Biograf bubnjara Nirvane: "Na fakultetu predajem punk"
Gostovanja velikana rock glazbe, poput Rolling Stonesa, U2 ili Davida Bowieja, u Hrvatskoj su u prošlosti izazivala golem interes javnosti, no nijedan od tih nastupa nije potaknuo hype koji se može mjeriti s predstojećim gostovanjem Foo Fightersa u pulskoj Areni – barem sudeći po brzini kojom je njihov koncert rasprodan.
U samo dvije minute svih 7000 ulaznica za Arenu nestalo je, što zaslužuje respekt čak i ako se uzme u obzir da je određeni broj karata, nije objavljeno koliko, ponuđen ranije na prodaju članovima fun cluba. Foo Fightersi su veliki bend, no njihova veličina ipak počiva na karizmi jednog čovjeka, njihovog osnivača Davea Grohla, "legendarnog bubnjara Nirvane koji nikada nije bio samo bubnjar, ili samo gitarist, ili samo pjevač, već utjelovljenje multitalentirane 'uradi sam' etike koja se nalazi u samom srcu punk rocka".
Grohl je nakon raspada Nirvane praktički sam stvorio Foo Fighterse. Na debitantskom albumu benda naveden je kao jedini član: Grohl je napisao, odsvirao i otpjevao sve pjesme. Kasnije je tvrdio da je album snimio samo za zabavu, ali zabava se otela kontroli a bend je krenuo na put slave.
Prigodom hrvatske koncertne premijere Foo Fightersa, zagrebački nakladnik Rockmark, specijaliziran za rock glazbena izdanja, odlučio je objaviti - u prijevodu Stjepana Vrečka - Grohlovu biografiju "Dave Grohl: Foo Fighters, Nirvana i druge (ne)zgode" iz pera vrsnog britanskog glazbenog novinara Martina Jamesa. Za razliku od frontmena Foo Fightersa, čije prezime Grohl kao da vam poručuje da mu se sklonite s puta, autor njegove biografije zove se poput nekog knjigovođe ili poštara.
Kad pokušate proguglati njegovo 'egzotično' ime i prezime, dobijete nekoliko tisuća istaknutih 'martina jamesa' ili 'jamesa martina'. Ipak, tijekom razgovora s njime, brzo postaje jasno da je riječ o 'The Martinu Jamesu', koji o popularnoj glazbi, i svemu što se događa oko nje, zna apsolutno sve. On ne samo da o rocku piše - on živi rock and roll! Odnosno, ne baš rock and roll - nemojte zamišljati podvinute traperice, kariranu košulju i kokoticu – već sve one glazbene i životne stilove koji su proizašli iz rocka, dakle punk, new wave, grunge, elektroniku, rave, indie, house, alternativu.
Premda nije i nikada neće steći globalnu popularnost poput zvijezda o kojima piše, James je jedan od onih ljudi na kojima počivaju temelji popularne glazbe. Osim što je i sam osnivao svoje bendove i nastupao u tuđim, pokretao je glazbene časopise, fanzine i internetske portale, organizirao koncerte, radio kao promotor i PR, napisao niz biografija o glazbenicima i o glazbenim trendovima, a danas piše kritike za brojne časopise i dnevne listove, te predaje na fakultetu - na katedri za punk, elektroničku glazbu, društvene medije i glazbeno novinarstvo Sveučilišta Solent u Southamptonu.
Zapravo, nema ničega u glazbenoj industriji, odnosno čak u popularnoj kulturi, čega se nije dotaknuo, a u sve što je radio unosio je puno strasti, znanja i energije. On je jedan od onih ljudi zbog kojih je upravo anglosaksonski svijet – a ne recimo njemački ili hispanski – postojbina rock i pop kulture, dakle mjesto na kojemu nastaje većina novih glazbenih trendova i koje nameće globalne standarde prema kojima se mjeri uspjeh, odnosno propast.
Grohlova biografija vjerojatno je jedno od njegovih najuspjelijih djela, a povodom hrvatskog izdanja te knjige porazgovarali smo s Jamesom – i vrijedi poslušati što on ima za reći! Odrastao je u gradiću Marlowu, 50 km zapadno od Londona, a zahvaljujući starijem bratu koji je bio lud za underground progresivnim rockom, mladi Martin je otkad pamti za sebe bio okružen glazbom. No, to ipak nije bila njegov prva ljubav.
"Kao klinac obožavao sam Davida Bowieja, Marca Bolana & T. Rexe, Slade i općenito sve glam rock bendove, ali da budem iskren, više me zanimao nogomet. Dobro sam igrao i čak sam bio na probi u Chelseaju, Southamptonu i Readingu. Nisu me uzeli, što se pokazalo dobrim jer je sve to koincidiralo s početkom punk rocka u Velikoj Britaniji", govori James.
Čim je otkrio punk, potpuno je izgubio interes za sve ostalo – nogomet, staru glazbu, školu – i umjesto toga prigrlio je buntovništvo punka.
"S 14 sam godina 'odbjegao' kako bih sljedeće dvije godine pratio The Clash na turneji, tako da su oni u toj fazi najviše utjecali na mene. Tad sam se upoznao s politikom i reggaeom. Kako mi se razvijao glazbeni ukus, slijedio sam Siouxsie and the Banshees u ranim danima, pa The Psychedelic Furse, sve dok nisu objavili drugi album", pojašnjava.
Prateći ta dva benda otkrio je gomile drugih, eksperimentalnijih umjetnika unutar post-punk arene: "Posebno sam volio one koji su se bavili elektroničkom glazbom, za koje mi se činilo da stvaraju sasvim nove glazbene svjetove". No jedan ga je umjetnik totalno očarao.
"Bio je to Iggy Pop. Otišao sam na njegov koncert u klub Friars u Aylesburyju jer je David Bowie svirao klavijature – još sam uvijek bio veliki Bowiejev fan – ali Iggy me izbacio iz cipela! Bio je genijalan. Od tada sam bio na više od 200 njegovih koncerata. Definitivno jedan od najvećih rock izvođača svih vremena", kaže James, za kojega je "razdoblje između 1976. i 1983. bilo najnevjerojatnije doba za ljubitelje glazbe".
"Sve se događalo baš tad, i to bez prestanka. Niti jedan tjedan ne bi prošao bez nekog genijalnog nastupa, objavljeno je bezbroj ploča koje su pomicale granice. Toliko je bilo različitih stilova i žanrova da biste se svaki tjedan, čitajući glazbene časopise, osjećali kao da se nalazite na putovanju neprekidnih novih otkrića", opisuje to razdoblje James, koji je kasnije pisao biografije glazbenika poput Fatboy Slima, The Prodigy i Mobyja.
Pitamo ga koja je glazbena zvijezda na njega osobno najviše utjecala?
"Sasvim sigurno David Bowie. Njegov sam totalni obožavatelj. Od njega sam strašno puno naučio. Od njega sam dobio svoj eklektičan pristup glazbi, i ljubav prema čitanju i učenju. Iskreno, bio sam pao na školskoj maturi. Od svojih nastavnika nisam naučio gotovo ništa, ali zato od Bowieja jesam strašno puno toga. Mislim da me upravo čitanje o filozofima koje je spominjao u svojim intervjuima nagnalo da se vratim učenju. U međuvremenu ne samo da sam diplomirao i magistrirao, nego sam i doktorirao. Danas sam profesor na fakultetu. Smatram da sve to mogu zahvaliti Bowiejevu utjecaju na mene. Bio sam očajan kad je umro", govori.
James je i obožavatelj elektroničke glazbe; u Francuskoj je stekao određeni renome među poznavateljima tog žanra pošto je bio prvi koji je globalno popularizirao skupine Daft Punk i Air. Pitamo ga kako je kao veliki ljubitelj i promotor elektronike odlučio napisati biografiju jednog od najpitoresknijih likova američkog grungea, Davea Grohla. Što ga je privuklo Grohlu i Foo Fightersima? James ima spreman odgovor:
"Sve počinje od punka". "Možda bi vas iznenadilo to da su isti punk umjetnici koji su utjecali na Mobyja, The Prodigy i Fatboy Slima utjecali i na Davea Grohla. Jedino što se razlikuje je način na koji ti umjetnici izražavaju ono što je na njih utjecalo. Mene je Grohlu privuklo ono što je kao bubnjar radio u hardcore bendovima.
Obožavao sam Fugazi i, kada sam prvi puta s njim razgovarao, odmah smo kliknuli zahvaljujući hardcore sceni Washingtona i Dischord Recordsu, koji sam smatrao fantastičnim labelom – iako mi je straight edge bio prilično mrzak", kaže.
James je nekoliko godina bio na turneji s Prodigyjem, koji su pak "uvijek nekako nastupali zajedno s Foo Fightersima".
Nastavak na sljedećoj stranici...
"Obožavao sam njihovu energiju i sposobnost da raspamete publiku. Grohl mi se uvijek činio simpatičnim, jako zabavnim i istinski lojalnim. Također mi se sviđa i činjenica da je opsjednut glazbom!".
James u svojoj knjizi Grohla naziva 'arhetipskim punk-klincem koji je postao srž samog punk-rocka'. Pitamo ga što određuje Grohla, što ga čini osobom kakva jest?
"Iskrenost!", odgovara.
"To što ne odstupa od vlastitih uvjerenja. Nikada nije čekao da dobije dopuštenje kako bi nešto napravio – naprosto je to napravio. 'Uradi sam' punk – kazete iz kućne radinosti snimljene na jednostavnoj aparaturi; ništa nije više od toga u korijenima Foo Fightersa. Ima li ičega što je više punk?", uzvraća protupitanjem.
Biografija Grohla je njegova prva knjiga objavljena na hrvatskome. Napokon, rekli bismo. Pitamo ga ima li ikakvu ideju o glazbi koja se stvara u Hrvatskoj?
"Na fakultet sam se upisao s 27 godina. Nakon diplome, prvi mi je posao bio u Zok Recordsu u Londonu. Vlasnik je bio tip koji se zvao Zoran Cvetković Zok, koji je bio velika zvijezda u Hrvatskoj – ili mi je barem tako rekao. Osim toga i nekolicine prijatelja koje sam upoznao preko Prodigyja, zapravo o hrvatskoj glazbi znam vrlo malo. Ali uvijek sam spreman čuti preporuke", kaže.
Nakon dugogodišnje karijere u glazbenoj industriji, James je postao predavač na sveučilištu, a jedna od tema o kojoj predaje je i punk. Na pitanje je li alternativna glazba, poput punka, koja je nekada bila znak pobune mladih, danas postala mainstream sredovječnih ljudi, James se smije: "Ha ha ha, da, underground će neizbježno postati mainstream!".
"Zanimljivo je da je danas visoko školstvo počelo strašno uvažavati punk. On je još uvijek drzak, još uvijek pun stavova. Punk još uvijek ima odjeka, još uvijek nešto znači za našu generaciju. U njemu je riječ o nepristajanju na prosjek. O tome da ne popuštate pod navalom mainstreama ako ne mislite da je to dobro za vas. Riječ je o osobnom identitetu. O razumijevanju samog sebe i izražavanju tog razumijevanja kroz stil i izričaj. Punk je otvorio vrata prema ovdje i sada. I, naravno, punk nije samo jedan glazbeni stil. Ja čujem acid house kao punk, čujem jungle kao punk, čak i Billie Eilish čujem kao punk – daleko više od bendova koji još uvijek pokušavaju imitirati Sex Pistolse", ocjenjuje James.
Naš je sugovornik kao predavač često u dodiru s današnjim klincima i smatra da su mlade generacije jednako buntovne kao i njegova, samo to izražavaju na drugačiji način.
"Nisam siguran da je bunt prava riječ. Punk generacija se opirala mentalitetu novih srednjih klasa u sedamdesetim godinama prošloga stoljeća; bunili smo se protiv jačanja desnice, protiv otvorenog rasizma. Na nas je utjecala i visoka stopa nezaposlenosti, štrajkovi, i istinski siv i dosadan svijet", govori, te dodaje da današnja pobuna "ne mora nužno izgledati kao punk" – danas je punk pobuna, na primjer, prisutna u izražavanju identiteta:
"Pobuna se nalazi u područjima rodnih politika i politika seksualnih identiteta, u gradnji složenih identiteta u kontradiktornom svijetu", kaže.
Pitamo ga vidi li danas neki novi, svježi glazbeni 'pokret' koji bi mogao promijeniti globalnu glazbenu scenu, kao što je to bio slučaj s punkom sedamdesetih, ili elektroničkom glazbom devedesetih?
"Ne vidim! Mislim da smo ušli u post-žanrovsku eru u kojoj je glazba više povezana s raspoloženjem nego sa supkulturom. Također, streaming je reducirao kulturni utjecaj glazbe", kaže, prisjetivši se kako je kasnih devedesetih Bowie rekao da će "glazba postati kao voda iz slavine koju puštate i zatvarate".
"Sada smo došli do te faze. Glazba je prelako dostupna da bi imala isti odjek kao prije. Glazba povezana s rock and rollom, hippy pokretom, punkom, raveom itd. prosperirala je jer se uvijek nekako morala odvijati u tajnosti. Te su glazbene supkulture za vas postojale samo ako ste znali za njih. I postojale su unatoč tome što starija – generacija roditelja – nije znala za njih".
Čini mu se, kako kaže, da generaciji njegovih studenata, i njegove djece, mora biti prilično teško to što je sve ono što oni sada oživljavaju – njegova generacija izmislila.
"Kako se natjecati s roditeljima koji mogu reći da su se družili s Nirvanom i Davidom Bowiejem ili Iggyjem Popom? Kako se oni mogu natjecati s roditeljima koji su išli na Glastonbury u vrijeme kad je bilo lako upasti bez karte, koji su obilazili ilegalne rave partije diljem svijeta? Moj se sin upravo sprema na Tajland na Full Moon Party i strašno je uzbuđen; ja sam bio na jednom od prvih takvih partija. Kakav bunt je njemu preostao? Kako da se natječe s tim?", pita se.
Ipak, vjeruje da današnja mladež "ima nešto drugo, nešto itekako posebno: mladi su danas daleko svjesniji sebe i puno otvoreniji". "Spremniji su prihvatiti različitosti i manje su intimidirani tim različitostima. Oni mentalnom zdravlju gledaju ravno u lice, dok smo ga mi samo pokušavali ignorirati kao realni problem i pravili se da to nije nešto zajedničko velikom broju ljudi. Oni u potpunosti prihvaćaju rodne i spolne razlike, koje je moja generacija doživljavala samo kao nešto egzotično", govori.
Također podsjeća da današnji mladi koriste društvene medije "na prilično buntovne i subverzivne načine, koje njegova generacija ne bi mogla uopće shvatiti".
"Mislim da je generacijski jaz trenutno najširi od 70-ih godina naovamo. Nadam se da se primičemo kraju razdoblja obnavljanja i ulazimo u novu arenu koja je prilično subverzivna ali je još uvijek pop".
Glazbu Bullie Eilish ponovo čuje kao punk "jer njezina glazba uspijeva izbliza uloviti nesigurnosti, neuroze i tihu snagu mladoga života u neurednom, složenom i kontradiktornom svijetu".
"Njezin zvuk predstavlja mlade ljude danas na isti način na koji su The Clash i Sex Pistolsi u ono vrijeme uspijevali uhvatiti našu ljutnju. Ali današnji su punk stavovi daleko sofisticiraniji od naših. Mladi tinejdžeri sadašnjosti su stvarni digitalni domoroci koji nisu upoznali život bez iPhonea. To je taj novi svijet. I ti ga mladi podrivaju na načine o kojima je punk mogao samo sanjati. Ulazimo u eru digitalnog punka. Ništa nam neće biti jasno", govori James.
Pred kraj razgovora ne možemo a da se ne dotaknemo jedne aktualne političko-civilizacijske teme – Brexita. Pitamo ga znači li odluka o izlasku iz EU-a povratak britanskim korijenima, ili je to poraz politike otvorenosti, liberalizma, međunarodne solidarnosti?
"Korijeni Britanije su multikulturalni", odgovara.
"Osvajačka rimska vojska bila je sastavljena od afričkih regruta. Naši su preci bili Kelti i Sasi. Imamo rimske, francuske i njemačke korijene. Mi smo europski mješanci i naša je kultura podjednako utjecala na druge kulture – na primjer, dosta smo svojih kulturnih aktivnosti povezanih s plemstvom preuzeli iz Sirije. Ne postoji nešto takvo kao što je britanstvo ili britanska kultura. Mi smo jedna eklektična rasa koja je oduvijek raširenih ruku dočekivala pridošlice i borila se za slobodu drugih", naglašava.
On osobno "mrzi sve što Brexit predstavlja".
"Prezirem svoju generaciju jer je dopustila i ohrabrivala sjeme mržnje koje je izraslo u korov Brexita. Bijesan sam jer mjesečarimo ravno u okruženje u kojemu desnica može prosperirati predstavljajući glas naroda. Ja sam antielitist, antirasist, liberalni internacionalist i bit ću ratnik koji se bori za taj cilj dugo nakon što nas opašu zidovi Brexita. Nikada nisam bio više razočaran u Britaniju, i toliko posramljen što sam Britanac", zaključuje James.