Žuta naslovnica s kakvom je Financial Times osvanuo diljem svijeta u srijedu, "vrištećom" bi djelovala i na klasičnim bulevarskim dnevnim listovima, kamoli na jednom od najutjecajnijih svjetskih medija koji prati ekonomiju i financije.

Usto još naslov preko dvije trećine: "Kapitalizam. Vrijeme za resetiranje", pa ispod toga podnaslov: "Biznis mora donositi zaradu, ali mora i služiti svrsi", sve pod egidom "nova agenda", to s čime je Financial Times izišao u srijedu zapravo je revolucionaran poziv na zaokret prema "kapitalizmu s ljudskim licem".

Kad krene za člancima na koje FT poziva s naslovnice, "The new agenda", nižu se redom zahtjevi koje bi SAD kakav je dočekao ili postao u doba Donalda Trumpa, optužio za "radikalni socijalizam". Uredništvo FT-a poziva na uzdizanje interesa malih dioničara, radnika, okoliša i mušterija odnosno potrošača na razinu "novog standarda" američkih korporacija, doslovno u razini samog profita kompanije.

Još i više od toga, poziva se na uzdizanje svih ovih društvenih interesa čak i iznad maksimizacije profita. Sve s konačno probuđenom svijesti da "nuđenje boljih uvjeta radnicima i dobavljačima ili ulaganje u lokalne zajednice, donosi sveukupno bolje rezultate dugoročno, za razliku od kratkoročnih rezultata".

Proždire sam sebe

Konačno, "kratkoročne investitore" i "aktiviste koji traže trenutni povrat uloženog", označeni su kao smetnja takvom "resetiranju kapitalizma" koji bi kapitalizam trebao spasiti od sebe samog tako što će se čovječanstvo i planet spasiti od kapitalizma kakav je danas.

Koliko se moglo popratiti po društvenim mrežama, neki od čuvenijih čitatelja FT-a ostali su zatečeni "pretvaranjem novine u borca za društvenu pravdu". No, stvar je puno dublja od toga. Uredništvo se nije pretvorilo u socijalističku ćeliju, nego je odlučilo odgovoriti na prijeteći duboki strukturni raspad tržišnog kapitalizma.

SULUDO Najbogatiji kineski kapitalist je član Komunističke partije

"Dragi čitatelji,

Časopis Financial Times vjeruje u kapitalizam utemeljen na slobodnom tržištu. On je temelj stvaranja bogatstva koje dovodi do većeg broja radnih mjesta, više novca i više poreznih prihoda. Model liberalnog kapitalizma donio je mir, razvoj i tehnološki napredak tijekom proteklih 50 godina, dramatično reducirajući siromaštvo i podižući životni standard svuda u svijetu.

Međutim, u desetljeću nakon globalne financijske krize, ovaj se model našao pod pritiskom, posebno u svom dijelu usredotočenosti na maksimaliziranje dobiti i vrijednosti za dioničare. Ova načela dobrog poslovanja su svakako nužna, ali se nisu pokazala i dovoljnima.

Dugoročno zdravlje kapitalizma utemeljenog na načelima slobodnog tržišta ovisit će o tome može li se postići dobit, ali uz svrhu. Kompanije će shvatiti kako ta kombinacija zadovoljava i njihov interes, kao i onaj njihovih kupaca i uposlenika. Bez ove promjene, buduće liječenje bi moglo postati znatno teže i bolnije.

Kapitalizam temeljen na slobodnom tržištu već je pokazao kako ima zadivljujući kapacitet da se iznova reformira. Kao što je povjesničar i političar Thomas Babington Macaulay mudro zamijetio, 'ponekad je nužno reformirati, kako bi se zadržalo'. Danas je svijet dosegao taj trenutak u vremenu. Vrijeme je za resetiranje."

Ovaj prijevod, to je također važno primijetiti, objavio je na svom FB profilu Igor Rudan, čuveni hrvatski znanstvenik koji je član britanske akademije znanosti The Royal Society (Edinburgh), savjetnik WHO, Svjetske banke, UNICEF-a, Zaklade Billa i Melinde Gates.

"Uz ovu dramatičnu naslovnicu i uvodnik, ponadao sam se da bih se od nekoga tko se prije 100 dana mogao učiniti potpuno nerazumnim, izjavljujući kako mi se čini da euforija kapitalizmom ipak nije potpuno opravdana, jer oni racionalniji u svemu što se zbiva moraju ipak vidjeti jasne napukline, bez obzira na brojne objektivno jako dobre vijesti, sada ipak mogao doimati manje ekstravagantnim u svojim razmišljanjima, zahvaljujući ovom velikom zaokretu uredničke politike samog Financial Times-a", objavio je Rudan.

Reagan i Thatcher

Financial Times dalje donosi kolumnu jednog od najpoznatijih svjetskih novinara koji prati ekonomiju, Martina Wolfa, u kojoj objašnjava Vladimiru Putinu zašto liberalna ideja apsolutno još nije dala sve što je mogla, još manje da je rekla svoju posljednju riječ. Putina je odabrao zbog svoje izjave u nedavnom intervjuu za FT.

Nazvao je liberalnu ideju "takozvanom" i još ustvrdio da su i njegovi zapadni partneri "priznali da neki elementi liberalne ideje, poput multikulturalnosti", više nisu održivi. Wolf je Putinu poručio da liberalizam niti on ne može i ne smije tako odbaciti, ako ni zbog čega drugog, onda zato što je jedna od ključnih stvari koje liberalizam kao društveni nazor zahtijeva i to da društvo održava ravnotežu između sukobljenih interesa.

Put u propast 'Kapitalizam će uništiti čovjeka i svijet do 2050.'

Odatle posljedica da se svjetonazorski liberalna društva povezuju s većom ekonomskom uspješnosti, manjom korupcijom, odatle i to da se Rusiju pod Putinom smatra "ortačkom kapitalističkom zemljom". Objašnjava mu da liberalnim demokracijama na Zapadu doista prijeti otklizavanje u neliberalne demokracije, koje zapravo više uopće nisu demokracije. A zašto se Zapadu to događa, Wolf objašnjava ovako:

"Dinamična kapitalistička ekonomija daje svima vjeru da mogu sudjelovati u raspodjeli dobrobiti. Umjesto toga, slaba konkurencija, mizeran rast produktivnosti, veliko raslojavanje i degradirana demokracija iznevjerili su stanovništvo.... U mnogim liberalnim demokracijama ljudi, a posebno elite, zaboravili su da između osobnog i društva mora postojati ravnoteža, između globalnog i nacionalnog, između slobode i odgovornosti."

Wolf je, dakle, priznao i grešku Zapada i njegovih kapitalističkih elita, zapravo da sve ide kvragu, ali i da se sve još može spasiti. Nasuprot tome, Putinu je na kraju podastro listu bivših socijalističkih zemalja koje ekonomski brže rastu od Rusije; od Slovenije sve do Poljske.

Slijedi članak Rane Foroohar "Doba akumulacije bogatstva je prošlo". Početak tog članka konstatira da su Ronald Reagan i Margaret Thatcher u 80-ih, svaki u svojoj zemlji, uspješno slomili radničke pokrete, odnosno sindikate, da je posljedica toga bio nagli rast korporacija i sve brže bogaćenje, ali i eksplozija nejednakosti i na kraju kao konačna posljedica – usporavanje sveukupnog rasta.

Računica je jasna onoliko koliko je jednostavna; ako si uništio kupovnu moć potrošača time što si uništio njihove zarade od vlastitog rada i kvalitetu životu, onda si uništio potrošačko društvo.

Novi izbori - spas ili konačna propast

U jednom trenutku u članku Foroohar dolazi do centralne točke kako Financial Times očito opisuje ovog prijelomnog trenutka SAD-a zbog kojega je pokrenuta ova kampanja – dolazi do činjenice da je na predizborima za predsjedničkog kandidata Demokratske stranke mjesto favorita očito rezervirano ili za Bernieja Sandersa ili za Elizabeth Warren, ljude koji u kampanji traže nacionalni javni zdravstveni sustav, oslobađanje studenata od dugova i takve stvari.

Za razliku od Joea Bidena koji bi "nešto između". Sanders i Warren su očito na istoj liniji, a kako ankete pokazuju da skupa imaju potporu puno veću od Bidena, jasno je da Biden u ovakvoj situaciji nema šanse. A onda je jasno i kako Amerika danas diše.

Zašto ovakav proglas Financial Timesa ima veliku težinu pokazuju još neke činjenice. Koliki je utjecaj i važnost te novine vidjelo se prije četiri godine kad je FT prodan Nikkei Inc za 1,32 milijarde dolara. O kakvom je zaokretu riječ pokazuje to što tijekom 131 godine postojanja FT najvećim dijelom slovi kao novina s "liberalno konzervativnom" agendom u ekonomskom smislu, te kao pobornik "ekonomskog liberalizma".

KAPITALIZAM Laž koju živimo: Šokantan video otkriva istinu o čovječanstvu

A da se nešto jako krupno i ozbiljno valja iza horizonta, odnosno da uredništvo Financial Timesa nije tek tako odlučilo pokrenuti ovakvu kampanju vidi se i iz još nečega. Nije riječ samo o predsjedničkim izborima 2020. na kojima će liberalni dio SAD-a ići rušiti Donalda Trumpa, ali sada svjestan da alternativa nikako ne može biti polovično, kompromisno rješenje kad je riječ o socijalnoj sigurnosti, klimatskoj politici, državi blagostanja i sličnom. Najvažnija rečenica je ona iz članka što ga potpisuje uredništvo.

Zaključak i članka i broja Financial Timesa i cijele "nove agende" da se mora promijeniti "korporativna svrha" navodi se da je citat sa sastanka organizacije "Business Roundtable" od ponedjeljka. Business Roundtable je neprofitna organizacija koja okuplja sve sam krupni biznis.

Tamo su na jednom mjestu izvršni direktori najvećih američkih korporacija: JPMorgan Chase, General Motors, Oracle, Duke Energy, Johnson & Johnson, S&P Global, AT&T... sve tome slično. Ovo što je sada javno kulminiralo sa zaključcima u Business Roundtable, zapravo je sazrelo još prije mjesec dana kada je organizacija usvojila "Statement on the purpose of a Corporation", dokument što ga je potpisalo oko 200 izvršnih direktora najvećih američkih kompanija.

Ako koga zanima, tu se našao i potpis Jeffa Bezosa. To s čime je sada izišao Financial Times, očito je direktna posljedica toga, a očito je direktna posljedica i prave pobune američke ljevice, povijesnog trenutka u kojem se nakon skoro jednog stoljeća po prvi put u toj zemlji otvoreno spominje demokratski socijalizam odnosno socijal-demokracija u političkom mainstreamu.

O tom novom političkom duhu u SAD-u Express je razgovarao s Alissom Quart, kolumnisticom Guardiana koja je nedavno sudjelovala na konferenciji Diversity Mixer o različitosti u kulturi i kreativnim industrijama, u organizaciji Rijeke 2020 – Europske prijestolnice kulture.

Ona je urednica Economic Hardship Reporting Projecta, neprofitne medijske platforme koja reportaže o američkoj krizi i nejednakosti naručuje od siromašnih autora. Njena knjiga "Squeezed: Why Our Families Can’t Afford America" u SAD-u u doba Donalda Trumpa legla je "kao budali šamar", koji je žestoko odjeknuo.

Milijarderi prikazani kao sveci

Ona je prije tri godine za TV seriju "Billions" rekla da je "glavni lik običan gad iz hedge-fonda, a prikazali su ga kao junaka". Još je John Steinbeck primijetio da se "socijalizam u Americi nikada nije ukorijenio zato što siromašni sebe ne vide kao proletarijat kojega se izrabljuje nego kao privremeno zbunjene milijunaše".

U slučaju Alisse Quart razliku čini to što ona u 21. stoljeću s takvim stavovima ulazi u mainstream. Praktično čim je stigla u Rijeku, objavila je na Twitteru podatak o skoro nikakvoj zastupljenosti muslimana i crnaca među novinarima u Velikoj Britaniji. To bi, kaže, u SAD-u bilo vidljivo iz aviona. Međutim:

"Ono što je u SAD-u puno slabije vidljivo jest klasna raznolikost. Time se bavi moja organizacija. Mi imamo autore koji su u djetinjstvu mijenjali i 17 adresa stanovanja, koji, kako bi preživjeli, moraju prodavati svoju krv, koji s obiteljima žive u siromaštvu. Takve priče nećete nigdje pročitati."

Ayn Rand Stvorila je kapitalizam 21. stoljeća i prezirala siromašne

"Nigdje pročitati" iz niza razloga. Jedan od njih je i to što su u dobu Trumpa rasističke i skandalozne izjave postale tako brojne da su zaprijetile postati "novo normalno". Mogu li novinari bez egzistencijalne sigurnosti biti tako kreativni da iskoče iz močvare svakodnevnih izjava i objava ljudi poput Trumpa?

"Dijelom da, dijelom ne. Najskuplje novinarstvo je istraživačko. Stoji i to da je i za svaki drugi oblik novinarstva neophodna barem neka razumna razina materijalne sigurnosti. Međutim, postoje načini da novinari iskoče čak i kad su u prekarnom položaju i stvar je inventivnosti da se pronađu novi načini za objavu vijesti. Ispada da je upravo tradicionalno novinarstvo to koje iziskuje iznimnu socijalnu sigurnost zato što iziskuje puno vremena."

Alissa Quart je dio novog vala u Americi, onog koji je iznjedrio Alexandru Ocasio-Cortez, i za Express kaže da je ostala iznenađena provalom ekstremizma koje ju je zateklo i u Europi.

"Baš jučer vidjela sam da je otvorena izložba o onom fašističkom tipu... Kako se zvao? Da, D’Annunzio! Vidjela sam što se događalo oko toga, vidjela sam i antifašiste koji su se okupili. Ostala sam zaprepaštena da se i ovdje s ekstremnom desnicom događa slično kao i kod nas." Kako ona objašnjava provalu desnice diljem Zapada najbolje se vidjelo kad je skenirala stanje u Hrvatskoj, točnije Rijeci, već prvog dana kad je došla na konferenciju.

"Ovdje su mi pričali ljudi da je nekoć prosperitetna, snažna, brojna srednja klasa razbijena na rijetke koji su se obogatili i sada drže hotele ili što li već i na one koji preživljavaju na slabo plaćenim poslovima. A opet, bilo je zanimljivo tu na konferenciji kad sam objašnjavala razinu patnje u Americi, da ljudi moraju prodavati svoju krv, da nemaju zdravstveno osiguranje. Mnogi su to dočekali s nevjericom."

Alissa Quart prve signale društvenog raspada nalazi u jezičnim promjenama u društvu, onima koji se tiču radnika, koji su postali "zaposlenici" i sličnom.

Ulazimo u svijet distopije i zombija

"Nedavno sam u New York Timesu pisala o dodatnom poslu, o tome da opisivanje drugog posla kao ‘oslobađajućeg’ ili ‘glamuroznog’. Smatram da takav način izražavanja o naporima radnika da prežive služi tek uljepšavanju težine njihovih života. Isto vrijedi i za izraze poput ‘fleksibilnosti’ radnog mjesta, zatim na ‘poduzetnika’, što bi trebalo opisivati čovjeka iz biznisa kao superkreativnog, što ovaj najčešće nije."

Na sličan način ona je uočila relativno nov sindrom u dijelu filmova i serija na televiziji. Nazvala je to "Jednopostotnom televizijom", koju je opisala da joj je svrha "humaniziranje najbogatijih", otprilike onako kako se nedavno u vijestima o smrti milijardera Davida Kocha izvještavalo kao o "smrti filantropa", čak i u Hrvatskoj.

Toranj David Pogledajte život u najvećem slamu na svijetu

"Najranije TV emisije o bogatima sadržavale su određenu razinu iskrenosti. U njima su, zanimljivo, služavke uvijek bile junakinje. Kao da im je scenarij pisao netko tko bi danas slovio za izrazitog ljevičara. Danas imate pojave poput ‘Downton Abbey’, gdje je posluga pakosna i zla, a elita je predivna. Počeli smo se, znači, identificirati sa svojim gospodarima, gubimo kritičnost prema manjku ponosa radništva. Takvi sadržaji ljude mogu navoditi samo na to da žude za tim bogatstvom, da budu dio toga, ne da ga kritički promatraju."

Rekla je da se u Americi danas događa veliko buđenje ljevice i da je riječ o "sasvim novom duhu" SAD-a.

"25 godina ranije bilo bi svetogrđe istupati kao Ocasio-Cortez ili Sanders. Ne znam hoće li im i uspjeti, hoće li opet uskočiti kakvi ruski botovi. Ali u Americi, posebno u New Yorku, vide se velike promjene."

Konačno, iz popularnosti određenih filmova dijagnosticirala je 21. stoljeće:

"Smatram da ljudi vole gledati filmove o distopijama i o zombijima zato što imaju dojam da već pomalo žive u takvim svjetovima."

Daleko od toga da "nova agenda" Financial Timesa politički spada tamo gdje spadaju Sanders ili Warren, posebno ne tako daleko kao Quart, ali je jasno da se pomalja mogućnost za eventualni novi američki konsenzus oko ukidanja kapitalističke dogme koja je SAD i svijet dovela ovdje gdje su sada. Igor Rudan je u svojoj objavi, između ostalog, napisao i ovo:

"Veliko je pitanje jesmo li igdje, ikada vidjeli potpuno slobodno tržište, no čini mi se kako sve što se trenutno zbiva ukazuje kako trebamo još puno učiti, te kako nije sigurno da imamo ijedan model u kojeg smijemo nekritično i bezrezervno vjerovati, a posebno budemo li se morali suočavati s egzistencijalnim prijetnjama zbog utjecaja čovječanstva na svoje stanište, Zemlju."