Adam Nossiter i Andrea Mantovani zaputili su se sve do Creusa, drugog najsiromašnijeg departmana u Francuskoj, i to do gradića Guereta kako bi ispitali kakvi to ljudi sudjeluju u protestima, pa i sukobima pokreta "žuti prsluci" s policijom. Bio je posljednji dan listopada, Florian Dou shvatio je svoju situaciju kad je na dnu košare u supermarketu imao samo pakiranje kobasica po cijeni od nešto malo više od 5 eura, oko 40 kuna.

"U tom trenutku moja plaća i plaća moje supruge već 10 dana bile su potrošene", pričao im je.

Kako preživjeti od prvog do prvog u Gueretu uz takve plaće postalo je uobičajeno za većinu od 13.000 stanovnika gradića, pa tako i za Doua, radnika u skladištu. Tog dana skupio je još ono malo novca što je imao i odvezao se iz srca Francuske u 400 kilometara udaljen Pariz.

POKRET Tko su 'žuti prsluci' koji su okupirali Pariz i ruše Macrona

"Znali smo da su ih poslali da nas rastjeraju. I, vjerujte mi, nisu bili nježni", pričao Dou dan poslije Nossiteru i Mantovaniju o policiji, o sukobima s tisućama prosvjednika, o vodenim topovima, suzavcu i gumenim mecima.

Francusko ministarstvo unutarnjih poslova u svojim izvještajima navodi da je do sada u prosvjedima, koji se vrlo često izrode u teške sukobe i ulične borbe, sudjelovalo 287.710 prosvjednika. Do sada je broj žrtava tri mrtva, sva tri su civili, te 750 ozlijeđenih civila i 135 ozlijeđena policajca.

Ranijih dana nerijetko su prosvjednici bili ogorčeni i nasiljem policije i nasiljem "rubnih" ekstremističkih skupina koji su išli za sukobima, pa su po najstrožem centru Pariza polupani i pospaljivani mnogi top-luksuzni dućani i automobili. Suštinski, pokret "žuti prsluci" prvenstveno je bio i jest protestni, rezultat gnjeva radnika koji više, kaže Dou, nisu moglo trpjeti da ne mogu živjeti od svojih plaća. Do plime gnjeva koji se izlio na ulice došlo je prije tri tjedna s proglašenjem povećanja poreza na benzin i druge naftne energente.

Zanimljivo je da se pokret odnosno val prosvjeda širio s malo organizacije i uglavnom se oslanjajući na društvene mreže, prvo iz najsiromašnijih francuskih zabiti, da bi stvar kulminirala sada na obalama Seine, kad je postalo nemoguće ignorirati ga. U subotu su sudionici protesta išarali Slavoluk pobjede pozivima predsjedniku Emmanuelu Macronu da da ostavku, što njemu ne pada na kraj pameti, pa je i otvoreno rekao da neće odustati od zakona poput liberaliziranja zakona o radu i od sličnih poteza.

Prosvjednici ga zato sve više vide kao "predsjednika bogatih", ne zato što bi imali išta protiv stvari poput primjerice prelaska na obnovljive izvore energije, nego zato što vide da su oni ti koji plaćaju sve više, a imaju sve manje. Za razliku od najbogatijih u Francuskoj. Drugim riječima, problem je u nejednakosti. Pa da vidimo. Prema podacima Eurostata već na prvi pogled se vidi da je nejednakost odlika generalno slabijih članica EU-a po svim pitanjima; od demokracije, preko standarda do ekonomske snage.

Istina je da je Gini koeficijent nejednakosti primanja u SAD-u daleko viši nego u EU, čak 38 prema 33. Ali isto tako stoji i da su u EU najnejednakije, redom, Bugarska, Litva, Rumunjska, Španjolska, Grčka... Prema Eurostatu u Hrvatskoj 20 posto najbogatijih građana ima mjesečna primanja koja su čak pet puta viša od ukupnih mjesečnih primanja 20 posto najsiromašnijih. U Francuskoj je, međutim, taj klasni rascjep 4,3 puta; toliko puta više mjesečno primaju najbogatiji u odnosu na najsiromašnije.

Meso ili trava? Nećemo imati što jesti ako ne prestanemo jesti meso

Pripadnici "žutih prsluka" navode probleme poput iscrpljivanja plaće oko 20. u mjesecu, nemaju što staviti u frižider, platiti struju, odlučiti koji će dnevni obrok preskočiti... Douu sve teže pada kako svojoj supruzi reći da i ovaj put neće navečer nikamo izaći. Laetitia Depourtoux, također iz sumornog Guereta, preživljava zahvaljujući pošiljkama zamrznutog mesa i druge hrane dvaput godišnje od svog oca s farme.

U hladnim noćima ona i njen suprug Joel lože peć na drva koja je on sam nacijepao jer si ne mogu platiti nikakvo drugo grijanje. Nije to, kažu, duboko siromaštvo, ali je izvor stalnog nezadovoljstva, napetosti života u pozadini, onome što zovu "drugom Francuskom", nasuprot blještavim bulevarima Pariza gdje se prosvjednici i policija sada teško sukobljavaju.

"Živimo u stresu. Svakog mjeseca pri kraju pitamo se hoćemo li imati što za jesti", kazao je 46-godišnji Fabrice, bivši polagač tepiha, koji sada zarađuje šetanjem pasa drugih ljudi.

Duova plaća iznosi 1300 eura mjesečno brutto, što u Francuskoj znači 1160 neto, odnosno u kunama 8362 kune. To je, kaže, razlog zašto njegov 9-godišnji sin nikada nije putovao na odmor, to je razlog zašto sav novac nestane tako brzo nakon plaćanja računa poput struje i visokih poreza.

"Macron je uz gospodare, Macron je protiv naroda", glasio je tekst reggae pjesme što je odjekivala iz skupine šatora i tendi prosvjednika raspoređenih u Gueretu u kišnoj noći, okružene blatom.

Duoova plaća je inače Francuski minimalac. Što se Hrvatske tiče, uz sva Vladina povećanja minimalca tijekom ove godine, konačan iznos najniže zakonski dopuštene plaće u Hrvatskoj je 3000 kuna ili 405 eura neto. Po tome najniža plaća u Hrvatskoj danas je veća od minimalca u Bugarskoj, Litvi, Rumunjskoj, Latviji i Mađarskoj, a od Nove godine bit će veća nego u Češkoj, Slovačkoj, Poljskoj i Estoniji. Zašto u svim tim zemljama, očito "novim članicama EU-a" ne dolazi do čak i žešćih protesta nego što su oni u Francuskoj?

Nastavak na sljedećoj stranici...

Posebno kad je u svim tim zemljama, počev od Hrvatske, pa sve do Bugarske gdje je najgore, redom društvena nejednakost još brutalnija u odnosu na Francusku. Francuska je definitivno bogatija zemlja i od Hrvatske i od svih ovih ostalih tranzicijskih članica EU-a. Tako da je čak i francuski minimalac od 8362 kune neto još uvijek viši čak i od prosječne plaće u Hrvatskoj, prosječne, od 6206 kuna.

Usto, u Hrvatskoj tradicionalno najveći dio stanovnika ne prima prosječnu, nego njih oko 60 posto ima nižu plaću od prosječne. Zato i jest moguće da u rijetkim ekonomskim granama u Hrvatskoj koje posluju odlično i rastu, kao što je turizam, prosječna plaća je niža od nacionalnog prosjeka. U turizmu je prosječna plaća samo 5145 kuna. Ne samo to.

Društvena pravda Hrvatska 6. najnepravednija u EU, evo zašto nije najgora

Kada je ministar turizma Gari Capelli ovog srpnja zatražio da se one povećaju za 20 posto, valjda po logici stvari da turizam ne bi tako cvao da se na njemu ne zarađuje zbilja jako dobro, iz Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika reagirali su opjevanim argumentom da to "nije moguće", te da bi "bilo moguće kad bi se smanjili porezi".

Što se tiče povećanja minimalca na barem 3000 kuna, bilo je čak i takvih reakcija kao što je bila ona Andreja Grubišića iz tvrtke "Grubišić & Partneri" koji je javno ustvrdio da "minimalne naknade treba odrediti tržište, a ne Vladin dekret", zatim i to da "nema nijedne ekonomije u svijetu gdje se radna mjesta kreiraju tako da država određuje plaće", što u kontekstu minimalne plaće apsolutno nije točno.

"Neki ljudi su spremni raditi za manje iznose jer vide neki smisao u tome. Primjerice, spremni su raditi ograničeno vrijeme za manje novaca kako bi upotpunili kućni budžet ili stekli relevantno radno iskustvo i vještine", kazao je.

"Novac nije jedini benefit rada", dodao je.

Unatoč takvom stanju, u Hrvatskoj ne dolazi do protesta. Kao niti u ostatku Srednje i Istočne Europe. Posebno ne u ne-članicama EU-a. U Francuskoj su, međutim, eksplodirali socijalni nemiri, a mnogi će primijetiti da se među prosvjednicima nalaze od krajnje desnice do krajnje ljevice. U Gueretu je tradicionalno na vlasti lijevi centar. No, Macron je, kažu, totalni centrist i sada se protesti šire poput požara.

Dou kaže da je njegov prioritet "vratiti prioritete u ovoj zemlji, vrijednosti 'slobode, jednakosti i bratstva'", nabrojao je poklič iz temelja francuske republike, još iz Francuske revolucije 1789., koji je na kraju ušao u ustav Treće francuske republike.

"Oni ne znaju što sada da rade. On su baš u panici", uvjeren je Dou i njegovi sudruzi.

Yoann Decoux, nezaposleni električar u 30-im godinama, kojega su za svog glasnogovornika "žuti prsluci" uzele u Gueretu, tjedan dana prije ovog razgovora bio je uhićen u Parizu.

"Nikada prije nisam bio na političkim demonstracijama, ali sada smo rekli što je dosta, dostaje. Više niti ne znamo kako izlazimo na kraj s ovim malim plaćama. Ali i mi smo ljudi, za Boga miloga!", kazao je.

On, inače, kuburi tako što mu s hranom, uglavnom povrćem, pomaže njegov otac koji dijelom radnog vremena radi na svojoj farmi. Gradonačelnik Guereta Michel Vergnier potvrđuje da je riječ o nadstranačkom i nadsindikalnom pokretu. A kako preživljavaju ostali prosvjednici?

"Ja sam sada na nuli", kazao je Girardin koji je dan ranije bio u kupovini u iznosu od 40 eura.

Današnja večera je tjestenina, možda nešto malo govedine u umaku. Njegova supruga, kaže, toliko je stradala od stresa i brige uslijed nestašice svega da je oboljela od depresije. Gospođa Depourtoux na mjestu prosvjeda pojavila se ujutro u 6.30, došavši iz noćne smjene koju je odradila kao medicinska sestra. Lokalna bolnica zapravo je najveći poslodavac. S njom je bio i suprug Olivier. Imaju tri kćeri i kažu da im 1522 eura plaće za nju i 1287 eura za njega nije dovoljno. Ukupno, to je nešto manje od 21.000 kuna mjesečno. Otplaćuju kredit za auto, hrane se tako da kupuju smrznutu hranu kad dočekaju totalna sniženja u trgovačkim lancima.

Velika analiza Njemački ekonomisti: Hrvati, evo koliko ste siromašni

A kako je tek Elodie Marton, majci koja sa suprugom ima dvoje djece. I ona se priključila protestima.

"Mi naprosto ne možemo skrpati do kraja mjeseca. Sad mi je ostalo još samo 10 eura", pričala je grijući se uz limenu kantu u kojoj je gorjela vatra. Srećom pa imamo nešto životinja kod kuće, kokoši, patke, čuvamo ih za kraj mjeseca. Zvuči brutalno, ali mni su najvažnija moja djeca."

"Dosta nam je i ljuti smo!", dodao je njen suprug Thomas Schwint, čiji su prihodi i ispod francuskog minimalca jer radi na određeno i dio radnog vremena kao običan fizikalac.