Jedan od najgorih način za uništiti neku zemlju kao funkcionalno društvo, u prvom redu kao demokratsko i prosperitetno društvo, jest korupcija, i to u bilo kojem od njenih oblika; mito, klijentelizam, zloporaba funkcija... Prema posljednjem Eurobarometrovom istraživanju dojma građana o korupciji u svakoj pojedinoj članici EU-a, Hrvatska je među najkorumpiranijim članicama.
You will find more infographics at Statista
Sa Španjolskom i Ciprom dijelimo 2., 3. i 4. mjesto kao zemlja u kojoj je 94 posto ispitanih građana odgovorilo da je korupcija u njihovoj zemlji posvuda raširena. Najgora je Grčka čijih je 96 posto građana odgovorilo da im je domovina premrežena korupcijom. Zapravo u otprilike polovici članica EU-a 80 ili više posto građana ima dojam da je korupcija sveprisutna i tu je redom riječ o do jučer ili još uvijek tranzicijskim zemljama uz Grčku, Cipar, Španjolsku i Maltu.
Što se ostalog dijela EU tiče, već s Irskom dojam korupcije naglo pada na 68 posto. Slučajno je riječ o zemlji koju su hrvatski iseljenici otkrili posljednjih godina. Od tranzicijskih zemalja tu su mahom stare europske demokracije uz "uljeze" Poljsku i Estoniju. Zanimljivo je i to što je osjetljivost građana na korupciju u tim zemljama u pravilu i veća nego na istoku EU-a, a unatoč tome dojam raširene korupcije u Danskoj ima samo 22 posto, a u Finskoj 21 posto građana.
Nedavno je Express prenio vijest o rekordno niskoj registriranoj nezaposlenosti u Hrvatskoj, 12,2 posto ili relativno "samo" 195.000, koliko Hrvatska nije imala još od 1990. godine.
You will find more infographics at Statista
Tada smo prenijeli i očiti zaključak analitičara da sadašnji izraziti pad nezaposlenosti nije vezan samo uz prestanak recesije i oporavak ekonomije, što definitivno jest utjecalo na nezaposlenost, već i uz iseljavanje hrvatskih građana u inozemstvo, kao i uz možda i rekordnu totalnu obeshrabrenost mnogih nezaposlenih građana da uopće više traže posao jer su uvjereni da ga u ovakvoj zemlji ne mogu pronaći.
Ovakvo stanje duha u Hrvatskoj odgovara i najnovijim podacima Državnog zavoda za statistiku, prema kojem je tijekom 2017. godine u Hrvatskoj rođeno oko 900 djece manje nego u 2016. - 36.467 djece. Istodobno je umrlo 54.261 naših sugrađana, što čini negativni natalitet od 17.614 manje stanovnika Hrvatske. Takav negativni natalitet Hrvatska nije imala niti kao socijalistička republika niti kao samostalna republika, preciznije još od Drugog svjetskog rata.
Ako se povrh toga uzme da je godinu ranije iz Hrvatske odselilo oko 22.000 ljudi više nego što ih je uselilo, ima smisla računati s tim da je Hrvatska tijekom 2917. godine izgubila oko 40.000 stanovnika. Prema procjenama DZS-a, našu zemlju danas nastanjuje nešto manje od 4,2 milijuna ljudi.
Njih oko 19,5 posto ugroženi su siromaštvom, pri čemu se ta stopa među umirovljenicima penje i preko jedne trećine, a među slabo ili neobrazovanima skoro do 40 posto. A tu je i manjak demokracije. Hrvatska, kao što je druga najkorumpiranija u EU, tako je prema posljednjem The Economistovom izvještaju o stanju s demokracijom, druga najnedemokratskija u EU; gora čak i od Mađarske u eri Viktora Orbana, manje loša samo od Rumunjske.
Prema nedavno objavljenim UN-ovim prognozama za svoje članice do 2050., Hrvatska u naredna tri desetljeća uslijed gospodarskih, društvenih, klimatskih i drugih kretanja, može očekivati da će izgubiti 17 posto stanovništva koliko ga ima danas. U Europi najgore bi po tim prognozama prošli Bugarska (23%), Latvija (22%), Moldavija (19%) i Ukrajina (18%). Hrvatska bi dijelila sudbinu s Litvom i Rumunjskom, a po 15 posto trebali bi izgubiti Srbija, Poljska i Mađarska.
