Još samo 12 godina ignoriranja zagađenja s ugljičnim dioksidom i klimatskih promjena i svijet će pasti u nepovratni vrtlog poplava, požara, masovnog izumiranja vrsta, ratova, prirodnih katastrofa... Najnoviji izvještaj UN-ovog IPCC-a doveo je do najnovijih ratova i svađa politike, znanosti, visokih energetskih tehnologija i kapitala.
U takvom svijetu Hrvatska se ponaša kao da je pala s Marsa, kao da njene političke vlasti nemaju pojma o čemu je riječ i, najgore od svega, kao da nije činjenica da Hrvatska spada u skupinu najugroženijih zemalja na svijetu klimatskim promjenama.
Ako bi se pogledale statistike o zastupljenosti obnovljivih izvora energije u proizvodnji električne energije, američka Energetska informacijska administracija našu zemlju s oko 70 posto zelene električne energije svrstava uz bok Danske, zemlje koja već dugo u svijetu slovi za naciju koja apsolutno prednjači u zelenim tehnologijama, za takvu zemlju koja si je zacrtala da do 2025. postane ugljično neutralna, da više uopće ne zagađuje atmosferu.
Ako se osvrnemo oko sebe, a iole smo trijezni, vidjet ćemo da u Hrvatskoj u takvom svijetu mi nipošto ne živimo. "Tajna" te navodne uspješnosti Hrvatske s obnovljivim izvorima energije i dostizanju ciljeva kao članice EU-a da do 2020. godine smanjimo zagađenje s CO2 za 20 posto jest u kombinaciji uništavanja vlastite ekonomije i otvorenog naštimavanja statistika. A prema službenim statistikama EU-a Hrvatska danas čak 27 posto svih energetskih potreba zadovoljava iz obnovljivih izvora energije.
Po tome smo čak 5. u EU, ispred nas su samo Švedska, Finska, Danska i Austrija. Ispada da "šijemo" i jednu Njemačku i jednu Nizozemsku...
Cijela istina je, međutim, ta da je Republika Hrvatska prije 10 godina, opet prema službenim statistikama EU-a, obnovljivim izvorima pokrivala samo oko 5 posto svih svojih energetskih potreba, a da nam je prvi korak do današnjih skoro 30 posto bio taj da je vlada Hrvatske, usred klimatske konferencije u Kopenhagenu 2009., zatražila da se za našu zemlju promijeni uzimanje početne godine izračuna zagađenja s 1990.
I dok su se SAD, Kina, Njemačka, Indija, sve slični svjetski divovi u političkom i ekonomskom svijetu tih dana tukli i borili za svoje interese i kako ih se u svijetu ne bi percipiralo kao "zločince koji uništavaju planet", Hrvatska je tog dana postala svjetska vijest kao "klimatski ubojica dana".
Drugi korak u guranju Hrvatske uz statističku klimatsku ljestvicu bio je trenutak kad su z resornog ministarstva predložili, a na Vladi to prihvatili, da zemlja koja je imala nešto vjetroelektrana i skoro ništa fotonaponskih kolektora za proizvodnju struje iz energije sunca, u računicu ubacili hrvatske hidroelektrane, građene još dok su komunistički bogovi kročili zemljom. Odjednom je Hrvatska skočila na udio obnovljivih izvora na 17 posto.
Konačni udarac Hrvatska je doživjela 2016. kada je na drvnoj konferenciji o biomasi u Otoku kod Vinkovaca izvjesni resorni dužnosnik iz državnih vlasti izašao s podatkom da je napravljena studija obnovljivih izvora energije, koju su s novcem EU-a radili Energetski institut Hrvoje Požar s njemačkim partnerom, a koja je u obzir uzela upotrebu ogrjevnog drva kao energenta u domaćinstvima, te je prema novom izračunu udio OIE u Hrvatskoj 27 posto.
Znači, od 5 do 30-ak posto u jednom desetljeću, a da se u nove tehnologije i investicije s čistim izvorima energije nije ulagalo skoro ništa, da se nije otvorilo nego jedva tu i tamo neko novo radno mjesto na ime zelenih energetskih pogona, da nam BDP nije narastao niti jedan promil na ime novih tehnologija i obnovljivih izvora energije. Svijet se, pak, kreće u sasvim drugom smjeru. Čak i ako ne uspijeva spasiti planet od propasti, mnoge svjetske sile njuše odličan biznis.
Tako je, primjerice, Kina prošle godine izašla s podatkom da samo njen solarni sektor predstavlja "priliku života", odnosno biznis od 47.000 milijardi dolara, te Peking zbog toga do 2020. u obnovljive izvore energije namjerava uložiti 360 milijardi dolara. 2020. godina je već tu iza ugla, to je godina za koju političke vlasti Hrvatske kažu da je naša zemlja već dostigla svoje klimatske ciljeve.
Istodobno premijer Andrej Plenković na svjetskim samitima bez ikakvog pokrića tvrdi da Hrvatska "snažno podupire napore za spas klime", a naša predsjednica govori stvari poput one da će se, uslijed otapanja leda na polovima "razina mora diljem planeta povećati do 2100. godine za pola metra". Pa da će zbog toga poplaviti hrvatski gradovi na Jadranu. Kolinda Grabar Kitarović zapravo nema pojma da su joj savjetnici servirali podatak iz UN-a zastario više od 10 godina, i to takav koji je već tada IPCC kritizirao kao vrlo konzervativan.
Najnoviji podaci kažu da Hrvatskom primorju prijeti do kraja stoljeća između 4,4 i skoro 10 metara rast razine mora ako se nastavi ovakvo zagađenje stakleničkim plinovima i klimatska katastrofa. Znači, takva osoba, koja govori o pola metra, govori o hrvatskoj klimatskoj politici!? U udjelima proizvodnje zelene energije u Hrvatskoj danas ogrjevno drvo, biomasa i bioplin danas sudjeluju s čak 65 posto, što znači oko 19 posto u proizvodnji sve energije.
Hidroelektrane u obnovljivim izvorima sudjeluju sa 29 posto, odnosno 8 posto u cijeloj energetskoj proizvodnji u Hrvatskoj. A vjetar, sunce i slično, što su jedine tehnologije koje znače razliku u tehnološkom razvoju, u rastu BDP-a i otvaranju radnih mjesta, u Hrvatskoj sudjeluju sa samo 6 posto udjela obnovljivih izvora energije. Točnije, nešto malo manje od 2 posto cjelokupne energetske proizvodnje u Republici Hrvatskoj.
Ako je tko zaboravio, to je ona zemlja koja se grči kako da izmisli neku industrijsku proizvodnju, zaposli ljude, razvije "zemlju znanja", poveća BDP i izvuče se iz potencijalne klopke da mora ovisiti samo o turizmu. Također, ako kome nije bilo poznato, prije samo tri desetljeća Hrvatska je bila među tehnološkim pionirima obnovljivih energetskih izvora.
1987. godine tadašnja tvrtka SR Hrvatske "Končar" u suradnji s američkom visokotehnološkom tvrtkom "Chronar" otvorila je zajedničkim ulaganjem tvrtku "Solarne ćelije" za proizvodnju solarnih električnih kolektora. Još 1987.!? Po tom ulaganju Hrvatska je tada bila tek šesta (6.) zemlja u svijetu koja je počela takvu proizvodnju! Jedna Zapadna Njemačka u to vrijeme nije imala još niti jednu ovakvu tvrtku.
Što se u međuvremenu s tvrtkom dogodio s njenim proizvodnim pogonom? Ugašen je 2011. godine, a na njenom mjestu je izgrađen veliki trgovački centar, u okolici Splita. Ali je zato hrvatska politička vlast uspješno naštimala energetske statistike, tako da do 2020. godine, možda i dulje, ne moramo učiniti više baš ništa. U međuvremenu najnovija istraživanja klimatskih znanstvenika Hrvatskoj obećavaju užasne požare po Dalmaciji, sve gore olujne ispade po Istri i Kvarneru, pretvaranje Slavonije u pustinju, poplave po cijeloj kontinentalnoj Hrvatskoj, širenje bolesti, umiranje poljoprivrede...
