Adam Nossiter i Andrea Mantovani zaputili su se sve do Creusa, drugog najsiromašnijeg departmana u Francuskoj, i to do gradića Guereta kako bi ispitali kakvi to ljudi sudjeluju u protestima, pa i sukobima pokreta "žuti prsluci" s policijom. Bio je posljednji dan listopada, Florian Dou shvatio je svoju situaciju kad je na dnu košare u supermarketu imao samo pakiranje kobasica po cijeni od nešto malo više od 5 eura, oko 40 kuna.
"U tom trenutku moja plaća i plaća moje supruge već 10 dana bile su potrošene", pričao im je.
Kako preživjeti od prvog do prvog u Gueretu uz takve plaće postalo je uobičajeno za većinu od 13.000 stanovnika gradića, pa tako i za Doua, radnika u skladištu. Tog dana skupio je još ono malo novca što je imao i odvezao se iz srca Francuske u 400 kilometara udaljen Pariz.
"Znali smo da su ih poslali da nas rastjeraju. I, vjerujte mi, nisu bili nježni", pričao Dou dan poslije Nossiteru i Mantovaniju o policiji, o sukobima s tisućama prosvjednika, o vodenim topovima, suzavcu i gumenim mecima.
Francusko ministarstvo unutarnjih poslova u svojim izvještajima navodi da je do sada u prosvjedima, koji se vrlo često izrode u teške sukobe i ulične borbe, sudjelovalo 287.710 prosvjednika. Do sada je broj žrtava tri mrtva, sva tri su civili, te 750 ozlijeđenih civila i 135 ozlijeđena policajca.
Ranijih dana nerijetko su prosvjednici bili ogorčeni i nasiljem policije i nasiljem "rubnih" ekstremističkih skupina koji su išli za sukobima, pa su po najstrožem centru Pariza polupani i pospaljivani mnogi top-luksuzni dućani i automobili. Suštinski, pokret "žuti prsluci" prvenstveno je bio i jest protestni, rezultat gnjeva radnika koji više, kaže Dou, nisu moglo trpjeti da ne mogu živjeti od svojih plaća. Do plime gnjeva koji se izlio na ulice došlo je prije tri tjedna s proglašenjem povećanja poreza na benzin i druge naftne energente.
Zanimljivo je da se pokret odnosno val prosvjeda širio s malo organizacije i uglavnom se oslanjajući na društvene mreže, prvo iz najsiromašnijih francuskih zabiti, da bi stvar kulminirala sada na obalama Seine, kad je postalo nemoguće ignorirati ga. U subotu su sudionici protesta išarali Slavoluk pobjede pozivima predsjedniku Emmanuelu Macronu da da ostavku, što njemu ne pada na kraj pameti, pa je i otvoreno rekao da neće odustati od zakona poput liberaliziranja zakona o radu i od sličnih poteza.
Prosvjednici ga zato sve više vide kao "predsjednika bogatih", ne zato što bi imali išta protiv stvari poput primjerice prelaska na obnovljive izvore energije, nego zato što vide da su oni ti koji plaćaju sve više, a imaju sve manje. Za razliku od najbogatijih u Francuskoj. Drugim riječima, problem je u nejednakosti. Pa da vidimo. Prema podacima Eurostata već na prvi pogled se vidi da je nejednakost odlika generalno slabijih članica EU-a po svim pitanjima; od demokracije, preko standarda do ekonomske snage.
Istina je da je Gini koeficijent nejednakosti primanja u SAD-u daleko viši nego u EU, čak 38 prema 33. Ali isto tako stoji i da su u EU najnejednakije, redom, Bugarska, Litva, Rumunjska, Španjolska, Grčka... Prema Eurostatu u Hrvatskoj 20 posto najbogatijih građana ima mjesečna primanja koja su čak pet puta viša od ukupnih mjesečnih primanja 20 posto najsiromašnijih. U Francuskoj je, međutim, taj klasni rascjep 4,3 puta; toliko puta više mjesečno primaju najbogatiji u odnosu na najsiromašnije.
Pripadnici "žutih prsluka" navode probleme poput iscrpljivanja plaće oko 20. u mjesecu, nemaju što staviti u frižider, platiti struju, odlučiti koji će dnevni obrok preskočiti... Douu sve teže pada kako svojoj supruzi reći da i ovaj put neće navečer nikamo izaći. Laetitia Depourtoux, također iz sumornog Guereta, preživljava zahvaljujući pošiljkama zamrznutog mesa i druge hrane dvaput godišnje od svog oca s farme.
U hladnim noćima ona i njen suprug Joel lože peć na drva koja je on sam nacijepao jer si ne mogu platiti nikakvo drugo grijanje. Nije to, kažu, duboko siromaštvo, ali je izvor stalnog nezadovoljstva, napetosti života u pozadini, onome što zovu "drugom Francuskom", nasuprot blještavim bulevarima Pariza gdje se prosvjednici i policija sada teško sukobljavaju.
"Živimo u stresu. Svakog mjeseca pri kraju pitamo se hoćemo li imati što za jesti", kazao je 46-godišnji Fabrice, bivši polagač tepiha, koji sada zarađuje šetanjem pasa drugih ljudi.
Duova plaća iznosi 1300 eura mjesečno brutto, što u Francuskoj znači 1160 neto, odnosno u kunama 8362 kune. To je, kaže, razlog zašto njegov 9-godišnji sin nikada nije putovao na odmor, to je razlog zašto sav novac nestane tako brzo nakon plaćanja računa poput struje i visokih poreza.
"Macron je uz gospodare, Macron je protiv naroda", glasio je tekst reggae pjesme što je odjekivala iz skupine šatora i tendi prosvjednika raspoređenih u Gueretu u kišnoj noći, okružene blatom.
Duoova plaća je inače Francuski minimalac. Što se Hrvatske tiče, uz sva Vladina povećanja minimalca tijekom ove godine, konačan iznos najniže zakonski dopuštene plaće u Hrvatskoj je 3000 kuna ili 405 eura neto. Po tome najniža plaća u Hrvatskoj danas je veća od minimalca u Bugarskoj, Litvi, Rumunjskoj, Latviji i Mađarskoj, a od Nove godine bit će veća nego u Češkoj, Slovačkoj, Poljskoj i Estoniji. Zašto u svim tim zemljama, očito "novim članicama EU-a" ne dolazi do čak i žešćih protesta nego što su oni u Francuskoj?
Nastavak na sljedećoj stranici...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Zato sto smo mi Hrvati picke od naroda. Navikli smo kroz povijest da nas guzi ko god i gdje god zeli. Kod nas vlada politika da smo mi tu zbog drzave, a ne drzava zbog nas. Lopovluk na najvisim razinama ... prikaži još!a maskiran u lazno domoljublje. Pljuc... na ovu gologuziju. Hvala bogu i ja cu uskoro pobjec iz ove suge od zemlje.
jer mažnjavamo sa strane tak da se to izkompenzira