Trebat će nam još 60-70 milijuna kuna za potpunu obnovu i opremu zgrade, riječi su to prve žene na čelu Hrvatskoga glazbenog zavoda u njegovoj gotovo dvjestogodišnjoj povijesti. Najstariju hrvatsku glazbenu instituciju je Romana Matanovac Vučković preuzela u najtežem mogućem trenutku i u toj ulozi se snašla više nego dobro.

Stojeći ispred ogoljelih zidova, gospođa Romana očito vidi i čuje ono što će se ostvariti za dvije godine - pred njenim unutarnjim očima, u svoj svojoj raskoši, blista obnovljena dvorana Hrvatskoga glazbenog zavoda, očekujući svoju vjernu publiku željnu glazbenih poslastica kojima ih HGZ dariva svakim svojim koncertom u posljednja dva stoljeća.

Express: Prije tri godine postali ste prva žena na čelu Hrvatskoga glazbenog zavoda. U kakvom stanju ste zatekli HGZ? U to vrijeme se pričalo kako će zgrada biti pretvorena u hotel...

Bila mi je iznimna čast postati prvom ženom na čelu Hrvatskoga glazbenog zavoda, najstarije živuće udruge građana s kontinuitetom djelovanja. HGZ postoji gotovo dva stoljeća i za pet godina slavimo ovu veliku obljetnicu. Riječ je o udruzi ljubitelja glazbe koja ima važnu povijesnu ulogu u oblikovanju glazbenog i kulturnog života u Zagrebu i Hrvatskoj. Budući da HGZ nije institucija koja se financira iz državnog proračuna, veliki je izazov osigurati njenu financijsku i organizacijsku održivost. Mene su pozvali da se primim upravljanja HGZ-om sa suradnicima iz ravnateljstva u vrlo izazovnom trenutku. Financijski je udruga bila pred kolapsom, praktički pred stečajem, a bilo je i organizacijskih problema jer je pola ravnateljstva dalo ostavku, a ostala polovica se borila s prethodnim predsjednikom koji je imao ideju prodaje dijela zgrade i prenamjenu u hotel. Kao bivša profesionalna glazbenica, koja je praktički odrasla u HGZ-u, jednostavno nisam mogla dopustiti da ova vrijedna i povijesno važna institucija propadne i primila sam se tog posla s velikom ljubavlju i entuzijazmom. No pokazalo se da su izazovi s kojima sam se tad suočila mali u odnosu na ono što nas je zadesilo u 2020. godini. Naime, tijekom 2019. uspjeli smo konsolidirati situaciju u svakom pogledu, krenuli smo u jedno novo razdoblje, uložili 1,8 milijuna kuna u renoviranje. I onda se dogodila pandemija zbog koje smo morali zatvoriti zgradu i ostali smo potpuno bez prihoda. No to nije bilo dosta, dogodio se zagrebački potres, nakon toga i poplava koja je uništila prostor arhiva, a na kraju i potres na Banovini. Zaista je izazovan posao podići ponovno ovu instituciju na noge.

Express: Je li zadovoljavajući financijski iznos koji vam je dodijeljen za obnovu jedne od najstarijih i najuglednijih glazbenih institucija u Hrvatskoj? Koju vrstu obnove on podrazumijeva?

Potpisali smo ugovor s Ministarstvom kulture i medija kojim nam je dodijeljen iznos od 57 milijuna kuna za konstruktivnu obnovu iz Fonda solidarnosti Europske unije. Taj će iznos biti dostatan za ovu fazu. No za sada već imamo otprilike četiri milijuna dodatnih troškova koji nisu prihvatljivi za Fond solidarnosti, kao što su izrada projekta cjelovite obnove, projektantski nadzor konstruktivne obnove, novi priključak za struju koji stoji oko 600.000 kuna, pravna i poslovna podrška u povlačenju financijskih sredstava iz EU fondova, voditelj projekta koji mora biti licencirani arhitekt i još toga. Dakle, iznos je zadovoljavajući, ali posao konstruktivne obnove generira dodatne troškove za koje još ne znamo odakle ćemo ih namaknuti. Morate znati da u ovom Fondu nema predviđenog predujma i da se novac isplaćuje tek pošto se potroši. Nakon konstruktivne obnove aplicirat ćemo za sredstva iz Nacionalnog programa oporavka i otpornosti za daljnje poslove cjelovite obnove i opremanje zgrade. Tu računamo na podršku i bez toga nećemo biti u mogućnosti dovršiti posao obnove. Sveukupno, kako bismo u cijelosti obnovili i opremili zgradu s novom dvoranom u potkrovlju i prvim hrvatskim muzejom glazbe koji planiramo također u potkrovlju, trebat će još 60-70 milijuna kuna.

Express: Koliko dugo će trajati obnova? Kad će ponovno slučajni prolaznici Gundulićevom ulicom moći čuti predivne zvuke koji dopiru iz vaše zgrade?

Posao konstruktivne obnove trebao bi biti dovršen za godinu dana, a potom će nam trebati još barem godina da sve završimo, naravno, pod uvjetom da financijski tijek potpore bude uredan. Mi smo strastveno ušli u ovu utrku s vremenom i čvrsto vjerujemo da ćemo biti gotovi u roku od dvije godine.

Express: Osim obnove zgrade, koji su Vas umjetnički izazovi potakli da preuzmete ulogu predsjednice HGZ-a? Biti na čelu HGZ-a jest čast, ali i velika obaveza. Kako se nosite s tom vrstom odgovornosti? Olakšava li Vam pravnička profesija upravljanje institucijom?

Nisam ni sanjala da ću se kao predsjednica HGZ-a baviti svime ovim čime se danas bavim. Ja sam bivša profesionalna gitaristica i ključna motivacija u odluci da preuzmem ovu ulogu bila je želja da HGZ-u vratim povijesni sjaj, da postane mjesto okupljanja svih umjetnika i poklonika umjetnosti, da od njega stvorim jedan novi, moderan kulturni centar u kojemu će se ispreplitati razne umjetnosti i u koji će svi željeti doći. Ovaj posao obnove nisam predvidjela, nisam ni slutila da ću se boriti s prikupljanjem golemih financijskih sredstava, boriti se s administracijom, projektima, dozvolama... No koliko god je teško i zahtjevno, i dalje me sve to veseli i još osjećam entuzijazam. Svakako da moja pravna znanja imaju važan doprinos, ali to često nije dovoljno, potrebni su velika snalažljivost u mnogim stvarima, praktičnost i brzina. Brzo donošenje odluka pokazalo se ključnim u svim ovim izazovima koji su mene i moje suradnike zatekli. I odlučnost! Neki bi rekli i ‘čvrsta ruka’. Nema stajanja, popuštanja jer je mnogo nepoznanica i neizvjesnosti u procesu obnove. Ne dopuštam da me išta pokoleba i idem naprijed, a sretna okolnost je što sam se okružila sjajnim timom ljudi i to je iznimno važno.

Express: Desetljećima ste dijelili prostor s Muzičkom akademijom, koja je eto spretno i sretno smještena u novo, prekrasno zdanje. Vi ste i sami diplomirali gitaru na akademiji. Dolaskom u Gundulićevu 6 na neki se način vraćate i osobnim glazbenim korijenima. Koje emocije kod Vas bude te uspomene na studij i što za Vas osobno znači ova zgrada i njena bogata povijest? Mlađi čitatelji ni ne znaju da se nekad u Glazbeni išlo i na plesnjake, na primjer...

Gundulićeva 6 za mene predstavlja simbol glazbe, umjetnosti, kulture, mladosti, ljubavi... U prostorima HGZ-a mnoge su generacije stasale s glazbom. Mi smo se ovdje družili, praktički živjeli kao studenti, provodili po cijele dane. To je dio mog života i mladosti. I danas, družeći se s ljudima koji vole HGZ, bili oni profesionalni glazbenici ili ljubitelji glazbe, imam isti dojam. Svi imaju samo lijepe uspomene na popularni Glazbenjak. Bilo je to omiljeno mjesto društvenih okupljanja, proslava maturalnih zabava, plesnjaka, izložbi i promocija. Uloga HGZ-a uvijek je bila prosvjetiteljska jer su iz HGZ-a iznikli prva glazbena škola s kontinuitetom djelovanja do danas i Muzička akademija, a prvi orkestar je bio Društveni orkestar HGZ-a.

Express: Ovdje smo ispred oguljenih zidova nekoć blještavog zdanja. Očekujete li da Glazbeni zavod, nakon obnove, zablista nikad ljepšim sjajem? Možete li se za naše čitatelje, na tren, prebaciti u 2027. godinu u jedno subotnje veče u 19 sati, na primjer, i opisati nam što vidite uoči koncerta? Kako izgledaju prostor i uzbuđenje publike? Naravno, jednako bi vrijedilo i za bilo koju drugu našu mladu glazbenu uzdanicu.

’I have a dream...’, ako smijem parafrazirati. Da, želim vidjeti puno zlata i srebra na zidovima HGZ-a, restauriranih oslika, baš onako raskošno kako je nekoć bilo. Sve to sad postoji ispod bijele boje koju ćemo oguliti i vratiti povijesni izgled zidova. Nova rasvjeta, novo blještavilo, puno ljudi svih generacija koji vole doći na ovo mjesto okupljanja. Četiri dvorane koje istovremeno primaju publiku: u podrumu dvorana s 50-ak mjesta u kojoj je priređena književna večer, u Velikoj dvorani koncert poznatog komornog ansambla, a nakon toga domjenak u Maloj dvorani s plesom. Istovremeno, u novoj dvorani u potkrovlju završava koncert priređen za djecu koja su iz nekog drugoga grada došla u razgled HGZ-a i posjet prvom hrvatskome muzeju glazbe, a nakon toga i učenički koncert glazbene škole u toj novoj dvorani. Sve živi, blista i pršti od radosti! Vjerujem da će biti sjajnih događanja u našim prostorima i velebnih društvenih zbivanja povezanih s glazbom, kulturom i umjetnošću.

Express: Lako se nositi s istovremenim izazovima na više razina jest prednost žena u odnosu na muškarce. Kako to izgleda u Vašem primjeru? Je li vam ponekad teško balansirati osobnim i poslovnim obavezama?

Ja sam navikla balansirati osobnim i poslovnim obavezama, takav mi je cijeli život. Uvijek se paralelno bavim s nekoliko stvari i to me čini ovakvom kakva jesam. Obiteljski život mi je jako važan. Imam sedmogodišnjeg sina s kojim provodim mnogo vremena i to mi je na prvome mjestu. Uvijek! No da bih sve to uspjela, oduvijek relativno malo spavam i puno radim noću. Pogotovo kad je riječ o znanstvenom radu, to uglavnom radim ‘u sitne sate’.

Express: Savjetnica ste ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek i bili ste voditeljica radne skupine za izradu Zakona o autorskom i srodnim pravima. Kako je zaživio Zakon?

Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima izglasan je u Hrvatskom saboru u listopadu 2021. i krenuo je u svoj pravni život. Sadržava mnogo novih rješenja koja nastoje kreativne i kulturne te druge autorske sadržaje na pravi način zaštititi na internetu. Još je prerano za ocjene, no vjerujem da će to biti dobar pravni okvir za bolju zaštitu kreativnih, kulturnih i medijskih industrija, znanosti i istraživanja u suvremenom okruženju, pogotovo na internetu.

Express: U srpnju prošle godine ponijeli ste titulu Žene godine 2021. Vjerujem da ste ponosni na to lijepo postignuće. Kako se, u ovom trenutku, osjeća ‘Žena godine’?

Nisam očekivala da će baš mene časopis Zaposlena odabrati za tu laskavu titulu i već sama nominacija izazvala je u meni divan osjećaj. Iznimno sam ponosna na to i veseli me. Drago mi je da se na takav način vrednuju trud, rad, entuzijazam i veselje u poslu. Kad vas proglase ženom godine, to je osobita čast, ali i obaveza, i onda nastojite postići još više, pa kad dođu novi izazovi, jednostavno se s njima nosite, morate se nositi. Izbor za ženu godine pratim već dugo i nikad ga nisam doživljavala kao biranje boljih i najboljih - to je za mene uvijek bila odlična platforma za osnaživanje žena, izvanredna prilika da se skrene pozornost javnosti na postignuća žena i njihovo djelovanje u društvu. I zato mi ovo priznanje mnogo znači.

Express: Ako to u Vašem rasporedu, uopće postoji, što zaokuplja Vašu pažnju u slobodno vrijeme? Što Vas osobito veseli?

Veseli me vrijeme provedeno s mojim sinom. Mnogo razgovaramo, družimo se, igramo društvene igre, čitamo, šetamo... Jako volim ići na Rab, to je naše obiteljsko mjesto opuštanja, tamo je sve nadohvat ruke i pristupačno. Volim ljeto i nastojim uvijek odvojiti dovoljno vremena za ljetovanje. Ove online situacije sam na taj način pretvorila u prednosti te s Raba obavila nekoliko projekata po svijetu kao stručni ekspert u području intelektualnog vlasništva.

Express: Može li 2022. u Hrvatskoj žena imati sve? Pitanje se, naravno, odnosi na uspješan privatni i poslovni život, Vašu obitelj, prijateljice i prijatelje, zadovoljstva... Kad se provede i ovako kratko vrijeme u Vašemu društvu, čini se kako Vi ni na tren ne biste odustali od Vaših ciljeva i želja. Odakle crpite energiju i optimizam? Što je ključ Vašeg uspjeha?

Ne može se u životu imati sve, ali to i ne treba biti cilj. Ženama je uvijek bilo izazovno, pa tako je i u 2022. godini. Objediniti ulogu majke, supruge, prijateljice, poslovne osobe i biti pritom zadovoljna nije jednostavno ni lako. No žena u prvom redu treba biti pomirena sama sa sobom i odabrati biti sretna. I ne dopustiti drugima da upravljaju njome. Mislim da je to ključ svega. Odabir vlastitog stava i prepoznavanje dobrog balansa - to su vještine koje se s vremenom uče i nauče. Također je važno poredati prioritete i ne gubiti vrijeme na sitnice, a neuspjeh i loše okolnosti treba pretvoriti u priliku. Upornost i stremljenje vlastitim vizijama u konačnici se uvijek isplati. Mislim da treba kontinuirano ići naprijed i ne žalovati za propuštenim, propalim i izgubljenim, nego gledati koje se nove prilike otvaraju. Čaša je meni uvijek polupuna jer optimizam je stvar vlastitog odabira.