprave uglavnom vode u smjeru "nestat će nas".

Tragedija Hrvatska katastrofa: Plaća više nije dovoljna za život

Prema MMF-u, zbog iseljavanja pojedine zemlje istočne Europe gube između 0,6 i 0,9 posto BDP-a godišnje, te se predviđa da će samo zbog tog uzroka Bugarska, Rumunjska, Litva i Latvija 2030. imati između 3 i 4 posto niži BDP nego što bi imale bez emigracije.

A onda povrh toga slijedi problem s popunjavanjem proračuna za mirovine. Po istočnoj Europi na mirovine iz socijalnih izdavanja odlazi do 50 posto. U Latviji na svakog umirovljenika ide 3,3 građanina u radnoj dobi, što bi do 2030., ovakvim tempom, trebalo pasti na samo dva. I to je razlog za uzbunu u toj zemlji i u međunarodnim financijskim institucijama. U Hrvatskoj, međutim, u kojoj je u 80-ima bilo oko četiri zaposlena na jednog umirovljenika, danas na jednog umirovljenika ide samo 1,16 radnika.

Nastavak na sljedećoj stranici...

Diljem istočne Europe, vlade zemalja koje nisu uspjele zaustaviti odlazak svojih građana, trse se podići dob za mirovinu. S izuzetkom Poljske, koja ide u suprotnom smjeru, ali čemu mnogi ne predviđaju lijepu budućnost. Socijalna izdavanja u Bugarskoj, Rumunjskoj i u baltičkim republikama u odnosu na nacionalni BDP otprilike su duplo manja nego na zapadu EU-a, što znači da naprosto nema mjesta za rezove mirovina, socijale, zdravstva...

U Hrvatskoj je nedavno, kao jedan od načina da se iseljavanje uspori ili zaustavi, predložen niz mjera usmjeren prema već iseljenim Hrvatima. Nešto slično pokrenula je Litva prije šest godina projektom "Stvarajmo za Litvu", a koliko je to bilo uspješno pokazuje to da je Litva do prošle godine uspjela na takav način vratiti nešto više od 100 svojih građana.

Nije im lako 'Radnici nam odlaze, želimo uvoziti nove, i to iz Indije!'

Na tu temu svoje je prošle godine rekao i MMF; od onih koji su otišli iz istočnih članica EU-a, ponegdje ih se vratilo samo 5 posto. Ispostavilo se da su stručnjaci poput liječnika i inženjera, osim zbog plaće, na Zapad otišli, te tamo i ostali, i zbog boljih obrazovnih institucija, dok su oni s nižim kvalifikacijama otišli, osim zbog plaće i posla, u prvom redu zbog boljeg sustava socijalne sigurnosti. U obje kategorije Hrvatska iz godine u godinu također stoji sve gore.

Što se Hrvatske tiče, zanimljivo je da je, od županija, Grad Zagreb pojedinačno mjesto najmasovnijeg odlaska, dok inače samo na Slavoniju i Baranju otpada čak 35 posto svih koji su otišli. U turističkoj sezoni ove godine se pokazalo da naprosto više nema dovoljno radnika, a i inače se može čuti da se poslodavci žale da ne mogu naći radnike. Posljednjih mjeseci je, doduše, ispalo da krupni poslodavci moraju nuditi sve više plaće radnicima.

Vidjelo se to posebno u trgovačkim lancima. U Bugarskoj i baltičkim državama u posljednjih pet godina iz istog razloga rasle su plaće u državnim ustanovama, i to brže od produktivnosti ekonomije. Što se tiče "odljeva mozgova", MMF ima podatke po "novim članicama" EU-a za 2010. godinu. Hrvatska je u tom dijelu iznenadila. U konkurenciji sa Slovenijom, Rumunjskom, Bugarskom, Litvom, Poljskom, Latvijom, Češkom, Slovačkom, Mađarskom i Estonijom, među iseljenicima iz Hrvatske visokoobrazovanih je oko 13 posto, najmanji od svih.

Istina, u ukupnoj populaciji obrazovanih je u Hrvatskoj manje od 10 posto, po čemu smo također na dnu. Kod Mađarske, Litve i Latvije riječ je o čak između 30 i 40 posto visokoobrazovanih među iseljenima. Slovačka, Bugarska, Poljska, Češka i Estonija u valu iseljavanja ostajali su bez između 20 i 30 posto visokoobrazovanih. Ispada da je Hrvatska u iseljavanju izrazito ranjiva na specifične vrste stručnjaka, primjerice da rapidno ostaje bez liječnika.

No, još se nije čulo da bi neka vlada išla za tim da poveća izdatke za plaće liječnika i uopće za zdravstvo, koje je još uvijek relativno kvalitetno. Isto tako, još se nije čulo da je netko iole hrabrije u Hrvatskoj predložio useljavanje obrazovanih imigranata iz siromašnijih zemalja, ne kako bi se rušila cijena rada, mada ima i takvih prijedloga iz određenih krugova, nego obrazovanih useljenika takvih profila kakvi su Hrvatskoj sve potrebniji. Estonija je napravila točno to.

Nakon raspada SSSR-a, osamostaljenja, potom tranzicije i nakon ulaska u EU, po prvi put je porast stanovnika zabilježila 2015. dopuštanjem useljavanja Rusa, Bjelorusa i Ukrajinaca. Poljska je 2015. izdala 400.000 radnih dozvola za rad u poljoprivredi, što su mahom popunili Ukrajinci. Poljska s druge strane još nije uspjela nadoknaditi odlazak visokoobrazovanih. Od iseljenika iz Poljske, čak 30 posto ih je visokoobrazovanih, dok je udio visokoobrazovanih među stanovništvom Poljske nešto veći od 15 posto.

On je sit... Bozanić se ne usudi reći tko je kriv za odlazak Hrvata

I dok se po istoku EU-a barem trse nešto napraviti, Hrvatskoj se događa da trpi čak i takve vlade u kojima je moguće da ministrica rada lupi da je "Hrvatska postala zemlja s previše obrazovanih". Riječ je bila o Nadi Šikić, ministrici u vladi HDZ-a Tomislava Karamarka i Mosta Bože Petrova s već zaboravljenim i posebno odavno prežaljenim premijerom Tihomirom Oreškovićem.