Kad bi nestalo predrasuda, svijet bi postao predivno mjesto za život, ali bi filmska umjetnost ostala mnogo siromašnija. “Pravednost je naše jedino iskupljenje”, rekao je u jednom intervjuu John Ford, redatelj koji je dobar dio svojega opusa posvetio temi ljudskih predrasuda.

U Fordovu vesternu “Poštanska kola” među putnicima sastavljenim od štovanih predstavnika američkog provincijskoga građanskog društva s kraja 19. stoljeća, bankarima, trgovcima, trudnim časničkim ženama i južnjačkim aristokratima, nađu se i tri osobe koje svi gledaju s visoka: liječnik alkoholičar, robijaš koji je pobjegao iz zatvora i prostitutka.

Kočija puna predrasuda juri kroz krajolik prepun neprijateljskih Indijanaca, a u svim nevoljama u kojima se putnici zateknu pomažu im upravo oni koji su najprezreniji.

Pijani doktor i prostitutka porađaju i njeguju časnikovu ženu, a robijaš pomaže spasiti putnike kad bježe pred Indijancima. 

Jedina predrasuda koje se Ford u “Poštanskim kolima” tada nije mogao odreći jest ona prema Indijancima jer su mu za priču trebali opasni divljaci kojima časnikova žena ne smije živa pasti u ruke i zato ju je južnjački aristokrat spreman prije toga ubiti. 

Ford će svoj grijeh prema Indijancima pravedno okajati u kasnijim vesternima, posebno “Fort Apacheu” i “Jeseni Čejena”. 

Da nema predrasuda, ne bi bilo ni ljubavne melodrame “Carol” redatelja Todda Haynesa, snimljene prema drugom romanu spisateljice Patricije Highsmith, izdanom 1952. pod naslovom “Cijena soli” (“The Price of Salt”) i pseudonimom Claire Morgan.

Highsmithova je roman napisala nakon što se 1951. proslavila svojim prvim kriminalističkim romanom “Stranci u vlaku”, koji je samo godinu kasnije ekranizirao Alfred Hitchcock (film je kod nas prikazivan pod naslovom “Nepoznati iz Nord Expressa”).

Highsmithova je do smrti 1995. napisala ukupno 22 romana, od kojih samo jedan nije kriminalistički - “Cijena soli”, tj. “Carol”, kako je roman naslovljen u kasnijim izdanjima i kako se zove Haynesov film. 

To je jedini njezin roman koji je dijelom autobiografski, tj. zasnovan na njezinu ljubavnom odnosu s Virginijom Kent Catherwood, ženom koja se razvela od muža i izgubila skrb nad djetetom. 

Nadahnuće da napiše roman Highsmithova je dobila dok je pred Božić 1948. privremeno radila u trgovačkom centru i slučajno upoznala privlačnu plavokosu ženu u krznenom kaputu. 

Iste je noći, pod visokom temperaturom od vodenih kozica, za svega dva sata dovršila sadržaj cijelog budućeg romana, kasnije naglašavajući kako joj temperaturna groznica potiče maštu i kreativnost. 

Highsmithova je slovila kao samotna osoba, često neugodna prema drugima, mizantrop koji nema osobito dobru sliku o ljudskom rodu, ateist i realist bez iluzija, k tome biseksualka, alkoholičarka i strastvena ljubiteljica cigareta.

Njezine su kriminalističke romane, posebno one iz serije o zagonetnom Tomu Ripleyu, ekranizirali vrsni redatelji (Wim Wenders, Claude Chabrol, Anthony Mingella, Rene Clement i dr.), tako da je još za živ ota uspostavila osobnu prepoznatljivu matricu kriminalističke priče i arhetipskih protagonista koje sasvim opravdano i trezveno nije zvala “junacima”. 

Nisam čitao “Cijenu soli”, no ako je suditi po filmu Todda Haynesa, to je njezina najstrastvenija priča, do boli ogoljen ljubavni odnos dviju žena u društvu koje takvu ljubav ne dopušta.

Haynes je jedan od najcjenjenijih američkih gay redatelja, no ono što je u njegovu filmu “Carol” fascinantno jest u kolikoj mjeri uspijeva motive gay ljubavi pretvoriti u univerzalnu temu o ljubavi kao takvoj, a motive predrasuda prema gay osobama sučeliti s junacima koji se od svoje okoline ne razlikuju ni po čemu dr ugome osim po svojem ljubavnom izboru osobe istoga spola.

Stoga Haynesova “Carol” nije samo izvrstan gay, odnosno lezbijski film, nego i jedan od najboljih američkih ljubavnih filmova posljednjih godina. 

Uz to, i prvo veliko ostvarenje redatelja koji kao da se u svim ranijim filmovima (“Otrov”, “Safe”, “Velvet Goldmine”, “Daleko od neba”, “I’m Not There”) pripremao da bi stvorio “Carol”.

Vrhunac glumačke umjetnosti

Posebna priča su dvije glavne glumice, Cate Blanchett i Rooney Mara, čije se uloge graniče s nadnaravnim i prestavljaju vrhunac glumačke umjetnosti u suvremenom svjetskom filmu. “Carol” je jedan od najboljih američkih filmova posljednjih godina i ne biste ga smjeli propustiti.