Nije lako biti lagan glumac. Postoje teški glumci i lagani glumci. Robet De Niro, na primjer, cijenjen je i težak glumac. Pierce Brosnan je popularan i lagan glumac.

Malo tko bi se usudio reći da je Pierce Brosnan značajniji glumac od Roberta De Nira koji je odavno priznat kao glumačka veličina. 

Ako govorimo o ulogama u filmovima kakvi su “Taksist“, ”Bilo jednom u Americi“, “Lovac na jelene“ ili “Dobri momci“, to bi bilo točno. No posljednjih dvadeset godina potpuno mijenja stvar. 

Ključna je godina 1995., kada De Niro snima svoja dva, zasad, zadnja velika filma, “Casino“ Martina Scorsesea i “Vrućinu“ Michaela Manna, a Pierce Brosnan prvoga Bonda, “Zlatko oko“.

Od tada, De Niro snima oko pedeset filmova, Brosnan četrdeset. De Niro je u svojim ulogama, uz nekoliko iznimaka, poput Frankenheimerova pljačkaškog film noira “Ronin“, filmova Davida O. Russella ili komedija Harolda Ramisa “Analiziraj ovo“ i “Analiziraj ono“, uglavnom manje ili više podnošljiv.

Brosnan je izvrstan gotovo u svakoj ulozi, i to bez obzira na kvalitetu filma. Poput Caryja Granta, Brosnan ima urođeni dar za popularan, komercijalan film, dok De Niro blista jedino u filmovima velikih autora. 

De Niru je potreban autorski diktator, Brosnanu ne treba nitko. De Niro je uvijek različit, Brosnan uvijek isti, bez obzira na to glumi li u špijunskom trileru, musicalu ili romantičnoj komediji. U svakoj se ulozi snalazi s istom lakoćom i šarmom. 

Može glumiti bezveznjaka, antipatična političara, superšpijuna, običnog špijuna, romantičnog junaka, varalicu, prosječnog supruga, profesionalnog ubojicu ili samoubojicu i svakom će od tih lica dati svoju osobnost i prepoznatljivost.

De Niro, koji nema osobnost, morat će se u svojim komičnim ulogama (osim u komedijama “Analiziraj ovo“ i “Analiziraj ono“ u kojima se oslanja na osobnosti lica koje je glumio u filmovima Martina Scorsesea) kreveljiti poput cirkuskog klauna, jer zna, kao ozbiljan glumac, da mora biti smiješan.

Brosnan nikad se nikad ne trudi biti smiješan nego ga smiješnim čine same situacije. U romantičnom musicalu “Mamma Mia!“ Brosnan pjeva Abbine hitove iako uopće nema sluha i stvarno je smiješan jer to radi ozbiljno, ne kreveljeći se. 

Čak i kad je smiješan, De Niro je težak. Brosnan je uvijek lagan, skoro na isti način kako je to bio i Sean Connery, prvi filmski Bond. 

Nije slučajno da je, osim glumačke škole, Brosnan studirao glumu i scenski pokret kod istog učitelja plesa i glume kao i Sean Connery dvadeset godina prije njega.

Obojica posjeduju eleganciju i sigurnost pokreta kakva se rijetko viđa čak i kod najvećih filmskih zvijezda, a to se nikad ne primjećuje i ne cijeni. Oscari se ne dijele za uloge elegantnih i samosvjesnih junaka nego za uloge šepavaca, bolesnika i luđaka.

“Poistovjećuju me jako dugo s Jamesom Bondom i Thomasom Crownom“, kaže Brosnan, “s elegantnim, profinjenim, uglađenim muškarcima u odijelima. 

To je kao da dvadeset godina glumim jednu jedinu ulogu.“ Poput Caryja Granta, Pierce Brosnan doista glumi jednu ulogu i to radi savršeno, bolje od svih.

Već na prvi pogled izgleda kao muškarac koji se razumije u sve što je moderno i poželjno: biznis, odijevanje, žene, automobile, pića, samosvjesno ponašanje, itd. Osim što je savršeni Bond, Brosnan je i savršeni junak običnih špijunskih trilera i romantičnih komedija koje snima sve do danas. 

Taj izbor žanrova mnogo govori o njemu kao glumcu jer bira uloge u kojima su važne osobine poput inteligencije, humora i društvenosti, te želje za komuniciranjem.

Kad Pierce Brosnan u filmu sjedne za šank on ne šuti nego svoje piće želi podijeliti, uz razgovor, s onim tko sjedi blizu njega, bez obzira na to je li to žena ili muškarac. 

On želi svakog upoznati i osvaja sve u društvu, a to je sposobnost koju je teško glumiti ako ju glumac već ne posjeduje.

Njegovi filmovi više nisu skupi i danas ne zarađuju mnogo novaca, ali mu status glumca koji je glumio Bonda otvara sva vrata i osigurava dovoljnu mjeru uspjeha. 

On kao da želi uspostaviti ravnotežu između uspjeha u zrelom dobu i neuspjeha u djetinjstvu i mladosti, koje je proveo bez oca i majke, bježeći iz škole i lutajući kao dugokosi hippy i profesionalni gutač vatre.

U toj laganoj Brosnanovoj zlatnoj sredini naći će se mjesta za pravi redoviti katolički nedjeljni odlazak na misu, javnu podršku brakovima i usvajanju djece gay parova, bitku protiv nošenja oružja, kao i niz malih filmova u produkciji njegove irske kuće Irish Dreamtime. 

Status holivudske zvijezde ga ne zanima

Iako s lakoćom glumi akcijske junake poput Bonda, ne želi snimati akcijske filmove za koje tvrdi da su dosadni. Inteligencija i humor važniji su mu od mišića, trčanja i pucnjave. 

Ta ga je odluka koštala statusa holivudske zvijezde, no on je sasvim zadovoljan snimajući male romantične komedije kakve su “Ljubav na engleski način“, “Duži put do dna“, “Kad ljubav udari u glavu“, “Zakon privlačnosti“ ili “Ne znam kako joj uspijeva“, ili špijunske trilere poput “November Mana“ ili “Pisca iz sjene“.