Dvanaest priča u zbirci "Dečko, cura, lipanj, srpanj" autora Frodea Gryttena je poput niza kadrova, ali taj ukoričeni film nije povezan radnjom već raspoloženjem obojenim ljetom, melankolijom, sjećanjima na tople dane, orkestrima cvrčaka i mirisima čežnje. U središtu su sasvim obični ljudi i naizgled sasvim obični događaji, poput priče o dva brata narušenih odnosa koji smisao traže u povratku korijenima, sjećanja na djetinjstvo i djeda ribara koji nije znao plivati, bezazlene epizode supružnika na medenome mjesecu koja ima snagu stvoriti nepremostivi razdor, bračnog para koji je izgubio smisao zajedništva i sličice o ljetnom pljusku na jezeru koji obilježava odnos dviju prijateljica. Svi ti fragmenti iz njihovih života prikazuju koliko napuklina može postati duboka iako je nastala iz jedne nespretne odluke, neizgovorene riječi ili pak one izgovorene, ali u pogrešnom trenutku. Grytten motiv ljeta ne bira slučajno, lipanj i srpanj u zbirci su simbol prolaznosti, jer događaj koji je obilježio jedan vreli dan nepovratno nestaje, ali ostane ukorijenjen u sjećanju.
Priče su ispisane minimalistički, jednostavno kao bilješke u dnevniku, s kratkim dijalozima koje prekida šutnja, trenucima sreće obojene dozom sjete i prigušenog sentimenta koji čitatelju stvara dojam da svaki lik, ma koliko nevažan, nosi neku klicu tuge jer zna da će trenutak uskoro iščeznuti. Upravo ta svjesnost o prolaznosti prožima cijelu knjigu i daje joj poetsku težinu.
U pričama nema nikakvog spektakla ni velikih obrata, drame koje se odvijaju u životima Gryttenovih likova događaju se tiho, unutar njih samih. Zato knjiga traži čitatelja koji će sebi dozvoliti vrijeme da zaroni u ljudske emocije, onoga koji će se prepustiti slikama i zadržati ih u sjećanju. Pojedine priče s razlogom ostaju nedorečene, bez objašnjenja, a stječe se dojam da se autor sam postavlja u svojevrsnu ulogu promatrača. On ne osuđuje i ne traži sažaljenje. Time i čitatelja prisiljava da učini isto, tjera ga da sam stvori onaj svijet koji će se dogoditi iza posljednje rečenice u priči, nakon neispisanog zaključka. Gryttenov stil je blag i nježan, pri čemu uspijeva prikazati krhkost trenutka bez dramatiziranja i svakodnevicu koja pritom nije i dosadna, iako je sasvim obična. Zato zbirka traži pažljivog, posvećenog čitatelja, one koji cijene suptilnost i atmosferu, ali ne i one koji traže teške zaplete, dinamiku i dramatiku.
Za sve one koji još žale za ljetom, ova je zbirka idealan izbor jer evocira sjećanja na bezbrižne dane, ali i na trenutke u kojima se život ne događa oko nas, nego u nama samima.
