Kanibalistička strip saga japanskog kralja horora napokon stiže na ekrane

Nakon što je krajem '90-ih objavljen jedan od njegovih kultnih stripova ‘Uzumaki’ - priča o tajanstvenim spiralama koje opsjedaju primorski gradić - čekalo se više od 20 godina da se napravi animirana serija
Vidi originalni članak

Ribe s metalnim nogama poput paukovih, neopisiva stvorenja iz svemira koja proždiru planete, jeziva crvolika čudovišta iz morskih dubina, muškarac koji počne povraćati kamenje kad sretne svog doppelgangera, demon u obliku prekrasne mlade žene koja može zavesti baš svakog muškarca a zatim ga dovesti do ludila i na kraju ubiti - svijet Junjija Ita nije za ljude krhkog psihičkog ustroja i slabijih živaca.

Taj ikonički japanski autor manga stripova u svojim radovima uspijeva potaknuti najdublje ljudske strahove. Njegov je autorski svemir hirovit i okrutan, a njegove junake ugrožavaju stravična nadnaravna stvorenja i pojave, bez nekog očitog razloga. Itove su priče duboko uznemirujuće. One prodiru u čitateljevu psihu i ostaju tamo dugo nakon što se okrene posljednja stranica stripa; nije pretjerano reći da je Junji Ito definirao žanr horor mange. Već nekoliko desetljeća taj danas 61-godišnji Japanac stvara serijale koji su mu osigurali kultni status među ljubiteljima horora, a po njegovim su pričama i likovima snimljeni brojni filmovi i anime.

Nakon što je krajem devedesetih objavljen jedan od njegovih najpoznatijih horor serijala “Uzumaki” - priča o tajanstvenim spiralama koje opsjedaju primorski gradić - godine 2000. snimljen je istoimeni igrani film koji nije sasvim ispunio očekivanja obožavatelja. U međuvremenu su razvijene i dvije video igre na temu “Uzumakija”, da bi početkom 2019. bila najavljena dugoočekivana anime adaptacija. Rad na animiranoj seriji počeo je prije pandemije koronavirusa u produkciji japanskih studija Drive i Production I.G, te američkog televizijskog kanala Adult Swim, podružnice Cartoon Networka. Kreativni direktor serije Jason DeMarco rekao je 2020. da pandemija neće utjecati na produkciju, no redatelj Hiroshi Nagahama godinu dana kasnije ustvrdio je da ga je koronavirus natjerao da ‘restrukturira’ projekt, te je premijeru najavio za 2022.

U međuvremenu je objavljeno nekoliko teasera serije i jedan trominutni trailer koji je privukao milijune gledatelja na YouTubeu. Dan najavljene premijere u listopadu 2022. prošao je a da serija nije bila dovršena, baš kao i sljedeći najavljeni datum u studenome 2023. godine. Prema posljednjim informacijama, četverodijelna crno-bijela anime serija “Uzumaki” trebala bi napokon biti premijerno prikazana do kraja ove godine. Premda još uvijek nije poznat konkretan datum. Veliki maestro horor mange Junji Ito rođen je 1963. u gradiću Sakashiti u središnjem dijelu glavnog japanskog otoka Honshua. Od djetinjstva je čitao i crtao mange, no njegovi su roditelji smatrali da u životu mora imati neko ‘pravo’ zanimanje pa je završio stomatološku strukovnu školu i zaposlio se kao zubni tehničar. Usporedno je i dalje smišljao i crtao horor priče, a kad je 1987. jednu svoju mangu uspio objaviti u uglednom časopisu - i još k tome za nju osvojiti nekoliko uglednih nagrada - dao je otkaz i počeo se profesionalno baviti stripom. Kao svoje je uzore navodio gotičke horor priče iz 19. stoljeća, H. P. Lovecrafta, Salvadora Dalija i Stevena Spielberga, no čini se da je uspio izgraditi vlastiti, specifičan svijet horora. U čemu je njegova tajna? Zašto su Itove mange tako stravične i uznemirujuće? Čini se da je riječ o majstorskoj mješavini psihološkog terora, grotesknih slika i dubokog razumijevanja ljudskog stanja. Ito se ne oslanja na konvencionalne taktike zastrašivanja, već zadire u ljudsku psihu, istražujući strahove koji su istodobno i osobni i univerzalno ljudski. Njegove priče često uključuju junake koji su se bez svoje krivnje našli u nekim jezivim nadnaravnim situacijama, sukobljeni s tajanstvenim silama kojima se nije moguće suprotstaviti. Dobar primjer za to je upravo “Uzumaki”.

Smještena u fiktivni japanski primorski gradić Kurouzu-cho vječito prekriven maglom, priča prati tinejdžericu Kirie i njezinog dečka Suichija, te njihove obitelji i druge stanovnike tog mjesta pogođenog neobičnim drevnim prokletstvom. Kurouzu-cho opsjedaju spirale nejasnog porijekla koje imaju neobične nadnaravne moći. Ti jednostavni geometrijski oblici postaju simbolom opsesije, ludila i neizbježnosti sudbine. Nalaze se posvuda, a pojavljuju se spontano, bez nekog racionalnog objašnjenja. Suočeni s tajanstvenom nadnaravnom silom, stanovnici Kurouzu-choa postaju sve više opsjednuti i paranoični. Suichijevi roditelji umiru od posljedica užasnih psiholoških i fizičkih moći spirala, a Kiriena kosa počinje se kovrčati u obliku spirale, crpeći joj svu životnu energiju. Kad ju pokuša odrezati, kosa ju počinje gušiti. Prokletstvo nastavlja mučiti gradić čiji stanovnici postupno tonu u ludilo, sve dok niz tajfuna izazvanih drevnom kletvom ne uništi većinu njegovih građevina. Jedini preostali objekti su prastare napuštene kuće u koje su se sklonili preživjeli. No i te se kuće s vremenom počinju spajati u jedinstvenu strukturu u obliku - spirale. Važan element Itova horora je i njegov umjetnički stil koji karakteriziraju groteskni likovi iz košmarnih vizija nacrtani kristalnom jasnoćom. Užas naglašava pedantna pažnja koju posvećuje detaljima svojih crteža: monstruozne stvari time postaju opipljivo stvarne. Naslovna junakinja njegovog serijala “Tomie” prelijepa je demonska žena koja se - budući da je demon - može regenerirati nakon svake ozljede. Osim što se brzo oporavlja od jezivih i naizgled smrtonosnih rana, Tomie se također može replicirati iz bilo kojeg dijela svog tijela, bilo da se radi o odsječenim udovima, organima, ili čak prolivenoj krvi. Junji Ito raskomadane dijelove njezina tijela prikazuje s takvom preciznošću i grotesknošću da kod čitatelja izaziva instinktivnu reakciju nelagode i straha.

On je također majstor kad nešto svakodnevno treba pretvoriti u nešto jezivo. U priči o Amigarskom rasjedu, naizgled bezazlena geološka anomalija - pukotina u obronku planine koja izgledom podsjeća na ljudski lik - postaje izvor dubokog užasa. Snažan potres zatresao je planinu Amigaru i u stijeni otkrio niz otvora u obliku čovjeka. Stručnjaci su zaključili da su te rupe stare tisućama godina, ali nisu uspjeli izmjeriti njihovu dubinu - čini se da su beskonačne. Privučeni neobjašnjivim silama koje djeluju na njihovu podsvijest, ispred stijene se okupljaju brojni ljudi. Jedan od njih primjećuje da je jedna rupa oblikovana kao preslika njegove siluete, te počinje osjećati snažnu želju da u nju uđe. Premda svjestan da ide u vlastitu propast, skida odjeću, ulazi u ‘svoju’ rupu i nestaje zauvijek. Ubrzo nakon toga i drugi ljudi počinju pronalaziti rupe sa svojim likom - nije potrebno posebno naglašavati da priča nema sretan kraj. Utjecaj H. P. Lovecrafta na Junjija Ita najočitiji je u pričama u kojima se ljudi suočavaju sa silama izvan svog razumijevanja i kontrole, s golemim ravnodušnim svemirom kojega nije ni najmanje briga za njih.

U serijalu “Gyo” pojavljuju se bizarne ribe s oštrim metalnim nogama koje prati nepodnošljiv smrad. U početku su to samo manje ribe i dolaze na kopno samo sporadično, no s vremenom se pojavljuju i veća morska stvorenja s metalnim paukolikim nogama, poput morskih pasa i kitova. Ispostavlja se da se ta čudovišna stvorenja sastoje od metalne konstrukcije s truplom mrtve životinje pričvršćenim na vrhu, a to frankenštajnsko stvorenje pokreće se zahvaljujući smrdljivom plinu koji proizvode bakterije koje su se naselile u trupla i inficirala ih. Uskoro počinje masovna invazija tih stvorova na kopno. Podrijetlo i priroda ovog fenomena nikada nisu u potpunosti objašnjeni, pa su i protagonisti i čitatelji ostavljeni da se bore s užasom nedokučive stvarnosti u nezainteresiranom univerzumu. Svakodnevno postaje jezivo, dok Ito - baš kao i u drugim svojim djelima - istražuje najmračnije zakutke ljudskog uma i uznemirujuće misterije kozmosa. Moglo bi se ustvrditi da upravo ta zamršena međuigra čini horor Junjija Ita tako jedinstvenim.

Posjeti Express