Što je Južni Pars? Ima 19 posto svjetskih zaliha plina i nosi 40 milijardi Iranu
Napad izveden 18. ožujka 2026. na iranski dio najvećeg plinskog polja na svijetu, Južni Pars, dramatično je eskalirao postojeći sukob na Bliskom istoku i udario na globalna energetska tržišta. Izraelski udari, navodno koordinirani sa Sjedinjenim Državama, nisu ciljali samo vojne objekte, već samo srce iranskog gospodarstva, postrojenje koje osigurava gotovo tri četvrtine ukupne proizvodnje plina u zemlji. Cijene nafte su eksplodirale. Svijet sa strepnjom promatra kako se regija, ključna za globalnu opskrbu energijom, približava rubu otvorenog rata.
Južni Pars - ekonomska žila kucavica
Plinsko polje Južni Pars, koje Katar naziva Sjeverna kupola (North Dome), apsolutni je superlativ u svijetu energetike. Riječ je o jedinstvenom, golemu podvodnom rezervoaru u Perzijskom zaljevu koji se prostire na 9.700 četvornih kilometara, području većem od trećine Belgije. Veći dio, oko 6.000 četvornih kilometara, nalazi se u katarskim teritorijalnim vodama, dok Iran kontrolira preostalih 3.700. Prema procjenama Međunarodne agencije za energiju (IEA), ovo polje sadrži nevjerojatnih 51 bilijun (51.000 milijardi) kubičnih metara plina i oko 50 milijardi barela plinskog kondenzata, što ga čini najvećim konvencionalnim nalazištem ugljikovodika na planetu. Samo njegove rezerve plina čine gotovo 19 posto ukupnih dokazanih svjetskih rezervi.
Za Iran, Južni Pars nije samo energetski resurs, to je ekonomska žila kucavica. Polje osigurava između 70 i 75 posto cjelokupne iranske proizvodnje prirodnog plina, pokrećući elektrane, industriju i opskrbljujući milijune kućanstava. Prihodi su astronomski; procjenjuje se da iranski dio polja generira desetke milijardi dolara godišnje. Iako je točna brojka obavijena velom tajne, iranski dužnosnici su tijekom 2024. i 2025. godine spominjali dnevne prihode od preko stotinu milijuna dolara, što na godišnjoj razini premašuje 40 milijardi dolara.
Međutim, eksploatacija ovog zajedničkog blaga priča je o dva različita svijeta. Dok je Katar, uz pomoć zapadnih energetskih divova poput tvrtki Shell i TotalEnergies, postao jedan od najvećih svjetskih izvoznika ukapljenog prirodnog plina (LNG), Iran se desetljećima borio s posljedicama međunarodnih sankcija. Nedostatak pristupa zapadnoj tehnologiji i stranim investicijama ozbiljno je usporio razvoj iranskog dijela polja. To je stvorilo paradoksalnu situaciju u kojoj je manji susjed, Katar, crpio znatno veće količine plina iz istog rezervoara. Svjestan da polje ulazi u drugu polovicu svog životnog vijeka i da prirodni pad tlaka prijeti smanjenjem proizvodnje, Iran je nedavno pokrenuo golem investicijski ciklus vrijedan više od 17 milijardi dolara s domaćim tvrtkama kako bi instalirao kompresorske platforme za podizanje tlaka i tako održao vitalnu proizvodnju.
Trenutačna i brutalna reakcija tržišta
Napad 18. ožujka bio je precizno usmjeren na najosjetljiviju točku iranskog režima. Prvi izvještaji govorili su o šteti na postrojenjima koja čine gotovo 12 posto ukupne iranske proizvodnje plina. Požari su zahvatili ključne rafinerije u industrijskoj zoni Asaluyeh, prisilivši vlasti na privremeno gašenje proizvodnje od oko 100 milijuna kubičnih metara plina dnevno. Reakcija tržišta bila je trenutačna i brutalna. Cijena barela sirove nafte tipa Brent skočila je iznad 110 američkih dolara, dok su cijene prirodnog plina u Europi također zabilježile snažan rast. Analitičari su upozorili da bi bilo kakav dugotrajniji prekid proizvodnje u Južnom Parsu mogao izazvati globalnu energetsku krizu.
Dodatnu konfuziju unijela je reakcija iz Washingtona. Tadašnji američki predsjednik Donald Trump na svojoj je društvenoj mreži objavio da SAD nije imao saznanja o izraelskom napadu, pokušavajući distancirati svoju administraciju od eskalacije.
"Izrael je, iz bijesa zbog onoga što se dogodilo na Bliskom istoku, nasilno napao veliko postrojenje poznato kao plinsko polje Južni Pars. Sjedinjene Države nisu znale ništa o ovom konkretnom napadu, a država Katar nije bila ni na koji način uključena", stajalo je u Trumpovoj objavi.
Međutim, brojni medijski izvještaji, pozivajući se na izvore unutar obavještajnih zajednica, tvrdili su suprotno – da je napad bio koordiniran između Izraela i SAD-a. Trump je potom zaprijetio Iranu potpunim uništenjem polja ako se usudi uzvratiti napadom na Katar.
Energetski rat se širi Zaljevom
Odgovor Teherana bio je brz i proširio je sukob diljem regije. Iranske snage izvele su uzvratne udare na energetska postrojenja u susjednim zaljevskim zemljama. Na meti su se našli katarski kompleks za ukapljeni plin Ras Laffan, saudijska luka i rafinerija u Yanbuu te postrojenja u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Kuvajtu. Ovim potezom Iran je poslao jasnu poruku: ako naše energetsko srce ne može kucati, pokušat ćemo zaustaviti i vaše.
Napad na Južni Pars i posljedična iranska odmazda pretvorili su tinjajući sukob u otvoreni energetski rat. Ranjivost cjelokupne energetske infrastrukture u Perzijskom zaljevu, uključujući i strateški Hormuški tjesnac kroz koji prolazi petina svjetske nafte, postala je bolno očita. A Južni Pars bio bi Ahilova peta.