Na svečanoj premijeri filma "S one strane" u zagrebačkom kinu Europa redatelja Zrinka Ogreste najveći pljesak dobio je beogradski glumac Lazar Ristovski (63). Osim zbog glavne uloge, bio je to pljesak kojim je publika nagradila i sav njegov protekli rad. Gotovo da nema kazališne nagrade koju nije osvojio u bivšoj Jugoslaviji, a filmska publika smatra da je maestralne uloge odigrao u filmovima "Podzemlje", "Bure baruta", "Tito i ja", "Sveti Juraj ubija zmaja" te u filmu "Belo odelo", koji je ujedno i režirao i producirao, pa je 1999. odabran u program Filmskog festivala u Cannesu. Glavnu mušku ulogu odigrao je 1998. godine u talijanskom filmu "Druga žena" uz Mariuj Graziju Cucinottu, a 2006. sjedio je za kockarskim stolom uz Daniela Craiga u filmu "Casino Royale". Prije dvije godine odigrao je i sporednu ulogu u špijunskom trileru "Novembar Man" s Pierceom Brosnanom i Olgom Kurylenko.

Express: Otišao je vaš kolega Dragan Nikolić, jedno od najvećih glumačkih imena bivše Jugoslavije, s kojim ste često surađivali i igrali u mnogim filmovima. Kako je bilo s njim surađivati?

Dragan Nikolić je bio glumački princ. Gospodski i u glumi i u životu. Otmjen i profesionalan u svakom smislu. Bio je duša od čovjeka i čovjek s dušom. Veliki šmeker i sjajan kolega.

Express: Već ste rekli da vam se Hrvatska televizija ispričala zbog toga što vas nije uvrstila u program sa splitske premijere filma "S druge strane". Što su vam napisali u isprici? Koji je bio razlog?

Ne bih stvarno ulazio u detalje i od ovoga pravio aferu. Ja sam čovjek koji oko sebe širi dobru energiju i u tom smislu mogu reći samo da me je zvao osobno novi ravnatelj, gospodin Siniša Kovačić i rekao da se dopisnica iz Splita strogo držala naredbe da u program idu samo dva gosta. Ja sam bio 'treći čovjek'. Ja mu vjerujem i time je za mene ta stvar završila.

Express: U vašoj biografiji piše da ste odigrali više od 4000 kazališnih predstava i da ste igrali i po 30 mjesečno. Glumci kažu da se, pripremajući ulogu, poistovjećuju s likom koji igraju, da pokušavaju proniknuti u njegovu psihu i pronaći motive koji ga pokreću. Kako se osjeća čovjek s 4000 alter ega? Koliko dugo ste izdržali tim tempom?

Te su me predstave iscrpljivale do te mjere da sam evo već dvadeset godina izvan kazališta. Ja sam završio školu i obrazovao sam se po sistemu Konstantina Stanislavskog. Po ruskoj školi glume, po kojoj rade i najveće američke škole i sudiji. Ta škola podrazumijeva uživljavanje u likove i detaljno proučavanje svakoga karaktera. To mora rezultirati poremećenim odnosima u glavi. Ha,ha,ha. Nisam izdržao predugo. Taman toliko da ostanem sam sa sobom. Da je potrajalo malo dulje, možda bi nas bila barem dvojica u istoj koži.

Express: Je li vas na takvu odluku ipak nagnalo neko razočaranje? Je li ta odluka definitivna i postoji li redatelj, predstava ili uloga koja bi vam bila dovoljno intrigantna da se vratite na pozornicu?

Mislim da ne. Za mene je kazalište mrtvo. Živjelo kazalište! Skupilo se tu svega po malo. Umor, zasićenje, od kazališta se ne može živjeti. Jedno vrijeme dok smo bili pod sankcijama svijeta, igrali smo za benzin od kuće do kazališta i za dva viskija. A onda uvijek neko od gostiju dođe na predstavu i honorar ode kao da ga nije ni bilo.

Express: Nedavno sam razgovarala s našim poetom Dragom Glamuzinom, koji je rekao otprilike ovako: vrijeme nas mijenja, nismo jedno, a na okupu nas drži fluidni identitet. Slažete li se s tim i je li vas i koliko promijenilo vrijeme ?

Lijepo je to rekao. I ja sam čovjek koji se vodi intuicijiom. To baš i nije najbolji način ponašanja, ali je svakako iskren. A kad je čovjeku iskrenost putokaz, često se i griješi, ali barem ostajemo svoji, a to je važnije od svega.

Express: Rekli ste jednom da ste u mlađim danima bili drskiji. Je li mladost sama po sebi drska, osobito kad se dogodi uspjeh, i što pamtite kao svoj prvi veliki uspjeh?

Odlika mladosti i jest drskost. Drskost u okviru ljudskosti i dobrog odgoja. Kad kažem drskost, mislim na umjetničku hrabrost da me nije sramota probati sve što mislim da treba stvarajući svoje uloge. Kad se misli na drskost u životu izvan umjetnosti, i tu se mora imati mjera. Kreativna drskost je preduvjet za stvaranje umjetnosti. Ja mislim da je još imam.

Express: Jeste li pogriješili kad ste odbili neke uloge koje su vam mogle priskrbiti lakši put do slave i koje su to bile uloge koje ste odbili jer vam se nisu svidjele bez obzira na atraktivnost?

To je opet priča o intuiciji kao vodiču kroz život. To je bila moja sloboda izbora, a trudio sam se da tu slobodu uvijek zadržim. Gajio sam svoju slobodu u svakom smislu te riječi. Ali sloboda na ovim prostorima skupo košta. I ne samo na ovim. Slobodan čovjek nikome nije drag. On kvari svima posao jer misli svojom glavom i djeluje prema vlastitim principima. Ako sam išta u životu dobro napravio, to je da sam poštovao i izgradio tu unutrašnju slobodu iz koje proizilazi i kreativna i svaka druga sloboda.

Express: Napisali ste i nekoliko knjiga – 'Belo odelo', prema kojem ste snimili i film, zatim 'Kako sam dobio Oskara' te zbirku 'Jednostavne priče'. Rekli ste da pripovjedač mora ovladati umjetnošću promatranja, a da je loža iz koje se najbolje vidi svijet – usamljenost. Ne stvara li ona ponekad i ogorčenje?

Stvara. Ali i ogorčenje je sastavni dio života. To povlačenje u ložu usamljenosti iz koje se svijet bolje vidi je neophodna vizura da bi čovek ostao mentalno zdrav. Preveliki su izazovi koji ga svakodnevno čine sve većim ovisnikom, pa je neophodno odmaknuti se i pogledati svijet sa strane. Nama su na ovim prostorima stavljene drvene naočale, a stakla, dioptriju mijenja kako tko stigne.

Express: Film 'Belo odelo' prošao je, barem u Hrvatskoj, nekako nezapaženo, a i kritičari su mu tražili mane, iako brojne scene i karikaturalni likovi konkuriraju i maestralnom Felliniju. Jeste li zadovoljni uspjehom filma?

Film je imao svjetsku premijeru na festivalu u Cannesu 1999. U to vrijeme su padale bombe po Srbiji, tako da moja radost nije mogla biti prava. Ipak, kako prolazi vrijeme, tako i film stječe svoje fanove i polako postaje kultni. Mnogi redatelji su ljubomorni na taj moj redateljski debi i ja ih razumijem. Ja sam ipak glumac, a napravio sam film koji je završio u Cannesu. Nema mnogo redatelja koji se mogu pohvaliti tim uspjehom.

Express: I velike pjevačke zvijezde pozavidjele bi vam na skoro milijun i 150.000 klikova i 6000 lajkova za 'Radnički rep' iz filma 'Beli lavovi'. Tko vas je naučio repati i koliko vam je vremena trebalo da ga naučite?

Priča o 'Radničkom repu' je po svemu zanimljiva. Ja nikad prije i nikad poslije toga nisam repao. To je bilo ono istinsko glumačko nadahnuće čovjeka koji je uz to i redatelj i producent. Ta scena je jednostavno morala biti snimljena što prije u najkraćem mogućem roku. Snimio sam je u jednom dublu, a i izazvao kaos na YouTubeu. 'Radnički rep' je u Srbiji postao radnička himna. Puštaju ga na svojim protestnim mitinzima. Nažalost, sve rjeđe. Ne zato što je radnicima sve bolje nego zato što radnička klasa izumire.

Express: Malo je poznato da ste trebali upisati vojnu školu. Zašto vojnu školu, a zašto niste tamo i završili?

Bio sam mršav i neuhranjen pa me nisu primili. Moji su bili vrlo siromašni i najbolje je bilo i za mene i za njih da me stave na državnu hranu. Ipak završio sam Učiteljsku školu u Somboru, a kasnije polago prijemni na DIF-u, fakultetu za tjelesnu kulturu i glumu. Eto, završio sam kao glumac. Ali radovao bih se životu i kao general i kao nogometni trener.

Express: Rekli ste jednom da ste samo jednu ulogu igrali zbog novca i da je to uloga u filmu 'Hajde da se volimo' s Lepom Brenom. Zašto ste prihvatili tu ulogu? Hoćete li nam danas otkriti tajnu što ste naučili iz te uloga i gdje ste to iskustvo kasnije primijenili?

To je jedan od mojih rijetkih kompromisa. Toliko sam loše živio u tom periodu da nisam mogao odbiti dobar honorar. Lik koji sam igrao poslužio mi je kao model za neke mnogo ozbiljnije poslove. Bolje je da to i ne spominjem. Ha,ha,ha.

Express: Igrali ste u seriji 'Ravna Gora', koja je u Hrvatskoj dočekana s ogorčenjem jer slavi četničkog vođu Dražu Mihailovića. Kako vi gledate na tu seriju i na njegovu kasniju rehabilitaciju?

Ta serija ne slavi Dražu, ona govori o kraljevim oficirima koji su nastavili služiti zakletvi koju su dali kralju. Znate , kad jedan narod nešto hoće i kad iza nečega čvrsto stoji, to treba svakako poštovati. U vašoj povijesti ima sličnih primjera. Trebamo pustiti jedni druge da živimo kako hoćemo i da slavimo koga hoćemo. To je jedan od preduvjeta za kasniji mogući zajednički život.

Express: Igrali ste i u stranim produkcijama, a jedna od najvećih je zasigurno 'Casino Royal' s Danielom Craigom. Je li uopće obraćao pažnju na druge glumce i je li imao pojma tko ste?

Moja uloga je tamo simbolična. Igrao sam kasnije s još jednim James Bondom – Pierceom Brosnanom u filmu 'Novembar Man'. Naravno da su znali tko sam i što sam. Prije prve zajedničke scene s Brosnanom i Olgom Kurylenko redatalj Roger Donaldson je me najavio riječima: 'E, pazite se sad, dolazi na scenu opasan glumac'.

Express: Rekli ste jednom da ste svojedobno voljeli kockati. Je li to bilo zbog relaksacije i što ima opojnog u kocki?

Pretpostavljam da ste igrali poker jer je tamo važna gluma, ali i psihologija. Ne, igrao sam rulet. Poker je suviše gospodski. Kad sam kockao, igrao sam igru zbog koje se na kraju ubija. Na svu sreću, prekinuo sam na vrijeme.

Express: U Kusturičinu filmu 'Podzemlje' maestralno ste odigrali ulogu Crnog, no kasnije se otkrilo da je prilično 'škripalo' između vas i Mikija Manojlovića. Što se točno dogodilo?

To su priče koje prate velike filmove i velike glumce. Pa i da je bilo nešto, zar mislite da bih ja o tome govorio? Pa nisam ja junak realityja!

Express: Budući da sami režirate filmove, a imate i produkcijsku kuću, jeste li često razmišljali kritički o filmovima, ulogama i redateljima kod kojih ste glumili i poželjeli drugačije 'posložiti' film?

Promatram svijet vrlo kritički. Kritički promatram i svoj i tuđi rad i tako učim. I normalno da mislim da bih neke stvari napravio bolje. No pitanje je bi li to zaista bilo bolje. 'Belo odelo' sam snimio jer me je na to nagovorio Kusturica. Ispričao sam mu tu priču iz mog života i on je plakao od smijeha dok sam mu pričao. Morao sam to snimiti.

Express: Pripremate film 'Čarape kralja Petra' prema višestrukom bestseleru Milovana Vitezovića. Zašto vas je intrigiralo to djelo?

Prvi svjetski rat je najsvjetliji dio sprske povijesti. To je jedna velika mitska epopeja. Priča koju je Milovan napisao je antička priča o stradanju jednog naroda i njegovoga kralja. Sve su to razlozi koji su me povukli da to kozmičko stradanje, iracionalno herojstvo i žrtvu čistu kao suza pretočim na ekran. Nisam uspio. Zašto? Odgovor slijedi u nastavku života.