'The Grass is Stalking You' je intermedijalna izložba u kojoj umjetnica uz pomoć fotografija, kolaža, predmeta pronađenih u prirodi, gravura u drvetu, ispisa mrežnih stranica i pjesama propituje ljudsku percepciju koncepata prirodnog i umjetnog, analognog i digitalnog, organskog i geometrijskog, a pritom istražuje i ljudsku potrebu upisivanja izvjesnih značenja u navedene koncepte.

“Ova izložba moj je novi rad na kojem sam radila posljednjih nekoliko mjeseci, a glavna je tema trava, odnosno odnos koji danas imamo s prirodom. U današnje vrijeme ponekad smo jako otuđeni ili udaljeni od određenih aspekata života, ali opet ponovno primjećujemo ljepotu tih nekih stvari. Travu iz tog nekog poetičnog aspekta često promatramo kao divljinu i ljudi često govore kako je ona besmrtna, no u svakodnevnom je životu ljudi ne primjećuju, ona je često samo u pozadini iako su ljudi svjesni njezine estetske vrijednosti pa, primjerice, stavljaju umjetne travnjake. Na nju nailazimo i u virtualnom svijetu jer ljudi imaju potrebu kreirati neko ugodno okruženje za sebe pa iz te potrebe na ekrane često stavljaju različite slike biljaka i prirode. Dakle, ta potreba postoji, isto kao što postoji i puno trenutaka u životu koji su na neki način povezani s nečim potpuno jednostavnim, poput trave, i upravo je to pristup kojim se često služim u svojim radovima. Želim uhvatiti nešto što se na prvi pogled čini zanemareno i ova je izložba izrasla upravo iz toga”, rekla nam je umjetnica.

Jiao Guo rođena je 1987. godine u Shenyangu u Kini, a trenutno živi i radi u Zagrebu. Intermedijska je umjetnica te u svojim radovima najčešće istražuje različite materijalnost i načine na koje se konstruiraju različiti narativi o prirodi. Njezina djela tako preklapaju geologiju, ekologiju i suvremeni život, a njezin rad u prvom redu, kako nam je i sama ispričala, karakterizira spontanost.

“Rad s fizičkim materijalima za mene je nešto u čemu izrazito uživa. Volim i slikati, pogotovo na velikim formatima, jer su mi pokreti tijela i geste jako bitni, sve je to dio onoga što radim. Imam tu neku senzibilnost prema teksturama i prema svjetlu, što je isto važan dio mojeg rada. Kada radim na nekoj kompoziciji u prostoru, često je prilagođavam prostoru u kojem radim ili u kojem će biti izložena i često nemam unaprijed određeno kako bi nešto trebalo izgledati, nego sve radim u trenutku, na dosta spontani način. Odluke uglavnom donosim u hodu”, rekla nam je Jiao.

Djetinjstvo je provela u Kini, a kada je imala deset godina zajedno s roditeljima i sestrom doselila se u Zagreb. Životni put zatim ju je odveo na školovanje u Austriju, nakon čega se ponovno vratila u Hrvatsku i upisala Akademiju likovnih umjetnosti, gdje je najprije studirala slikarstvo, a zatim je na diplomskom studiju odabrala animirani film i nove medije.

“Grad u kojem sam rođena nalazi se na istočnom dijelu Kine i to je zapravo stari industrijski grad. U Hrvatsku sam došla zato što su moji roditelji dobili priliku za rad ovdje. Moj otac još je kao student bio na razmjeni u Jugoslaviji te je tu proveo dvije godine, a onda se kasnije vratio ovdje raditi. Moja majka se pak u Kini bavila akupunkturom pa se u Zagrebu najprije zaposlila u jednoj klinici gdje su tražili nekoga tko se time bavi, a onda je otvorila svoju kliniku. Tako smo i sestra i ja došle u Zagreb. Tada sam imala deset godina i ovdje sam završila osnovnu i srednju školu u IB programu, a onda sam otišla studirati u Austriju jer sam upala na Kunstuniversitaet Linz, gdje sam studirala grafički dizajn i fotografiju. Već nakon preddiplomskog studija imala sam potrebu uzdržavati samu sebe te sam počela raditi. Nekoliko sam se godina bavila grafičkim dizajnom, no brzo sam shvatila da posao koji uključuje sjedenje ispred kompjutera jednostavno nije za mene. Moj rad i danas uključuje mnogo digitalnih elemenata i zanima me tehnologija tako da nije da imam nešto protiv nje, ali takav posao nije nešto u čemu uživam, mislim da ljudska tijela nisu stvorena za to te sam pokušala pronaći nešto dinamičnije. Posjećivala sam roditelje u Hrvatskoj i tijekom jednog od tih posjeta upoznala sam jednu slikaricu koja mi je predložila da krenem na satove slikanja. To je najprije počelo kao hobi, no kasnije sam se prijavila na Akademiju likovnih umjetnosti te sam tamo završila studij slikarstva, a zatim i diplomski studij animiranog filma i novih medija. Studiji su mi bili jako zanimljivi, a novi mediji su mi izrazito dobro došli zbog različitih poveznica koje često stvaram u glavi. Oduvijek sam voljela knjige i čitanje i oduvijek sam povezivala neke nasumične stvari u glavi, čak i prije nego što sam se počela baviti umjetnošću, a čini mi se da su mi upravo novi mediji dopustili da to uklopim u svoj rad”, ispričala nam je Jiao.

Život u Kini po mnogočemu se razlikuje od života u Hrvatskoj te često djeluje kao nešto egzotično, no početak 90-ih godina i tamo je donio brojne promjene koje nisu uvijek bile dobre. Na pitanje kako bi usporedila svoja sjećanja na život u Kini sa životom u Hrvatskoj, Jiao nam je odgovorila kako Kina njezina djetinjstva nimalo ne nalikuje na današnju Kinu:

“U Kini sam bila kao dijete, početkom 90-ih godina, i imam osjećaj da je ta Kina potpuno drugačije od Kine danas. Čini mi se da se nešto slično dogodilo i u Hrvatskoj tijekom tranzicije. Regija iz koje dolazim bila je industrijska zona i kada je osnovana Narodna Republika Kina ona je bila od velike važnosti za čitavu državu, no tijekom privatizacije zatvorile su se mnoge velike državne tvornice, što je dovelo do vala nezaposlenosti u cijeloj regiji. Sve to skupa bilo je jako tužno.”

Unatoč problematičnoj ekonomskoj situaciji, Jiao je ipak zadržala brojna lijepa sjećanja na svoje djetinjstvo, a isto je tako primijetila i brojne razlike koje su se u posljednjih dvadesetak godina pojavile u hrvatskom društvu te ga učinile puno drugačijim od onoga kakvo je zatekla kada je prvi put došla u Zagreb.

“Bila sam samo dijete, ali sjećam se određenih fragmenata koje ne mogu smatrati lošima. Unatoč tome što su ljudi imali vrlo malo i generalno su bili jako siromašni, pamtim neke trenutke u prirodi, pamtim kako je zimi u mojem gradu bilo minus 20, sjećam se velikih količina snijega, sjećam se jezera koje bi se zimi zamrznulo i sjećam se kako smo se kao djeca igrali na zamrznutoj rijeci. Mislim da sve to pamtim baš zato što sam tada bila dijete, a sada kada sam starija puno razmišljam o tom periodu i u međuvremenu sam naučila puno više o tome što se sve tada događalo u Kini. U Hrvatsku sam pak prvi put došla odmah nakon rata i tada ovdje još nije bilo toliko imigranata, a u društvu se mogla osjetiti određena doza bijesa. Mislim da je bilo puno djece koja su proživjela neku traumu u svojoj obitelji, to je tada bilo vrlo prisutno u Zagrebu. Sada je drugačije, više je vremena prošlo u Zagreb je danas puno više internacionalan, puno više ljudi iz različitih krajeva svijeta dolazi živjeti ovamo tako da je energija puno drugačija”, ispričala nam je Jiao.

Mnogo članova njezine obitelji još uvijek živi u Kini, a Jiao ih je redovito posjećivala, no njezine je posjete prije pet godina naglo obustavila pandemija korona virusa, koja je, prema mišljenju umjetnice, jako utjecala na pojedince i čitavo društvo.

“Svoju rodbinu u Kini sada ponovno nastojim regularno posjećivati, pogotovo nakon korone. Mislim da je pandemija bila jako traumatična za one koji žive izvan svoje države jer se stvarno jako dugo nije moglo putovati. Jedna moja baka preminula je prije nego što sam uspjela ponovno doći i jako mi je žao što je nisam još jednom imala priliku vidjeti. Mislim da sada u društvu ima puno više pesimizma nakon te pandemije i nakon svega ostaloga što se dogodilo posljednjih godina te mi se čini kao da je upravo pandemija utjecala i na činjenicu da su se karakteri mnogih ljudi jednostavno promijenili”, kaže nam Jiao.

Život u tri različite države te neprestano istraživanje različitih umjetničkih formi svakako su ostavili velik utjecaj na rad ove mlade umjetnice koja inspiraciju crpi s mnogo različitih strana. Na pitanje može li izdvojiti neke umjetnike koji su ostavili poseban utjecaj na njezino stvaralaštvo, Jiao nam odgovara:

“Postoji puno umjetnika koji su na ovaj ili onaj način utjecali na mene. Danas živimo u vremenima kada neprestano upijamo jako puno različitih sadržaja i jako puno slika, što je također, kako mi se čini, u nekoj mjeri utjecalo na ono što radim. Ali na području novih medija izdvojila bih francuskog umjetnika Pierrea Huyghea. Njegovi su radovi najčešće napravljeni tako da u njima postoji određena demokracija između različitih bića, između ljudi, životinja, biljaka te čak i umjetne inteligencije. On to sve stavlja u isti sustav i pritom ne pokušava stvarati neku hijerarhiju, već se sva ta bića jednostavno nalaze u istoj mreži i svatko ima svoju specifičnu moć, a on onda promatra različite veze među njima. Moj rad u estetskom smislu nije sličan njegovom, ali primjećujem sličnosti u načinu razmišljanja.”

Njezin umjetnički rad svakako ne završava s ovom izložbom u Galeriji Karas. U planu, kako nam je ispričala, ima još mnogo projekata koji uključuju i rad na scenografiji te suradnje s različitim umjetnicima iz Hrvatske i inozemstva, a također i umjetničku rezidenciju u Atelijerima Žitnjak.

“Trenutno radim vizuale za orkestar Mimika i vjerojatno ću za njih raditi i neke elemente scenografije, a također imam i suradnju s nekim kineskim umjetnicima s kojima stvaram rad o prostoru u kojem živimo, odnosno o određenom dijalogu u tom prostoru. Te radove onda si međusobno šaljemo i stvaramo odgovore. Surađujem isto tako i s umjetnicom Teutom Gatulin s kojom sam trenutno na rezidenciji u Atelijerima Žitnjak. To je mjesto koje mi je izuzetno zanimljivo i ima neki poseban ugođaj, a svi ljudi tamo neizmjerno su dragi”, ispričala nam je Jiao na samom kraju razgovora.