Kazalište je, kao malo kad, ove godine bilo akter središnjeg povijesnog događaja - u Zagrebu je otvorena nova scena, HNK2, novi, mladi rođak stare zgrade koja je proslavila 130. rođendan. U toj svečarskoj godini i repertoar je bio na visini - ulaznice u HNK gotovo je nemoguće dobiti, kako za dramu, tako i za operu i balet. Bio je to povod za razgovor sa dr. sc. Ivom Hraste Sočo, samozatajnom, marljivom intendanticom koja s puno uspjeha vodi nacionalnu kazališnu kuću.
Express: Ova vam je godina bila iznimno uspješna. Ako gledamo sa strane, čini se kao da je sve išlo ‘kao po špagi’?
Drago mi je da se to tako izvana vidi, da je kako kažete išlo “kao po špagi”. Puno toga je napravljeno. Proslavili smo 130 godina zgrade HNK, a ta se obljetnica poklopila s povijesnim događajem otvaranja druge scene našeg središnjeg nacionalnog teatra. To je bio trenutak, ali iza tog trenutka stajao je dug, naporan rad. Uz izgradnju nove scene HNK, obnovili smo i naše radionice i spremišta koja su stradala u potresu. Taj je proces trajao više godina, bez da se to vidjelo izvana, ali smo uistinu skoro svaki dan bili suočeni s različitim izazovima. Znate i sami, kad je građevina u pitanju, uvijek postoje neki izazovi.
Express: Pa najteže je držati se rokova i proračuna – to je skoro nemoguća misija.
Čvrsto smo si zadali cilj kada ćemo otvoriti novu scenu. I rok nije probijen. Matična zgrada HNK građena je godinu i pol, a HNK 2 je, također, izgrađen u godinu i pol. Volim to napomenuti iako su okolnosti bile posve drugačije, naravno. Bili smo ograničeni nekim arhitektonskim, odnosno građevinskim rješenjima jer smo se uklopili u postojeći kazališni kompleks s radionicama i spremištima, s GUP-om koji je bio na snazi. Austro-Ugarska je kazališta gradila po maketama, zapravo su ih implementirale po tadašnjoj monarhiji. Nije bilo javne nabave niti strogih pravila gradnje, znači utoliko je bilo puno, puno lakše. Ali evo, uz veliku potporu Vlade RH i Ministarstva kulture i medija, uspjeli smo stvarno, mislim u rekordnom roku, izgraditi novu scenu, otvoriti ju i - ona sad živi punim životom.
Express: Publike vam ne nedostaje?
Gledalište je puno svaku večer, i u matičnoj zgradi i u HNK2. Stalno je tako. Imamo stvarno veliku sreću da publika voli naše predstave. Očito smo pogodili programski smjer koji se od nas očekuje. U prosincu su sve predstave rasprodane, i na staroj i na novoj sceni. Na novoj dajemo “Cabaret”, ali ne samo to nego i “Budi uvijek kao zmaj”, novu dramsku predstavu Espija Tomičića, koju je publika iznimno dobro prihvatila. HNK2 je scena na kojoj se može prikazivati više tipova predstava. Tamo ćemo izvoditi i “Zločin i kaznu”, “Fafarikul”, “Kralj Gordogan”... Primjerice, “Budi uvijek kao zmaj”, kao i “Fafarikul”, je komorni komad u kojem je jako bitno da glumci i publika budu blizu jedni drugima. Upravo smo to uspjeli dobiti u HNK2 jer je to gledalište takvo da se može prilagoditi imperativima koje taj tip predstave zahtijeva. “Cabaret” je velika glazbeno-scenska predstava, naravno da je gledalište tada u punom kapacitetu, ali i predstave komornijeg tipa se tamo mogu igrati. U matičnoj zgradi na velikoj, zapravo na sličnoj pozornici, ali u velikoj zgradi s većim gledalištem, također su sve predstave rasprodane i to ne samo “Orašar” koji je rasprodan u 5 minuta, 22 predstave, nego i dramske i operne predstave. Igrali smo “Nebeski svod”, “La Boheme” i “Šišmiša”, evo sad nam dolaze “Ribarske svađe”, tako da stvarno možemo reći da smo zadovoljni.
Express: Kako tumačite to udvostručenje publike, do kojeg je očito došlo ako su obje scene pune?
Iznimno sam ponosna na rezultate naših programa razvoja publike koji su doveli do povećanja prodaje ulaznica. Općenito, mislim da ljudi vole ići u kazalište. Svake godine dođemo do nekog rekorda u prodaji pretplatničkih paketa i kažemo kako nećemo ići preko toga jer moramo ostaviti i dio ulaznica za slobodnu prodaju. No i ove smo godine prodali više pretplata nego što smo inicijalno imali namjeru, ponovno - zbog velikog interesa publike.
Express: Koliko?
Imamo rekordan broj od 5800 pretplatnika, među kojima je veliki broj novih. Namjeravamo adresirati i neke nove publike. Time nam HNK2 pogotovo dolazi u fokus jer je i po arhitekturi i po prirodi tog prostora vrlo blizak ukusu mlade publike. Veseli nas da radom na toj sceni zapravo radimo i na razvoju publike.
Express: Scena HNK2 resetirat će i cijeli urbani krajolik Trešnjevke?
Trešnjevke i Zagreba svakako, a možda i šire. Mislim da već sad vidimo da HNK2 postoji kao neki nukleus razvoja, kulturnog razvoja te četvrti. Čak smo i tramvajsku i autobusnu postaju, u suradnji sa ZET-om nazvali HNK2, da sve bude u tom duhu.
Express: Je li u planovima grada nešto što bi se moglo nadograđivati oko kazališta?
U blizini će biti nova zgrada Hrvatskog restauratorskog zavoda. Dio Zagreba, koji je zapravo jako blizu centra, dobiva novu vizuru. Od matične zgrade do HNK2 imamo deset minuta pješice. Tamo će biti i novi stadion, s naše stražnje strane. Graničimo s posjedom u vlasništvu privatnog investitora, tako da zasad ne znamo što će tamo biti. Ali nije isključeno da u nekim planovima postoje i drugi objekti kulturnog sadržaja.
Express: U Drami je najzapaženija je bila premijera ‘Zastava’. Kako ste zadovoljni?
Jako smo zadovoljni. Možemo reći da nam je to stvarno jedna od uspješnica u dramskom repertoaru. Bilo je puno priča oko Krležinih “Zastava” prije nego što su premijerno izvedene. Bilo je i skepse oko toga kako će se “Zastave”, to monumentalno djelo, prevesti na suvremeni jezik, kroz očište novih generacija. Ali zahvaljujući sinergiji redatelja i ansambla, posebno izvedbama naših sjajnih glumaca, novoj adaptaciji koja se ispreplitala s dijelovima Parove, produkcija je imala izvrstan odjek kod publike i kritike. Jako sam sretna da imamo veliku i važnu dramsku predstavu iz kanonskog repertoara.
Express: I za ‘Zastave’ se traži karta više.
Baš sam to htjela reći. Da, traži se karta više pa smo u ožujku u program uvrstili dodatne predstave. Mnogi koji su htjeli vidjeti “Zastave”, a nisu uspjeli, sad će dobiti priliku.
Express: Ha, napravili ste ‘Orašara’ od ‘Zastava’…
E da, ako se to tako može reći, ha ha ha. I “Cabaret” je sjajno uspio. Bilo nam je jako važno pronaći odgovarajuću predstavu, relevantan naslov s kojim ćemo otvoriti HNK2, a koji će okupiti naša tri ansambla. Htjeli smo već na početku pokazati što je intencija nove scene.
A to je scena na kojoj će raditi sva tri naša ansambla. Naravno, dramski ansambl će imati više mogućnosti, već prema samom tipu scene. Jer tamo ne možemo izvoditi velike opere. Ali možemo npr. Rossinijeve, Mozartove, određene hrvatske naslove…. Znači predstave takvog obima, zbog veličine orkestralne rupe. Jednako tako i kad je riječ o baletu. Ali htjeli smo pokazati da će oni svi raditi na toj pozornici. A “Cabaret” kao naslov dobro se uklopio, između ostalog i zato što u svijetu postoji boom mjuzikla kao žanra, ali posebno zbog aktualnosti teksta. Jer “Cabaret”, osim što je mjuzikl, jest i ozbiljan dramski tekst.
Express: Kako ide privatnim, malim kazalištima u Zagrebu s publikom?
Moram priznati, mi ovdje imamo tako veliki pogon i zapravo tri kazališta u jednom da se, nažalost, ne stignem puno baviti drugim kazalištima. Vidim da postoji velika produkcija. Puno se radi. I samim time što postoji velik broj privatnih kazališta, ne samo u Zagrebu već i u cijeloj Hrvatskoj, vidimo da je nezavisan sektor važan dio profesionalnog kazališnog djelovanja. Postiže se jako dobra diversifikacija repertoara i decentralizacija produkcije - ono što izvodi neko privatno, manje kazalište, mi primarno ne izvodimo i obrnuto. Mislim da je to dobro. Za svaki ukus publike postoji odgovarajuća ponuda. To je ohrabrujuće i za grad, za državu.
Express: Organizirate i Zagrebački operni festival. Koja je vaša vizija tog festivala u narednim godinama?
Zagrebački operni festival zamislila sam još kroz program za moj prvi mandat. Polazišna pretpostavka bila je duga povijest zagrebačke Opere, ove godine slavimo 155 godina. Kroz nju je prošao niz velikih imena, od hrvatskih opernih umjetnika do gostovanja renomiranih umjetnika. Smatrala sam da treba organizirati festival jer je baš to nedostajalo u cijelom kolopletu događanja oko opere. Publika je jako dobro reagirala. I kritika. Očito smo pogodili smjer, to je nedostajalo u tom momentu u zagrebačkom opernom miljeu. Naša je vizija bila da festival bude međunarodni, a posebno nam je važno da naša produkcija otvara festival. Drugim riječima, da i naša publika može dobiti mogućnost komparacije, vidjeti kakvi su naši dosezi, a kakvi su dosezi naših gostiju. Ono što je sigurno olakšavajuća okolnost jest da smo aktivni u Operi Europi, kroz koju možemo lakše doći do partnera, dogovoriti se za nastup na našem festivalu. Ideja je da se prikazuju naslovi koje mi trenutno nemamo na repertoaru.
Express: Koliko dugo nismo imali ‘Carmen’? Kad će ona doći na red?
Da, imat ćemo je sljedeće sezone! To je neka ekskluziva... Još nismo objavili program, ali da, pripremamo Bizetovu “Carmen”.
Express: Pa tu nećete moći živjeti od potražnje za ulaznicama?
A gledajte, to tako ispada za skoro sve naslove. Evo, Verdijev “Nabucco”. To je predstava koja živi na repertoaru već četiri godine. Ide četvrtu sezonu i praktički nema više karata za izvedbe u siječnju.
Express: A ‘Rusalka’?
“Rusalka” je išla ove sezone i doživjela je iznimne kritike, kako hrvatske, tako i međunarodne – o njoj je pisao čak i ugledni magazin OperaNews. Sad ćemo je ponoviti u drugom dijelu sezone, a nastupit će ponovo Tomislav Mužek i Evelin Novak koji su nam gosti sezone.
Međunarodna vidljivost iznimno nam je važna u sve tri grane djelovanja HNK-a u Zagrebu, a potvrđuju je i kritike poput one britanskog časopisa Gramophone, koji je našu produkciju Werthera istaknuo kao nezaobilaznu predstavu koju vrijedi pogledati, kao i nedavni showcase Drame na kojem smo ugostili kolege, međunarodne programatore iz Europe koji su imali priliku upoznati naš dramski ansambl i vidjeti naše dramske produkcije.
Express: Kao potpredsjednica Opere Europe, kako ocjenjujete trenutnu ulogu HNK Zagrebu u europskom kontekstu?
Zapravo dosta dobro kotiramo u tom stvarno kompetitivnom okruženju, na što sam ponosna. I ono što vidimo na pozornici, kao i ono što se odvija kroz platformu Opera Vision koji je dio Opera Europe, po broju pregleda predstava koje mi plasiramo na Opera Visionu vidimo da je publika jako zainteresirana za naše produkcije. Tijekom sastanaka razgovaramo i o nekim izazovima koji su slični u cijelom opernom svijetu pa dolazimo do zaključka da nam i ne ide loše, uslijed svih rezanja budžeta koji se događaju u Europi. Ti rezovi stvarno više nisu zanemarivi. Osim što smo otvorili novu pozornicu, znači izgradili praktički još jedno kazalište, imamo rasprodane predstave i stalno se traži karta više, plaće su pred dvije godine povećane – s time se možemo pohvaliti i u Europi.
Express: Kad govorite o rezanju proračuna, to me iznenađuje. Gdje se to događa?
Posvuda! Još uvijek postoje peticije koje kruže unutar naših grupa, kako bi reagirali na rezanja proračuna u pojedinim europskim kazalištima. Recimo, Berlin je srezao proračune svim svojim kazalištima. Nevjerojatno je to što se događa. To se povezuje sa dizanjem proračuna za obranu. Ako se taj proračun povećava, onda se mora negdje uzeti. To više nije sporadični slučaj. Mi još uvijek u tim okolnostima ne živimo. Kod nas nema rezanja proračuna, za što smo zahvalni našim osnivačima.
Express: Kako balansirate između klasičnog i suvremenog repertoara?
To je zapravo zapisano u našoj misiji. Mi moramo izvoditi i jedan i drugi tip repertoara. Uvijek je stvar, kao što ste rekli, u balansu. Također je stvar balansa, recimo, da prikazujemo Krležu, ali kroz neko novo čitanje. I to je suvremeni repertoar, ako to tako gledamo. Iako igramo pisca koji više nije živ, ali svejedno je to neki novi vid suvremenog čitanja klasika. Važno je osjećati vrijeme, gdje se nalazimo, u kojem povijesnom i društvenom trenutku živimo i reagirati na tako nešto. Mi moramo izvoditi predstave kanonskog repertoara. Posebno se to vidi u baletu, tu ima najmanje suvremenih djela. Ali i u operi, a pogotovo u drami, potrebno je imati suvremena djela. Ako imamo hrvatskog autora, tim bolje. Ove sezone igrali smo kanonskog Krležu, ali imali smo i Espija Tomičića, “Budi uvijek kao zmaj”. To je primjer balansa.
Express: Pretpostavljam da je Tena Štivičić svoj komad izvela u ZKM-u da ne bi bila optužena za sukob interesa?
Ma ne, to je zapravo bilo igrom slučaja. Kao repertoarno kazalište, mi planiramo dvije do tri sezone unaprijed, a ona je taj komad, prije nego što je i postala ravnateljicom Drame HNK-a u Zagrebu, ponudila ZKM-u pa se tamo i izvodi. Ali Tena Štivičić mora biti prisutna na repertoaru bez obzira na to što je ona ravnateljica Drame, ili baš zato, kako bi dala svoj umjetnički pečat. Ravnatelji direkcija su umjetnički ravnatelji, znači oni, osim što sudjeluju u planiranju repertoara, ako su redatelji režiraju u tom istom kazalištu, što znamo da se uvijek događalo, dirigenti dirigiraju, koreografi, ako su i ravnatelji baleta, koreografiraju. Prema tome ne vidim razlog zašto se ne bi izvodio komad Tene Štivičić, kao jedne od naših najcjenjenijih dramatičarki s međunarodnom karijerom, i to je u planu.
Express: Koreografija Nurejeva za ‘Orašara’ bila je dosta skupa. Jeste li se teško odlučili na udovoljavanje zahtjevima?
Pa ona je bila skupa, ali produkcija svakog velikog baleta je skupa. Nije Nurejevljev “Orašar” po tome odskakao od drugih klasičnih baleta, ali je odskakao po težini, po izazovnosti te koreografije koja je stvarno vrlo teška za izvođenje. Ali naš ansambl, balet i orkestar, uspješno izvodi 22 predstave “Orašara”, što je samo po sebi teško, tako puno predstava u zapravo komprimiranom vremenu, i to stvarno na najvišoj mogućoj razini. Ovom produkcijom uvrstili smo se među najveća europska kazališta čiji su baletni ansambli na tom nivou da mogu plesati ovu koreografiju.
Express: Eto, imate zadatke od obnove tapiserija do usklađivanja tri scene. Kako se nosite sa tim?
Svi ti poslovi od mene i mog tima suradnika zahtijevaju dosta angažmana i odricanja. Intendantski posao traje 24 sata, to nije od osam do tri. Tijekom noći malo odspavam, ali vjerojatno mi se dio posla vrti u snovima, ha-ha…
Express: Lakše je bilo biti pjevačica?
Iako svaki posao ima svoje izazove, u neku ruku bilo mi je lakše biti pjevačica ili profesorica ili diplomatkinja. Ali ne tužim se. Ovo je lijep posao, jest da je zahtjevan, ali zapravo puno toga ovisi o suradnicima. Naravno da sama ne bih mogla izaći na kraj sa svim tim zahtjevima. Ali, evo, brodimo dobro.
Express: Imate li kada slomove živaca?
Ne, nemam slomove živaca. Naravno da ponekad izađem iz svoje prirodne ravnoteže. Ali na radnom mjestu to se ne bi trebalo često vidjeti.
Express: Koji su planovi za balet i operu?
Do kraja ove sezone imamo na repertoaru “Trnoružicu”, kad otplešu “Orašara”, imamo “Žar pticu i Petrušku”, “Carmen” i “Arležanku”, “Peer Gynta”, “Hamleta” i tako dalje. “Trnoružica” je velika baletna premijera, opet bijeli balet, klasični balet. I na kraju ćemo imati “Othella” Valentine Turcu, za koju, vjerujem da će također biti sjajna predstava. Imamo u planu velika gostovanja u Hrvatskoj i u inozemstvu. Za sva tri ansambla planiramo dosta dugoročno. Upravo ovih dana imamo sastanke za iduću sezonu. U dogledno vrijeme imat ćemo isplaniranu cijelu narednu sezonu.
U opernom dijelu sezone uskoro nas očekuje premijera” Aide”, velika koprodukcija s Teatro Massimo iz Palerma i Nacionalnim kazalištem Czokonai iz Debrecina, a nakon toga premijera “Tannhäusera” u koprodukciji s SNG Maribor.
Express: Može li kazalište, posebno nacionalna scena, pomoći u orijentaciji ljudi u današnjem konfuznom vremenu?
Mislim da može, svakako, u onom katarzičnom pogledu, koji svaka predstava nastoji izazvati kod svoje publike. Predstava može potaknuti na razmišljanje. Može, recimo, potaknuti i na čitanje “Zastava”, iako je izazovno pročitati dvije tisuće stranica. Vjerujem ipak da su se neki koji su pogledali predstavu osjetili pozvani uzeti Krležin roman u ruke i pročitati ga. Mislim da tu drama ima još veći potencijal nego opera i balet.
Express: Što planirate na dramskom kolosijeku u srednjem razdoblju?
Prva sljedeća premijera je dramska, velika dramska premijera sa velikim ansamblom, “Trilogija o Agamemnonu”, Lade Kaštelan. Nakon toga u HNK2 je dramska premijera, “Marija Stuart”, Friedricha Schillera, koju režira Matija Ferlin. To je sigurno nešto što će zainteresirati publiku. Mi imamo jak ženski ansambl, tako da tu neće biti problema pronaći glavne protagonistice. Bit će to prva dramska premijera na toj sceni u nizu onih koje će se dogoditi u budućnosti. Dramski dio sezone završavamo sa Oscarom Wildeom, predstavom “Idealan muž”, u režiji Aleksandra Popovskog. Sad je zanimljivo da bi svi htjeli raditi u HNK2. Ali nisu sve predstave baš za HNK2.
Express: Kad kažete svi, mislite na autore, na režisere?
Da, na autore i na režisere. Jako ih inspirira ta scena, naravno i mogućnosti koje ona pruža...
Express: I akustika je čarobna?
Izvrsna je akustika! A estetski ta scena korespondira jako dobro s usmjerenjem u suvremenom dramskom teatru. Međutim, velike predstave zahtijevaju, uz veću pozornicu, i veliko gledalište, tako da ćemo mi balansirati s igranjem u matičnoj zgradi i s HNK2.
Express: Vi ste uveli i Kazališne doručke?
Radili smo Kazališne doručke ne samo u našem foajeu nego i u vili Mile Dimitrijević, kada je lijepo vrijeme. To smo uveli, da, unazad dvije sezone jer smo htjeli zapravo da u nekom malo neformalnijem okružju progovorimo o predstavi koja čeka publiku. Vidimo da se to publici dosta sviđa i s tim ćemo svakako nastaviti.
Kao što vidite, posebnu posebnu pažnju posvećujemo razvoju popratnih i edukativnih programa usmjerenih prema publici, osobito prema mladima, jer smatramo da je kontinuiran dijalog s gledateljima jako važan. Uz Kazališni pop-up muzej, u kojem smo imali postav posvećen baletu, trenutni operni i budući posvećen 165. obljetnici Drame, u HNK2 uskoro pokrećemo i HNK2 Offline Club, novi programski format namijenjen mladoj publici, osmišljen kao prostor susreta, razmjene i neposrednog iskustva kazališta izvan klasičnog izvedbenog okvira.
Kroz aktivno sudjelovanje u europskim projektima i kazališnim mrežama, ali i kroz ove ciljane programe razvoja publike, nastojimo HNK u Zagrebu dodatno otvoriti prema novim generacijama i osnažiti njegovu ulogu kao živog, suvremenog, kulturnog središta.
