Stručnjaci složni: Iduća kriza uništit će Hrvatsku
Hrvatska nije spremna za iduću krizu. Hrvatska nema plan gospodarskog rata. Hrvatska se izvukla iz krize čisto slučajno jer ništa konkretnije nije urađeno da se spasimo.
Tako su otprilike stručnjaci opisali šanse za preživljavanje neke iduće ekonomske krize. A kriza nam dolazi prije ili poslije.
"Vanjski utjecaji koji mogu prouzročiti globalnu krizu su trgovinski konflikti Kine i SAD-a. Za sada svjetska ekonomija pokazuje tek simptome usporavanja ekonomije. Usporavanje ekonomije na globalnoj razini je vidljivo u smanjenoj likvidnosti u svjetskom financijskom sustavu. Banke manje međusobno posuđuju novac, krediti poduzećima opadaju, općenito smanjuje se ekonomska aktivnost. Međutim usporavanje ekonomije nije kriza. Empirijski je dokazano da ekonomija ima svoje poslovne cikluse te se svakih 5 do 10 godina izmjenjuju faze ekspanzije ili usporavanja. To je samo situacija u kojoj brod nešto slabije plovi. Potvrdu da neće biti značajnije krize daje i Međunarodni monetarni fond (MMF) koji je prognozirao rast svjetskog gospodarstva od 3,7% u ovoj godini." kaže u razgovoru za Express Petar Vušković iz Centra za javne politike i ekonomske analize.
Prof. dr. sc. Marinko Škare sa Sveučilišta u Puli kaže da na spomenute cikluse utječu i političke odluke stare po nekoliko desetljeća. "Jako teško je ljudima objasniti da gospodarstvo ne funkcionira u izbornim ciklusima. Hrvatskoj prvo treba plan gospodarskog razvoja, ali plan koji se neće mijenjati svako četiri godine. Trenutačno svaka nova garnitura vlasti mijenja sve planove za razvoj i te ne malo nego često dolazi do ogromnih promjena. Da postoji ikakav kontinuitet ", ispričao nam je Škare.
Upitali smo ga i vidi li da je hrvatska politika izvukla bilo kakve pouke iz svjetske gospodarske krize ili iz kraha Agrokora, pa na kraju krajeva i kalvarije Uljanika.
"Nismo imali niti jednu ozbiljnu studiju utjecaja Agrokora na naše gospodarstvo. Umjesto da se pristupilo analizi gdje će se na papir pobrojati kako nestanak Agrokora može utjecati na hrvatsko tržište, gledali smo i slušali priče da je to tvrtka koja može urušiti čitavu državu. Koliki je to utjecaj? Što bi se dogodilo u šest mjeseci od gašenja Agrokora? Godinu dana? Tri godine? Ništa od toga ne znamo i to je problem koji je tako simptomatičan za Hrvatsku. Da se razumijemo, ne kažem da ja znam što bi se događalo s Agrokorom. Nitko od nas nije Nostradamus", kazao nam je Škare.
Slične stavove iznio je i Petar Vušković.
"Za Hrvatsku se predviđa rast BDP-a od 2,8%. Unatoč tome, Hrvatska bi se trebala fokusirati i dalje na makroekonomsku stabilnosti s naglaskom na privlačenju stranih investicija. Treba donijeti jasno definiranu strategiju ekonomskih prioriteta. Tako se radi plan ovladavanja krizom. Da li takav plan postoji, nažalost siguran sam da ne postoji. Dokaz tome može biti i slabo vođena industrijska politika (Uljanik, Petrokemija), ili demografska politika i problem iseljavanja. Jedan od imperativa je reforma obrazovnog sustava te usklađivanje upisnih kvota sa stvarnim potrebama na tržištu rada kako bi se spriječilo iseljavanje. I porezna politika mora dati svoj poticaj ekonomiji i smanjivanju iseljavanja. Trebali bi vidjeti što želimo s reformom javne uprave, mirovinskim sustavom, zdravstvenim sustavom, te da li smo spremni za euro. Neodlučnost prema strukturnim reformama nas može koštati", uvjeren je Vušković.
Dok ekonomisti upozoravaju da je hrvatsko gospodarstvo iznimno osjetljivo na potrese izvana, ali i iznutra, naši političari se ponašaju kao da se ništa ne događa. Kako je to Škare opisao: "Godinama su govorili da će nas kriza zaobići, pa nam se dogodilo da smo imali najdulju gospodarsku krizu. Nastavlja se nekakav trend deindustrijalizacije i sve više se oslanjamo na turizam, a to je novac na koji ne možemo računati. Uzmimo primjer Poreča i to malo stariji. Osamdesetih godina se dogodilo cvjetanje mora i grad je te godine imao za trećinu manje prihoda. Zamislite da se Hrvatskoj nešto slično dogodi. Poljska, s druge strane, većinom se oslanja na proizvodnju i oni gotovo nisu ni primijetili krizu".
Kako je Express već ranije pisao, Hrvatska je u najnovijem godišnjem izvješću Svjetske banke o regulativi poslovanja “Doing Business” zauzela 51. mjesto među ukupno 190 zemalja svijeta, U odnosu na prošlogodišnje izvješće Hrvatska je pala za osam mjesta, objavila je u Svjetska banka.
Hrvatska je na najnovijoj ljestvici o regulativi poslovanja zauzela 51. mjesto, sa 71,70 DTF bodova od maksimalnih 100, pokazuje izvješće “Doing Business 2018: provedba reformi radi otvaranja radnih mjesta”.
U prošlogodišnjem izvješću Hrvatska je sa 72,99 DTF bodova zauzela 43. mjesto.
Bodovanje se temelji na udaljenosti od najboljih u pojedinoj kategoriji, pri čemu najbolji imaju 100 DTF bodova, a oni s najslabijim rezultatom u određenom području nula bodova.
Najlošiji plasman u ovogodišnjem izvješću Hrvatska je ponovo zabilježila u kategoriji izdavanja građevinskih dozvola, potonuvši s prošlogodišnjeg 126. na 159. mjesto.
Najveći pad u odnosu na lanjsko izvješće zabilježen je u kategoriji pokretanja poslovanja – s 87. na 123. mjesto.
Hrvatska je nazadovala i u kategoriji dostupnosti kredita. Sa 77. mjesta je potonula na 85. mjesto. Pogoršanje je zabilježeno i u kategoriji zaštite prava manjinskih dioničara, s padom s 29. na 38. mjesto.
Famozni EU fondovi koji bi trebali biti generator hrvatskog rasta i razvoja neće nas spasiti, ponajviše zbog naše neučinkovite birokracije. Stručnjaci za EU fondove s lokalnih razina nam kažu ovako: "Nemamo dovoljno ljudi, nemamo dovoljno novca, nema dovoljno sluha na višim razinama. Za svaki projekt financiran EU fondovima potrebna je ekstenzivna dokumentacija koju treba platiti novcem kojeg nemamo, potrebni su ljudi sa znanjima i iskustvima kojih nemamo. Na kraju krajeva, trebaju se po dvije-tri jedinice udružiti i zajednički podnositi prijave, a ni tada na možemo računati s uspjehom".
Ovdje bismo umjesto zaključka mogli slobodno ponoviti prvih nekoliko rečenica ovog teksta jer je iz razgovora s ekonomistima i stručnjacima postalo još jasnije koliko je naša država nespremna za bilo kakve potrese svjetskog ili europskog gospodarstva. Mogli bismo do besvijesti navoditi primjere gdje se vidi da je svako rješenje posljednjih trideset godina bilo apsolutno ad-hoc. Mogli bismo navoditi primjere država koje su to bolje napravile.
Ali nećemo.
Samo ćemo napomenuti da hrvatska politika ništa nije naučila iz gospodarske krize, sloma Agrokora, a čini se da neće ni iz izglednog kraha Uljanika.