Kako sve Hrvatska propada zbog egzodusa Hrvata iz domovine

Priča o iseljavanju građana Republike Hrvatke u inozemstvo pretvorila se u proteklih godinu dana u dramu u nastavcima. Pritom su dvije stvari činjenično točne. Prva stvar činjenično neupitna stvar je da je od 2001. do 2016. iz Hrvatske iselilo 210.387 stanovnika, a u 2017. godini još oko 35.000.

Druga je činjenica da su razlozi iseljavanja onih koji su odselili u Njemačku, ovi: 65 posto ekonomski, 8,2 posto osobni i 26,8 posto politički, što se uglavnom odnosi na to da je ljudima "puna kapa" ideoloških i političkih prepucavanja između "ustaša" i "partizana", te upornog vraćanja na 1991. godinu. Logično bi bilo zaključiti da slično vrijedi i za naše iseljenike u druge zemlje.

Slobodan pad Life Evo zašto Hrvati bježe - drugi smo najkorumpiraniji u EU

Takvih svjedočanstava u posljednje vrijeme po medijima je mnoštvo. Koliko je domoljublje, odnosno patriotizam u takvoj priči potpuno promašen ugao za sagledati problem, koliko je to samo hrvatski problem i koliko se ovaj problem može riješiti "povratkom Hrvata u domovinu", odnosno njihovim zadržavanjem, indirektno je na sva ta tri pitanja negativno odgovorio The Economist u članku još od prije godinu i pol.

Objavio je podatke po kojima je Hrvatska još i bitno blaži slučaj iseljavanja u odnosu na druge tranzicijske zemlje. Primjerice, u gradu Panevezysu u Litvi tamošnja norveška tvrtka Devold muku je mučila s popunjavanjem svog proizvodnog pogona od 40 mjesta radnicima. Nedostajalo im ih je osam koje nikako nisu mogli pronaći naprosto zato što je stanovnika bilo premalo.

Čak je ispalo da je taj pogon još jedini preostao u industrijskoj zoni Panevezysa, grada od nešto više od 100.000 stanovnika, sve zato što je i u Litvi, kao i u svim drugim bivšim socijalističkim zemljama, natalitet već godinama nizak, a iseljavanje izrazito. Sve zemlje koje su 2004. ušle u članstvo EU-a nadale su se da će se brzo pretvoriti u verzije Njemačke ili Velike Britanije, no dogodilo se to da građani, neki više neki manje, nisu htjeli trošiti svoj život čekajući da se to dogodi, nego su naprosto osobno otišli u, primjerice, Njemačku ili Veliku Britaniju.

Željko Lukunić/PIXSELL

Statistike iz Latvije kažu da se stanovništvo u radnoj dobi te zemlje samo od 2000. do 2017. brojčano smanjilo za čak jednu četvrtinu. U usporedbi s time "gubitak grada veličine Splita ili Osijeka" u nekom razdoblju čini se kao puka kamilica. Do 2014. godine iselila čak trećina svih koji su u Latviji završili fakultete od 2002. do 2009. Što se Hrvatske tiče, Friedrich Ebert Stiftung u istraživanju objavljenom prošle godine otkrio je da svaki četvrti mladi građanin Hrvatske namjerava otići iz ove zemlje.

Isto istraživanje pokazalo je tada i to da su najskloniji ostanku u Hrvatskoj mladi ljudi koji su završili visoke škole i još i zasnovali obitelj. Jedan od najgorih problema po Hrvatsku je iseljavanje liječnika. Njih čak 600 napustilo je ovu zemlju u proteklih pet godina i puno bolje uvjete i života i rada pronašlo je na Zapadu. Ali niti to nije specifičnost Hrvatske. Istraživanje provedeno među studentima medicine u Bugarskoj pokazalo je da njih između 80 i 90 posto to isto namjerava čim završi školovanje.

Očito je riječ o trendovima koji su često čak i u puno gorim razmjerima prisutni po svim ili barem skoro svim "novim članicama" EU-a. Isti su i motivi; uvjeti života, odnosno sigurnost i uvjeti posla i rada, te visine plaća. Hrvatska je, doduše, vjerojatno jedinstvena po tome što bitan dio ljudi bježi zbog ideoloških prepucavanja iz Drugog svjetskog rata i zbog "stalnog vraćanja na 1991.". U našoj zemlji se pritom još uvijek ne govori koliki udarac iseljavanje predstavlja po ekonomiju Hrvatske, nego se rasprave uglavnom vode u smjeru "nestat će nas".

Tragedija Top News Hrvatska katastrofa: Plaća više nije dovoljna za život

Prema MMF-u, zbog iseljavanja pojedine zemlje istočne Europe gube između 0,6 i 0,9 posto BDP-a godišnje, te se predviđa da će samo zbog tog uzroka Bugarska, Rumunjska, Litva i Latvija 2030. imati između 3 i 4 posto niži BDP nego što bi imale bez emigracije.

A onda povrh toga slijedi problem s popunjavanjem proračuna za mirovine. Po istočnoj Europi na mirovine iz socijalnih izdavanja odlazi do 50 posto. U Latviji na svakog umirovljenika ide 3,3 građanina u radnoj dobi, što bi do 2030., ovakvim tempom, trebalo pasti na samo dva. I to je razlog za uzbunu u toj zemlji i u međunarodnim financijskim institucijama. U Hrvatskoj, međutim, u kojoj je u 80-ima bilo oko četiri zaposlena na jednog umirovljenika, danas na jednog umirovljenika ide samo 1,16 radnika.

Nastavak na sljedećoj stranici...