U svijetu prikrivenih poroka jedna od prvih lekcija glasi: svoju policu s knjigama drži pod kontrolom. "Smrt u Veneciji" Thomasa Manna ili Burgessovu "Paklenu naranču" mnogi bi pedofili sakrili duboko u ladicu. Jeffrey Epstein učinio je suprotno. Hvalio se svojom opsesijom "Lolitom" Vladimira Nabokova, romanu koji je toliko stopljen s pojmom pedofilije da je u jezik uveo dvije nove riječi - 'Lolita' i 'nimfeta'.
Nova serija fotografija iz tzv. Epsteinovih spisa, koju je objavio američki Kongres, pokazuje koliko je daleko išao u toj estetizaciji zla. Na koži nepoznatih djevojaka ispisani su najpoznatiji redci romana.
Epstein nije samo posjedovao prvo izdanje knjige i naručio "The Annotated Lolita" četrdeset i tri dana prije uhićenja, on je od nje pokušao napraviti brend svoje perverzije.
Problem je u tome što je 'Lolita' vjerojatno zadnja knjiga koju bi itko s Epsteinovim sklonostima trebao isticati. Sve upućuje na to da Epstein roman nije razumio, a možda ga nikad nije ni do kraja pročitao. Njegov ukus, razapet između kičaste špijunske fikcije i jeftinih seks-romana, loše se slaže s Nabokovljevom stilskom virtuoznošću i složenom moralnom igrom. 'Lolita' nije erotski priručnik, nego briljantna zamka za čitatelja.
Tko je bio Nabokov?
Rijetko se koji roman tijekom povijesti smatrao toliko kontroverznim kao Nabokovljeva 'Lolita', djelo koje je danas gotovo neizostavni dio popularne kulture u svim njezinim područjima. Objavljena u Francuskoj 1955. godine, 'Lolita' je tijekom godina inspirirala brojne književnike, umjetnike i glazbenike, no zbog svoje je tematike često smatrana izuzetno problematičnom te je dugi niz godina bila na meti brojnih optužbi, cenzure i kritika.
Ruski pisac, prevoditelj i emigrant Vladimir Vladimirovič Nabokov jedno je od najvećih imena u književnosti 20. stoljeća, a zbog svoje sklonosti “jezičnim igrama” u svojim djelima smatra se i jednim od začetnika postmoderne proze. Odrastao je u trilingvalnoj obitelji te je već u djetinjstvu ovladao ruskim, engleskim i francuskim, a zbog očeve je knjižnice imao i pristup brojnim djelima ruske i svjetske književnosti. Zajedno sa svojom obitelji Rusiju je napustio 1919. godine, tijekom prvog vala emigracije, nakon čega je rodnu zemlju opisao samo kao san koji je sanjao - po njegovom je mišljenju sva Rusija koja mu je ikada trebala, odnosno ruska književnost, jezik i njegovo rusko djetinjstvo, oduvijek bila s njim, a povratak u domovinu više mu nikada neće biti potreban.
O čemu je zapravo Nabokovljeva 'Lolita'?
'Lolitu', svoj najpoznatiji roman, napisao je i objavio 1955. godine u jednom pariškom izdavaštvu, a deset godina kasnije sam ga je preveo na ruski. Riječ je o romanu koji opisuje ljubav i strast profesora Humberta Humberta (ovdje je riječ o pseudonimu, pravo ime glavnog junaka čitateljima ostaje nepoznato) prema djevojčici Dolores Haze, kojoj je on sam nadjenuo nadimak Lolita i koja se, prema njegovoj kategorizaciji, ubraja u grupu predivnih djevojčica između 12 i 14 godina za koje je Humbert smislio naziv 'nimfice'. Čitav roman napisan je u tipičnom postmodernističkom stilu i može se smatrati primjerom metafikcije, odnosno vrste umjetničkog teksta koji uz pomoć svoje autoreferencijalnosti propitkuje odnos između teksta i stvarnosti. Sve je napisano u prvom licu, što čitateljima daje dodatan uvid u Humbertov bolestan um, no na samom se početku romana nalazi i predgovor urednika koji ističe kako je na sebe preuzeo zadatak da objavi ovaj neobičan rukopis jer je to bila posljednja želja samog Humberta Humberta koji je umro 1952. godine.
Privlačnost prema djevojčicama, odnosno prema 'nimficama', Humbert Humbert razvio je još kada je i sam bio dječak i kada se zaljubio u djevojčicu Annabel Leigh te čak i više desetljeća kasnije i on sam upravo nju smatra glavnim uzrokom svoje nezdrave karakteristike. Njegova ljubav prema Loliti razvija se poput pomno osmišljenog zločinačkog plana - najprije unajmljuje sobu u kući njezine majke Charlotte, zatim odlučuje oženiti Charlotte kako bi mogao biti što bliže Loliti, a sama Charlotte, nakon što otkrije bolesnu stranu svojeg supruga, histerično istrčava na cestu i pogine u prometnoj nesreći. Tragedija je to koja za Humberta predstavlja neopisivu sreću jer mu napokon potpuno otvara put do Lolite, s kojom zatim kreće na putovanje Amerikom i koju počinje seksualno zlostavljati.
Sam Humbert Humbert u romanu je prikazan kao majstorski manipulator, no istovremeno sadrži i brojne druge karakteristike koje su izuzetno tipične za Nabokovljeve likove. Njih je, naime, nemoguće opisati kao potpuno dobre ili potpuno loše, oni nisu u dobrom odnosu s društvom i vrlo često na različite načine gube razum, a sve to događa se i s Humbertom. On je taj koji sve pripovijeda, no već je od početka vidljivo kako je on nestabilan pripovjedač, kako bi se sve što govori trebalo uzimati sa zrnom soli, kako se njegova perverzna i nasilna priroda isprepliće s melankoličnim, pjesničkim pristupom svijetu.
U 'Loliti' tako, kao i u brojnim drugim Nabokovljevim djelima, istovremeno postoje tri stvarnosti - stvarnost pripovjedača, stvarnost glavnog junaka i stvarnost autora, a način pripovijedanja pritom je jednako nestabilan kao i glavni junak pa se tako izmjenjuju razgovorni, administrativni i književnoumjetnički stil. Sve to elementi su koji postoje kako bi zbunili i samog čitatelja te doveli do toga da ni on naposljetku ne može potpuno sigurno reći što misli o postupcima glavnog junaka, odnosno opravdava li njegove postupke ili ih osuđuje.
Odmah nakon objavljivanja ‘Lolita’ je samom svojom tematikom izazvala čitav niz polemika te je nekoliko puta bila zabranjena (u Rusiji se, primjerice, dugi niz godina čitala samo u samizdatu koji je kružio ruskim književnim undergroundom i tek je 1989. godine službeno objavljena), a hipnotizirajući jezik kojim je napisana te sam pojam 'nimfice' i danas je čine metom brojnih kritika, pogotovo kada se uzme u obzir pojačana svijest o seksualnom izrabljivanju djece.
Ipak, govoriti o ovom romanu kao o djelu koje hvali i podržava seksualno zlostavljanje te koje bi zbog toga trebalo cenzurirati na nekoliko je razina potpuno pogrešno. Naime, iako je tema (ljubav odraslog čovjeka prema dvanaestogodišnjakinji) sama po sebi problematična, način na koji je ona u romanu obrađena svjedoči o tome kako sam Nabokov ni u jednom trenutku nije nastojao opravdati Humbertove postupke, već je stvorio lika za koji je od početka jasno da je psihički nestabilan i poremećen. Njega je itekako moguće žaliti - zapravo, bilo bi čudno kada ga čitatelji ne bi žalili - no na isti je način moguće žaliti svakog psihičkog bolesnika, a to žaljenje ne znači opravdavanje i podržavanje njegovih postupaka.
Unatoč kritikama i kontroverzama, Nabokovljeva je 'Lolita' se tijekom godina gotovo pretvorila u brend. Dva puta je ekranizirana - prvi puta 1962. godine u režiji Stanleyja Kubricka, gdje se kao autor scenarija navodi sam Nabokov iako je većinu onoga što je on napisao naposljetku Kubrick preradio i prilagodio vlastitim željama, a drugi puta 1997. godine u režiji Adriana Lynea, verziji koja se danas opisuje kao erotska drama.
Inspirirala je brojne druge umjetnike pa se tako u različitim drugim književnim djelima, filmovima te čak i u glazbi mogu pronaći brojne aluzije na ovaj roman koji, bez obzira na različite pokušaje cenzure tijekom povijesti, nastavlja živjeti dalje, dokazujući time da je riječ o pravom književnom remek-djelu koje svojom kvalitetom uvelike nadilazi sve optužbe usmjerene protiv njega.
