Može li skupina ribara koji love morske rakove spasiti Zemlju? Tako postavlja pitanje Foreign Policy u svom članku o novom trendu u borbi protiv klimatskih promjena. 14. studenog SAD je po prvi put doživio da privatne osobe, konkretno ribari iz Kalifornije i Oregona, otjeraju na sud naftne kompanije i da traže odštetu.

Riječ je o 37 tvrtki koje zarađuju na crpljenju nafte i plina od kojih ribari traže da im nadoknade gubitak zarade zbog devastacije tržišta Dungenessovih rakovica na Pacifiku, što je dokazano direktna posljedica zagrijavanja oceana. Ova klimatska promjena direktna je posljedica korištenja fosilnih goriva, što je znanstvena činjenica, te je direktna i jasna uzročno posljedična veza između zarade naftnih kompanija i uništenja znatnih dijelova ribarstva u Kaliforniji i Oregonu.

Pola stupnja Zatopljenje od 1,5 °C mnogim Hrvatima je život ili smrt

Nije to i jedini njihov argument. Pojedini pravni stručnjaci kažu da je tužba koja je na Vrhovni sud u San Franciscu sjela ovog mjeseca pravi pravosudni zemljotres, unatoč tome što je do sada medijski prošla nezapaženo. Ovime se pokazuje da su i odvjetnici i privatne osobe u SAD-u napokon spremne sudski posegnuti za brdom dokaza o klimatskim promjenama, ali i dokazanim brojnim akcijama velikih naftnih kompanija koje su desetljećima tajile i zaustavljale činjenice o svojoj krivnji za sve gore uništenje planetarne klime i prirode.

Sve to u dobu dok i jedan predsjednik SAD-a, Donald Trump, nastavlja javno tvrditi da ne vjeruje u znanstvene dokaze o tome da industrija čovječanstva uništava svijet.

"Ovo je prvi put u SAD-u da je privatni tužitelj tužio fosilnu industriju za štete", kazao je za FP David Bookbinder iz libertarijanskog think tanka u Washingtonu Niskanen Centra.

Riječ je o parnici što su je pokrenuli ujedinjeni privatni tužitelji. No, stvari su u ovom smjeru krenule i ranije. Još u srpnju prošle godine kalifornijski okruzi San Manteo i Marin iz Zaljeva San Francisco plus Imperial Beach iz okolice San Diega tužili su 37 naftnih i plinskih kompanija zbog sve bržeg rasta mora što se tamo itekako osjeća u vodu šteta.

Njihovi argumenti identični su navodima iz tužbe ribara iz Kalifornije i Oregona, a skoro je identičan i popis kompanija koje tuže: Chevron, Exxon, BP, Royal Dutch Shell, ConocoPhillips, Citgo Petroleum, Arch Coal...

"Tuženi su znali oko 50 godina da zagađenje stakleničkim plinovima iz njihove proizvodnje fosilnih goriva ima ozbiljan utjecaj na klimu Zemlje i razine mora. S tim znanjem, tuženi su poduzeli korake kako bi zaštitili svoju imovinu od takve prijetnje tako što su investirali ogromna sredstva u istraživanje i usavršavanje infrastrukture, kao i u planove za eksploataciju novih prilika za zaradu u svijetu što se zagrijava", stoji u njihovoj tužbi.

U veljači ove godine Pariz je najavio da razmatra tužbu protiv Totala, Shella, BP-a, Exxona i drugih zbog katastrofalnih poplava u tom gradu iz svibnja 2016. Posljednji u nizu je Republika Vanuatu koja je sada objavila da je angažirala pravni tim kako bi istražio mogućnost da na sud tjeraju i kompanije koje zarađuju na fosilnim gorivima i pojedine države, čak i financijske institucije koje basnoslovno zarađuju na nafti, plinu ili ugljenu.

Vanuatu je pacifička država, površine oko petine Hrvatske i s oko 270.000 stanovnika. Ova nacija pretrpjela je 2015. godine udar ciklona Pam koji je vjetrovima s udarima od 250 kilometara na sat, na udare i od 280, pobio 16 ljudi i nanio Vanuatuu štetu od 360 milijuna dolara. Na taj način, u samo nekoliko dana od 6. do 22. ožujka, Vanuatu je ostao bez čak 61 posto svog BDP-a, što je šteta kakvu je malo koja zemlja pretrpjela čak i u Drugom svjetskom ratu.

Klimatske promjene More će rasti do 10 metara, pogledajte Jadran 2100.

Prema slovu Pariškog sporazuma, zemlje poput Vanuatua ne bi trebale biti ostavljene da lagano umiru napuštene od svih, obnova bi se trebala financirati iz Green Climate Funda. No...

"Zemlje poput Australije koje su među najgorim zagađivačima proglasile su da neće uplaćivati", kazao je neki dan za Guardian vanuatuanski ministar vanjskih poslova Ralph Regenvanu.

Australije je inače jedan od daleko najagresivnijih proizvođača, izvoznika i zagovaratelja ugljena kao energenta. Zbog takve politike sadašnja ekonomski izrazito konzervativna vlada na udaru je teških optužbi, između ostalog jer i Australija trpi strašne štete po prirodu i ekonomiju, pa i u životima ljudi, od klimatskih promjena. Na pomolu je stoga u Australiji smjena vlasti na izborima.

Vanuatu je pak jedna od sve brojnijih zemalja koje traže primjenu cilja od najviše 1,5°C zagrijavanja atmosfere planeta, umjesto dogovorenih 2°C, kako bi se spriječilo da se klimatske promjene dotle otmu kontroli da postanu – nepopravljive. Još prije godinu, dvije dana pokrenula se također sve brojnija, masivnija zajednička platforma diljem svijeta, u kojoj su aktivističke ekološke udruge, vlade, gradovi, male i velike, pa i neke od najvećih tvrtki svijeta, kako bi skupa udarali po naftnim i inim fosilnim kompanijama, po vrijednostima njihovih dionica i po bankama koje ih kreditiraju.

Nastavak na sljedećoj stranici...

U toj platformi našle su se i mnoge države u SAD-u, poput Kalifornije, predvođene ljudima poput Arnolda Schwarzeneggera, koje su praktično zaratile i s Trumpovom administracijom i s "Big Oilom". Sve masovniji globalni pokret doveo je sada i do privatne tužbe ribara s američke Zapadne obale, koji mogu računati na pomoć brojnih organizacija za zaštitu okoliša i odvjetnika.

Njihov je zajednički cilj da će sve veći broj tužbi, sudskih postupaka, vremenom i presuda, prisiliti fosilnu industriju i politiku koja im pomaže da odustanu od zaštite nafte, plina i ugljena, pa i od kozmetičkih akcija za zaštitu klime. Takav je primjer i tuženi Exxon koji je u listopadu objavio da je tijekom dvije godine potrošio milijun dolara na zagovaranja ugljičnog poreza. Milijun dolara za takvu kompaniju doslovno je u ravni sa statističkom pogreškom i takve poteze već dugo kompletna zelena scena smatra raskrinkanima kao "zeleni smokvin list" naftne industrije. Čisti PR.

Klimatska propast Narednih ljeta imat ćemo 40°C više dana zaredom

"Exxon zagovara zakon o ugljičnom porezu koji nikada u Kongresu neće postati zakon", kazao je za FP jedan od odvjetnika.

Po jednoj osnovi tužba ribara sa Zapadne obale definitivno znači iskorak u sasvim novu dimenziju udara na naftnu industriju i borbe za spas planeta Zemlje; ovo je prvi put da je jedna industrijska grana, ona koja trpi enormne štete, otišla dotle da zbog klimatskih promjena tuži drugu industrijsku granu, onu koja ostvaruje enormni profit.

"Za nas je to jednostavan opis kaznenog djela, jedna industrija uništava drugu", kazao je Noah Oppenheim, izvršni direktor tužitelja, Pacifičke obalne federacije udruženja ribara.

Bivši američki klimatski pregovarač iz doba administracija Busha i Clintona, Nigel Purvis, ističe da sada dolazi do izražaja promjena stava društva.

"Došli smo do te točke u klimatskoj znanosti da i pojedine zajednice uviđaju štetu koju trpe, dotle da možete puni povjerenja otići na sud i reći da je klima razlog za loš ribolov. Znanost prije 10 godina za to još nije bila dovoljno snažna. Sada imate uzročno posljedične dokaze", kazao je Purvis.

Vrlo loša vijest za fosilnu industriju i lobije ono je što je Purvis sljedeće primijetio, to da se situacija s tom industrijom mijenja u tom smjeru da se ona sve više nalazi u položaju duhanske industrije.

"Ljudi vide da smo o njoj ovisni, ali sada po prvi put uviđaju i da je to za nas štetno. A znanost je postala dovoljno snažna da utjecaj na klimu možemo povezati s malim brojem konkretnih kompanija", kazao je.

Što to u SAD-u znači po fosilnu industriju pokazuje teški udarac što ga je duhanska industrija pretrpjela 1998. godine. Najveći proizvođači cigareta i duhana bili su prisiljeni pristati na nagodbu s državnim odvjetništvima čak 46 američkih država i platiti stotine milijardi dolara odšteta za štete pričinjenje pušačima po zdravlje, što je uključivalo i troškove liječenja. To je osnovni razlog zašto se ta industrija danas radikalno drugačije reklamira nego prije samo dva desetljeća.

Jedno od ključnih mjesta te lavine brutalnih sudskih postupaka protiv duhanske industrije bili su dokazi da su te tvrtke desetljećima sprečavale istraživanja štetnih posljedica po zdravlje ili čak i tajile rezultate. Isto tako su sada i fosilne kompanije na početku masovnog udara tužbama zbog sprečavanja istraživanja, a još i više zbog tajenja vlastitih spoznaja o uništavanju klime stakleničkim plinovima.

Alarmantno Zbog vrućina cijeli Balkan postat će nenaseljiva pustinja

2015. godine Los Angeles Times otkrio je da je Exxon još u kolovozu 1998. donio interni memorandum nazvan "Efekt staklenika" u kojem je ustvrdio da postoji konsenzus među znanstvenicima o utjecaju što ga fosilna goriva imaju na globalno zatopljenje. Kvaka je što je autor memoranduma tada naveo da bi Exxon trebao "naglašavati nesigurnosti". Val tužbi ribara logično bi bilo da ima još jednu posljedicu.

Do sada se zelena politička agenda u SAD-u iz konzervativnih krugova pripisivala "radikalnim političarima". Ribari nisu niti radikalni, svakako ne političari. A poljoprivrednici su to još i manje, dapače, to su mahom vrlo konzervativni glasači, a njihova industrija trpi od klimatskih promjena jedne od najvećih šteta. Na sve načine.

Odvjetnici ribara nisu niti najmanje romantični. Svjesni su da će ih sudovi na početku tretirati kao "neprijatne parnice". No, kako tih sudskih tužbi bude sve više, a naprosto će ih morati biti kako štete bude trpjelo sve više industrijskih grana, američki sudovi morat će ih uzimati krajnje ozbiljno.