Turizam: Hrvatska druga sila EU, ali stiže nam konkurencija
Nikada u cijeloj svojoj povijesti čovječanstvo nije toliko zaradilo na turizmu kao u 2018. godini. UN-ova Svjetska turistička organizacija (UNWTO) priopćila je da je zabilježeno 1,4 milijardi turističkih putovanja diljem svijeta tijekom prošle godine, brojka za koju je u svoj prognozama iz 2010. UNWTO predviđao da se neće doseći prije 2020. godine.
"Rast turizma posljednjih godina potvrđuje da je ovaj sektor jedan od najmoćnijih pokretača ekonomskog rasta i razvoja", konstatirao je u priopćenju generalni tajnik UNWTO-a Zurab Pololikašvili.
U takvu sliku svjetskog turizma savršeno se uklopila Hrvatska sa svojim rastom od 6,5 posto odnosno na 19,7 milijuna gostiju, te rastom od četiri posto u noćenjima na 106 milijuna noćenja. Koliko je to na kraju novaca? Možda i do 12 milijardi eura, procjenjuje se, što znači da je svaka peta kuna u proračunu RH turističkog porijekla. Ipak, niti u Hrvatskoj niti na svjetskoj razini turistička 2018. godina nije bila sasvim lijepa priča. Puno toga nije bilo kako spada.
"Imali smo u nekim razdobljima čak i paničnih reakcija, pogotovo početkom kolovoza, kada se pojavio manjak gostiju, no isto se događalo i na drugim tržištima, ne samo kod nas. Španjolska je imala veliki minus britanskih turista, Italija pak u kampovima 15 posto manje gostiju. Mi smo imali slabiju popunjenost u segmentu obiteljskog smještaja", kazao je ministar turizma Gari Cappelli na kraju priče u prosincu za Novi list.
Hrvatskoj je u špici sezone nedostajalo 15.000 radnika, no, a tu Cappelli ima pravo, isti problem počeo se javljati i u Italiji i Austriji. No, tamo se od radnika u turizmu ipak ne mogu čuti povremene priče od beskonačnom radnom danu i nikakvim uvjetima rada. Cappelli u jednom ima pravo, a to je da je i u Jugoslaviji Hrvatska iz ostalih tada jugoslavenskih republika uvozila radnu snagu za turizam, pa je, slijedi zaključak, prirodno da se ista potreba javlja i danas.
No, u Hrvatskoj je danas nezaposlenost tolika da tog problema po logici stvari ne bi smjelo biti...
Podaci Eurostata još za 2016. godinu pokazivali su da je Hrvatska, s obzirom na broj stanovnika, bila druga najturističkija zemlja u EU i treća najturističkija u Europi sa skoro 20 noćenja po stanovniku. Za dlaku je po tom mjerilu bila bolja samo Malta, nešto lošiji Cipar, a sve ostale zemlje, od Austrije, preko Španjolske do istoka EU-a i tranzicijskih članica, daleko iza Hrvatske. Island je, pak, bio bolji od svih, a u samom vrhu bila je i Crna Gora.
Otada su prošle dvije sezone, Cappelli se hvali kako je Hrvatska u protekle tri godine svoj turizam povećala za cijelu četvrtinu i sada je očito da je Hrvatska i dalje druga najturističkija zemlja EU-a.
A sad druga strana medalje. Prema UNWTO-u turizam je prošle godine u cijeloj Europi rastao čak 6 posto, tako da je Hrvatska objektivno rasla tek za dlaku bolje od prosjeka. Isto toliko rastao je cijeli svijet, a u prosjek su se uklopili i Azija i Pacifik. Bliski istok, kako se politički krenuo stabilizirati, rastao je čak 10 posto. Turizam, kao općenito ogromna većina biznisa voli mir, pristojne, miroljubive ljude, bez ekstremnih ideja, a svijet se danas politički kuha sasvim drugačije.
I Afrika je rasla 7 posto i jedina regija koja je rasla manje bile su Sjeverna i Južna Amerika, skupa samo 3 posto. A na to je najviše utjecao pad (!) turizma od 2 posto u Srednjoj Americi, posebno na Karibima. Razlog? Bila je to još jedna godina u kojima su uragani bilježili rekorde razornosti, a mnoštvo čarobnih otoka i otočnih nacija još se nije kako spada oporavilo niti od "smaka svijeta" s uraganima Irma i Maria iz rujna 2017.
Drugim riječima, turizam je u 2018. godini po prvi put u jednoj tako velikoj regiji pretrpio vrlo mjerljiv udarac kao isključivu posljedicu klimatskih promjena. S obzirom na sve teže udarce klime, na sve gore klimatske promjene, zemlja poput Hrvatske, kojoj petina BDP-a ovisi o turizmu. No, ako netko želi gledati samo ovaj trenutak i "dok traje, traje", onda je lijep podatak da je prošle godine svaki 70. svjetski turist posjetio Hrvatsku.
U narednu godinu Hrvatska ulazi sa 1168 hotela u kojima se nalazi 172.000 kreveta, sa 496 kampova, 350 hostela sa 18.000 kreveta, te 117.000 apartmana sa 1,15 milijuna kreveta. Ona "panika" iz ove godine o kojoj je govorio Cappelli odnosi se na to da je u privatnom smještaju u jednom trenutku bilo iznenađujuće puno nepopunjenih smještaja, da je sezona u ranije nekim udarnim mjesecima (srpanj) podbacila, da je stvar spasilo produljenje sezone...
Hrvatska je doživjela i to da više nije zemlja u kojoj su pretežno obiteljski posjetitelji, nego sve više mladi. "Milenijalci" dižu sidro u prosjeku nakon samo tri dana, što iznajmljivačima jako nije praktično. Prema podacima Ministarstva turizma RH, u 2019. u naš turizam ući će milijarda i 50 milijuna eura investicija, čak 110 milijuna eura više nego godinu ranije. Najviše u Istri, na Kvarneru i u srednjoj Dalmaciji. A onda se tu otvara novi problem. Pitanje je dokle se ta igra uopće može voditi.
Posljednjih godina, a posebno ove godine, sve se više pokreće pitanje "overtourisma", zagušenosti i sredina koje dočekuju turiste i prirodnih resursa tolikim milijunima turista. U pojedinim dijelovima svijeta pojavljuju se znakovi raspada gradova, uništenja prirode do te mjere da prijeti uništenjem turizma, dakle ekonomije...
O tome je Express u nekoliko navrata pisao na primjeru kruzera i usporednim praćenjem problema Venecije i Dubrovnika u prvom redu, ali i drugih dalmatinskih gradova. Konačno, a to se u Hrvatskoj sve više posebno snažno osjeća, diljem svijeta infrastruktura gradova ne prati rast turizma; dakle, vodovod, električna opskrba, kanalizacija, parking, mjesta na plaži, na rivi, na ulici u pukoj šetnji...