Ponekad najjednostavnije redateljske metode u dokumentarcima mogu biti najefikasnije. Tako je i Eszter Hajdú redateljica filma 'Mađarska 2018', koncipirala svoj dokumentarac snimajući dvije paralelne priče. U jednoj su to predizborni skupovi vladajuće konzervativne desne stranke Fidesz Viktora Orbana, dok u drugoj prati oporbenog Ferenca Gyurcsanyja, predsjednika lijeve Demokratske koalicije.

Film koji će se prikazativati u ponedjeljak, utorak i četvrtak, dolazi baš nekoliko dana nakon što je predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker prozvao Fidesz i rekao da bi ih trebalo isključiti iz članstva eruopskih Pučana. Junckerova reakcija uslijedila je nakon što je Orbanova Vlada predstavila novi plakat kojim optužuje Junckera i američkog globalističkog ativista mađarskog podrijetla Gerogea Sorosa, da žele Mađarsku preplaviti migrantima.

U filmu 'Mađarska 2018' nema mjesta finesama. Ksenofobične govore pune otvorene mržnje prema migrantima, islamu, Romima, Židovima, Europskoj uniji i Bruxellesu, redateljica Hajdú suprotstavila je humanističkim idejama za koje se zalaže Gyurcsany. I ne bi tu bilo ničeg što hrvatskoj publici nije već dobro poznato iz nekih ne tako davnih vremena, sve do odjavne špice. U njoj Eszter Hajdú objašnjava uvjete u kojima je snimljen film. Suradnike koje je angažirala po raznim malim mjestima širom Mađarske za Fideszove skupove, redateljica nikad nije upoznala. Kontaktirala ih je samo telefonom i objasnila što želi da snime, bez da im je govorila zašto. Oni su ju samo zamolili da ih ne potpisuje na odjavnoj špici, niti da ih ikome spominje, a nisu htjeli ni znati o čemu je film. 

Uža ekipa koja je radila na dokumentarcu, o projektu nije smjela pričati ni prijateljima, ni rodbini, sve dok nije snimljen zadnji kadar. A da bi bila sigurna da joj film neće biti zabranjen, Eszter Hajdú i njezina producentska kuća prenijeli su sva autorska prava na produkcijsku kuću u Portugalu, gdje redateljica živi posljednjih šest godina. 'Mađarska 2018' svjedočanstvo je o Orbanovoj neonacističkoj retorici i diktatorskoj vladavini koja je, kako kaže u filmu Orbanov gorljivi kritičar Ferenc Gyurcsany, odjenula plašt uređene demokratske države sa svim njezinim institucijama. 

- Preselila sa u Portugal prije no što sam završila film 'Presuda u Mađarskoj', dokumentarni film koji sam snimala od 2011-2013. godine. Ja i obitelj preselili smo prije premijere jer sam mislila da je to najpametnije. Znate, u Mađarskoj nije lako raditi dokumentarce koji kritiziraju vlast i negativne društvene trendove, naročito ako tamo živite. Ovako imam jasniji uvid u ono što se događa u mojoj domovini. Ipak, vraćam se u Mađarsku jer su mi tamo prijatelji i rodbina, ali i zato jer i dalje namjeravam tamo snimati dokumentarne filmove.

Hoće li mađarska publika imati priliku vidjeti ovaj film?

- Hoće. Premijera će biti u ožujku na filmskom festivalu, a nakon toga krećemo na turneju po cijeloj zemlji. Vjerujem da će film vidjeti obje strane – i oni koji su glasali za Orbana i oni koji su glasali protiv njega. I nadam se da će ovaj film otvoriti diskusiju o tome što se zbiva s mađarskim društvom. Na nesreću, svi mediji manipuliraju informacijama i pod strogom su kontrolom vladajuće stranke. Zbog ekstremno desne Vlade građanima se servira samo jedna strana priče, a to je s aspekta krajnje desnice.

Mađarska je 90-ih bila jedna od naperspektivnijih država bivšeg istočnog bloka i očekivalo se da će se najbrže inkorporirati u Europsku uniju. Što mislite, što je bila točka preokreta?

- Mađarska ima zapravo dugu povijest diktatorskih i ksenofobnih režima. Ne treba zaboraviti da je još u 19. stoljeću u Mađarskoj već postojala antisemitska stranka, i to je bila prva takve vrste u cijeloj Europi. Također, tijekom Drugog svjetskog rata imali smo nacistički režim, a odmah nakon toga, dobili smo ekstremno lijevi režim. Dakle Mađarska nikad u povijesti nije imala iskustva s demokracijom, niti je bila demokratska zemlja. Čim je zbačen lijevi režim, nakon pada Berlinskog zida, došlo je do promjene vlasti. Ali nova vlada, rekla bih da je već drugi dan nakon dolaska na vlast, postala ekstremno desna. I što je najzanimljivije, Orban i njegov Fidesz u početku su pripadali lijevom spektru stranaka. No, čim su se dočepali vlasti, i oni su zaokrenuli kurs u desno. Ljudi su bili nezadovoljni zbog siromaštva i niskog sandarda, pa je takvim biračima bilo najlakše ponuditi kao opciju desnu ideologiju. To je i danas razlog zašto je Fidesz u Mađarskoj tako jak i zašto uživa toliku potporu.

Orban ima saveznika u Putinu, a kako se vidi i u filmu, zahvaljuje i Poljacima – predsjedniku Kaczyskom i premijeru Morawietzkom.

- Orban ima odlične odnose s Putinom jer su obojca radikalni lideri koji se protive bilo kakvoj demokraciji. Obojica manipuliraju moći i na isti način razmišljaju kako treba voditi zemlju i održati se na vlasti. S Orbanovog stajališta logično je da traži saveznike slične sebi u drugim zemljama jer se sam u EU ne bi mogao dugo održati. Zato Orbanu i uspijeva uvjeriti mađarski narod, koji zapravo najvećim dijelom živi u besparici i siromaštvu, da su najbolji, jedinstveni i bolji od drugih nacija samo zato jer su Mađari.

Kako je izgledalo snimanje filma budući da niste mogli odlaziti osobno na lokacije, a niste poznavali ni dobar dio vlastite ekipe?

- Sa snimateljima na terenu kontaktirala sam samo preko telefona. To su ljudi koje nikad nisam srela u životu. Ja bi im objasnila točno što želim da snime na tim skupvima Fidesza. Oni me ništa dalje nisu ni pitali. Nisu htjeli ništa znati. Htjeli su samo svoj honorar za odrađeni posao. Poslali su mi materijal -mailom i to je bilo sve. Da sam kojim slučajem ja išla po tim skupovima i htjela nešto snimiti, sigurno bi mi zabranili i otjerali bi me. Članovi Fidesza funkcioniraju kao zatvoreno društvo - vrlo su sumnjičavi prema svima koji nisu uz njih. Ljudi koji su uspjeli ući s kamerama u dvorane u kojima su se održavali skupovi bili su ljudi iz tih mjesta koji su bez problema imali pristup.

Piše u vašoj biografiji da ste također i promatrač Human Rightsa i da nadzirete prava manjina. Koliko je u Mađarskoj danas problem ukoliko ste pripadnik bilo koje manjine? Ima li agresije?

- Naravno da ima. O tome govori i moj prethodni film 'Presuda iz Mađarske'. Agresija i kršenje ljudskih prava prema svim pripadnicima bilo koje manjine – od Roma, preko LGBT zajednice do Židova je nepodnošljiva. Konstantn je prisutna agresija protiv tih grupa i oni više nemaju nikakvo pravo glasa. Svi koji su ih nekoć zastupali, otkad je Orban na vlasti su odselili iz zemlje u inozemstvo. Slično je i sa Sorosevim Otvorenim društvom koje je u Budimpešti moralo prošle godine zatvoriti svoj ured. Manjine se u Mađarskoj osjećaju sve izoliranije i to je razlog zašto bih voljela svoj idući film posvetiti toj temi.

U filmu je jasno da je opozicija bila potpuno demoralizirana porazom i lošim rezultatima izbora. Ima li snage mobilizirati birače na idućim izborima?

- Istina, opozicija je vrlo slaba i nema nikakvu snagu. Nažalost, problem je u tome što vlada psihoza straha jer su mnogi ljudi primorani živjeti u Mađarskoj i tamo zarađivati za svakodnevni život. Zato se i ne bune previše. Baš zbog toga nisam previše optimistična kad je riječ o budućnosti mađarskih građana. Izbjegavam izraz 'borba' ali stvarno mislim da se moramo i dalje truditi da se situacija promijeni.

Spominjale su se već i sankcije, EU je razmišljala što učiniti s Mađarskom. Koje je vaše mišljenje? Bi li kazne pomogle i natjerale Orbana da promijeni retoriku i način vladanja?

- Često me pitaju bi li EU mogla kazniti Mađarsku, ali to bi značilo da kažnjava ljude koji ionako žive u siromaštvu i na rubu egzistencije. Mislim da bi bilo mnogo bolje da uvede neku vrstu monitoringa nad mađarskom Vladom i načinom na koji vodi zemlju. Da uvedu monitoring nad ljudskim i građanskim slobodama, da nadziru ravnopravnost svih građana. To bi možda bio ispravan put.