Mnoge od tih činjenica poznate su odavno, neke od njih nisu tabu niti za mainstream medije već godinama, ali je znak doista novog doba da je ovakve članke počeo objavljivati čak i jedan Forbes. Riječ je o kolumni/ analizi Drewa Hansena o tome zašto će kapitalizam u ovakvom obliku uništiti čovječanstvo do 2050. Prvo što životinjske i biljne vrste danas izumiru 1000 puta brže nego ikad ranije u posljednjih 65 milijuna godina. Samo od 2000. duljem svijeta svake godine iskrčeno je 6 milijuna hektara šuma.
Hansen to uspoređuje s površinom američke države Zapadne Virginije. Siromaštvo? Čak i u jednom SAD-u ispod granice siromaštva je 15 posto građana, odnosno čak 20 posto djece i mladih mlađih od 18 godina. Istodobno, u svijetu u kojem su resursi ograničeni, predviđa se da bi ovom stopom rasta stanovništva 2050. živjelo 10 milijardi ljudi. Za propast ljudske vrste i života na Zemlji ispada da uopće nije potreban Donald Trump.
Neodrživo je
Dovoljno je naprosto pustiti da aktualni kapitalizam nastavlja po inerciji voditi svijet preko krčenja šuma, neodržive poljoprivrede, razvoja infrastrukture, uništavanja prirodnih staništa i, najgore od svega, klimatskih promjena. Sve to i dalje se oslanjajući na fosilna goriva i nedovoljno brzog razvoja investicija u obnovljive izvore energije.
O sve agresivnijem trošenju resursa na Zemlji kao posljedici kapitalizma i korporacija, odnosno o kapitalističkoj samoubilačkoj fantaziji o "beskonačnom gospodarskom rastu", profesori Christopher Wright i Daniel Nyberg pisali su prije dvije godine u svojoj knjizi "Climate Change, Capitalism, and Corporations".
Iscrpljivanje do maksimuma
Oni su objasnili da korporacije pronalaze "sve kreativnije načine" za iscrpljivanje svijeta, odnosno opisuju obrazac ponašanja koji Hansena jako podsjeća na roman "Američki psiho" iz 1991., satiri o mladom investicijskom bankaru s Manhattana u 1980-ima. Roman je odlično ekraniziran 2000. godine. Vrlo je zanimljivo to što je Robert Bateman, glavni lik, naprosto opsjednut likom i nedjelom Donalda Trumpa.
Po toj liniji i Hansen u svojoj analizi, osim u prelasku na obnovljive izvore energije, spas svijeta vidi u svemu onome što Trump očito nije. Tako i u prelasku sadašnje kapitalizma na egalitarnije društvo, odnosno na dioničarstvo radnika, pri čemu bi se ovima dionice dijelile, pa bi radnici sudjelovali u donošenju odluka. U takvom svijetu, piše on, korporacije bi u odlučivanju bile svjesnije posljedice po svijet, posebno lokalne zajednice u kojima rade.
