Pablo Picasso bio je jedan od najutjecajnijih i najpoznatijih umjetnika 20. stoljeća. Hvaljen kao otac kubizma te uz Georgesa Braquea jedan od najvećih predstavnika škole simbolizma i nadrealizma, poput brojnih drugih umjetnika u mladosti se susreo s brojnim preprekama, uključujući veliko siromaštvo. Na sreću za umjetnost, uspio ih je nadići i oblikovati se u jedno od najpoznatijih slikarskih ličnosti.

Fotografija Picassa iz 1904., u dobi od 23 godine.

Prema riječima njegove majke Marie, prve riječi koje je mali Picasso promrljao bile su "piz piz", skraćenica od španjolske riječi za olovku, lápiz. Od djetinjstva je pokazivao veliku strast i zanimanje za crtanje, a u tome ga je otac Don José Ruiz y Blasco, akademski slikar i predavač specijaliziran za naturalističke prikaze ptica.

Mladog je Picassa obučavao otac, zadovoljan što mu sin iskazuje ogroman umjetnički talent koji se 1894. počeo ogledati u njegovoj slikarskoj karijeri.

Na prijelazu stoljeća, Picasso se zaputio u Pariz, kojeg se u to vrijeme gledalo kao glavni grad umjetnosti Europe. Tamo je Picasso upoznao prijatelja, pjesnika i novinara Maxa Jacoba, koji mu je postao i cimer. Živjeli su u malom i nenamještenom stanu u Parizu koji je imao samo jedan krevet. Pjesnik je spavao po noći i radio po danu, dok je Picasso imao drugačiju rutinu - rad po noći i spavanje po danu. Iako je Picasso u Pariz stigao za vrijeme "La Belle Époque" (tzv. lijepog doba koje opisuje mirnodopski period koji je trajao sve do Prvog svjetskog rata), unatoč ekonomskom izdizanju zemlje okusio je grozno siromaštvo, često preskačući obroke.

Hladna je pariška zima donijela još jedan egzistencijalan problem, a dovitljivi se Picasso morao snaći s jedinim što je imao, svojim radovima. Kako bi ugrijao svoj stan, bez razmišljanja je zapalio velik dio svojih prvih platna. 

Sve je to rezultiralo padanjem u depresiju 1907., kad je i psihički obolio, a nakon te epizode okreće se kubizmu.

Tijekom Prvog svjetskog rata nastanio se u Rimu radeći kao dizajner. Tu susreće i ženi se s Olgom Koklovom, otmjenom plesačicom i kćerkom carskog generala. Dvadesetih godina načino je nekoliko portreta, sina (rođ. 1921.) i brojnih prijatelja, u realističkom stilu. Nekoliko slika u kubističkom duhu ranih tridesetih izražavaju prikriveni erotizam i Picassovo zadovoljstvo svojom novom ljubavi, Marie Thérése Walter, koja mu je 1935. god. rodila kćerku Madu. Marie Thérése, koju je često portretirao dok je spavala, također je bila model za čuvenu sliku Djevojka ispred zrcala. Nakon Francovog napada na mjesto Guernica u Baskiji 26. travnja 1937. god., tijekom Španjolskog građanskog rata odlučuje naslikati sliku koja će opisati taj događaj. Slika Guernica je dovršena za manje od dva mjeseca i bila je izložena u Španjolskom paviljonu u Parizu za svjetsku izložbu (EXPO)[3]. Zakleo se da se neće vratiti u domovinu Španjolsku sve dok je na vlasti Francov režim. Svoje se zakletve i pridržavao, tako da je sve do smrti živio u Francuskoj.

God. 1944. učlanio se u Francusku komunističku partiju i ostao je u njoj do smrti. Partija je kritizirala Picassov portret Staljina kao nedovoljno realističan, pa se Picasso ohladio prema komunizmu.

Bezbroj ljubavnica i slike vrijedne milijune

Ženio se dva puta i imao je mnogo ljubavnica. Imao je četvero djece, a posljednje dijete, Paloma, rođena je kada je on imao 68 godina. Među ljubavnicama, bila je i Dora Maar, Francuskinja hrvatskog podrijetla (na njegovoj slici Žena koja plače).

Picasso umire u dobi od 92 godine u svojoj vili Notre-Dame-de-Vie pored mjesta Mougins 8. travnja 1973. god. kada mu je otkazalo srce za vrijeme napada gripe. Budući da je Picasso već od 1920-tih mogao skupo prodavati svoja djela[5], mogao si je priuštiti da većinu djela zadrži u svom vlasništvu, tako da je u vrijeme smrti posjedovao oko 50.000 vlastitih djela. Ona su nakon njegove smrti prešla u vlasništvo Francuske i njegovih nasljednika. Prema Guinnessovoj knjizi rekorda Picasso je bio najplodniji umjetnik u povijesti. Računa se da je naslikao oko 13.500 slika, 100.000 otisaka i grafika, 34.000 ilustracija za knjige i 300 skulptura. Ukupna vrijednost svih njegovih djela računa se u milijardama eura.