Rijetkost su romani čija je priča o objavljivanju fascinantna koliko i sam roman. Jer iza objave “Rata” Louis-Ferdinanda Célinea, jednog od najkontroverznijih francuskih književnika, dugih je 88 godina. Autor “Putovanja na kraj noći” (1932.), s kojim se proslavio, napisao je “Guerre” dvije godine kasnije, no tad ga nije objavio. U lipnju 1944. rukopis je nestao iz njegova pariškog stana, kad je Céline, tad već poznati antisemit i simpatizer nacističkog režima, pobjegao iz Pariza pred savezničkim napredovanjem. Rukopisi su ostali u stanu na Montmartreu i Céline je godinama poslije tvrdio kako ih je spalio Pokret otpora.

Ujutro 1. srpnja 1961. Céline je završio treći dio njemačke trilogije “Rigodon”, objavljen posmrtno osam godina kasnije, i predvečer umro, u 67. godini, od aneurizme. U njegovoj je radnoj sobi izbio požar 1968. i sve uništio. Nekim čudom, 2021. otkrivene su tisuće i tisuće stranica piščeve ostavštine, koja se smatrala izgubljenom, između ostalog rukopis “Rata”. Rukopisi su vraćeni nasljednicima njegove udovice, piše u predgovoru knjige. “Nije primjereno ovdje prepričavati okolnosti pod kojima je rukopis došao u ruke nasljednicima, no izvjesno je da su šezdeset godina nakon autorove smrti pronađeni”, navodi predgovor.

Sve je, dakle, obavijeno velom tajne.

Roman je u Parizu objavljen godinu dana nakon pronalaska, 2022., a prvo izdanje na hrvatskom jeziku u ožujku ove godine. Radnja se odvija tijekom Prvog svjetskog rata, u kojem je i sam Celine sudjelovao i koji ga je proganjao do kraja života, pa piše o svom ranjavanju i posljedicama. Glavni lik zove se Ferdinand i čitav je roman zapravo mješavina fikcije i onoga što je Céline doista proživljavao na surovoj bojišnici Prvog svjetskog rata. Priča počinje gotovo pa autobiografskim opisom ranjavanja u listopadu 1914. u Belgiji, gdje je okružen leševima i prekriven krvlju, povremeno gubi svijest te umire od gladi i žeđi, no uspijeva nekako ustati. Pomaže mu engleski vojnik, zahvaljujući kojemu se uspijeva vratiti do svoje jedinice. Čitav se život Celine žalio na jako zujanje u ušima, koje mu nije dalo mira.

Vratio se s bojišnice osakaćena tijela i duha, obuzet idejom da se “ovo više nikad neće ponoviti” i nadom da se doista radilo o “posljednjem od posljednjih ratova”.

No onda je, potkraj 30-ih, počeo pisati antisemitske pamflete i simpatizirati nacizam, Nijemce je zvao “prijateljima”. Nikad nije prišao niti jednoj stranci niti je bio ponovno uvojačen u Drugi svjetski rat zbog invaliditeta. No sudjelovao je u antisemitskoj histeriji, čime je ostao trajno obilježen.

Pred kraj rata, u strahu od saveznika, bježi iz Pariza, odlazi u Njemačku, pa u Dansku, 1945. je uhićen, pa pušten, opet uhićen, pa amnestiran, da bi već početkom 1950-ih počeo ponovno objavljivati u Francuskoj. Ne samo da je preživio on, nego i njegov književni ugled.

Rat Louis-Ferdinand Céline, Bodoni. Prijevod: Maja Zorica Vukušić