Domovinski rat i mene je obilježio, moj otac je poginuo kao hrvatski branitelj. Spremanjem monodrame ‘Priče iz Vukovara’ izrazio sam pijetet prema ocu, ali i svim tim hrabrim ljudima koji su založili svoje živote kako bismo mi danas imali slobodnu Hrvatsku. 

To je bio moj čin zahvalnosti i poštovanja, rekao nam je na početku razgovora mladi splitski glumac Pere Eranović (25), koji vlastitu monodramu, osmišljenu za završni ispit na Umjetničkoj akademiji, izvodi na kazališnim daskama splitskog HNK. 

Riječ je o monodrami nastaloj prema 24 lirske priče o Vukovaru koje je napisao ratni radijski izvjestitelj, legendarni Siniša Glavašević. Uspio ih je spasiti faksiravši ih u Zagreb iz okupiranog Vukovara. Nedugo poslije stradao je na Ovčari.

'Priče iz Vukovara’ pročitao sam na drugoj godini akademije. Oduševio sam se, ali i iznenadio što takvo bogato, lijepo djelo i ranije nije doživjelo veću dramaturšku obradu, osim od Renea Medvešeka koji je dijelove izveo kao recital uz pratnju gitare. Smatrao sam da bi bila golema šteta da nešto ne napravim iz toga, nešto još veće. Želio sam to zaokružiti da dobije neku punu formu, i to baš u obliku monodrame. Na petoj godini zahtijevalo se da monodrama bude završni ispit. Nije bilo dileme, odlučio sam da to budu baš Glavaševićeve priče", rekao nam je Eranović, za kojega je pripremanje monodrame bilo emotivno putovanje, iz vrlo osobnih razloga.

"Bio sam motiviran, a s druge strane, nekako sam prespremno ušao u to te svjestan svih emocija koje se bude u meni na spomen rata i stradanja Vukovara mislio sam da znam sve. Naivno sam mislio da ću to napraviti brzo, ali nipošto površno. Ali kad sam počeo, vidio sam da imam puno sirovog materijala koji je trebalo složiti u homogenu cjelinu, da to funkcionira na sceni te da ponudi i pitanja, a ne samo odgovore. Moram priznati da je u jednom trenutku nastala i kreativna blokada te sam htio odustati, ali su me sve te ratne slike tjerale da nastavim. Emocije su isplivale na površinu tek kad sam sve priveo kraju, kad sam počeo proživljavati priču na sceni, od prve do zadnje rečenice. Tada sam shvatio da me taj komad s jedne strane izgrađuje, a s druge razgrađuje, doslovno demontira. Otkrio sam emotivne strane koje do tada nisam poznavao u tom scenskom Peri Eranoviću", govori mladi glumac, kojemu je mentor bio Milan Štrljić, zahvaljujući kojem se riješio dilema i presugestivnih elemenata tijekom pripreme monodrame

Iako je nakon završnog ispita bio spreman stati pred publiku, priznaje kako uopće nije imao pojma koliko je to teško, i emotivno i fizički.

"Kad si sam na pozornici, potpuno si ogoljen, u svakom smislu. U drugim predstavama imaš kolege glumce, to je druga vrsta komunikacije, mada ni to nije uvijek lako i jednostavno. No ova forma je nešto drugo i drugačije. Ovdje si sam sa sobom, imaš samo svoje tijelo i svoj glas. I ako se, tako ‘usamljen’, ne ponudiš publici, ako oni ne dobiju tvoje emocije, posebno kad je ovakva tema u pitanju, ništa se neće dogoditi. Neće biti one nužne i važne interakcije i gledatelj neće sam sebi postaviti ni jedno jedino pitanje. Kad su me nakon prve predstave pitali kako se osjećam, samo sam rekao: ‘Raspadnuto.’ Bio sam ponosan i sretan što je publika sjajno primila ono što sam im ponudio, ali sam bio iscrpljen. No vjerujem da će ova predstava u budućnosti još rasti", kaže nam Eranović koji će s monodramom i na turneju, a ideja je da gostuje svugdje u svijetu gdje ima Hrvata.

Već imaju ponude iz Njemačke. Njegovi majka i brat, kaže nam Eranović, nisu bili iznenađeni kad je Glavaševićeve priče odabrao za završni ispit.

"Dali su mi bezrezervnu potporu. Majka me je učila da ljubeći čovjeka ljubim i Boga, a u duhu tog kršćanskog odgoja napravio sam predstavu o bezuvjetnoj ljubavi. Bilo kakva vrsta politike u ovome napravila bi kontraefekt. Jer Vukovar je više od politike i politiziranja. To je simbol tragedije i žrtve i ja sam to odmalena znao", kaže mladi glumac koji, osim vlastite monodrame, u splitskom teatru, gdje je dobio ugovor na dvije godine, priprema i predstavu “Kašeta brokava”, kojoj je premijera 27. studenoga.

Odmalena je znao da će biti glumac. Glumio je u studentskim filmovima, ali i u srednjoj školi. Kao osnovac često je bio na pozornici izvodeći recitale, a okušao se i u sapunici snimivši 15- ak epizoda “Ruže vjetrova”.

"Još u petom osnovne, nakon niza sportova: plivanja, karatea, tenisa i nogometa, nekako sam osjećao da sport nije dovoljan za filtar kreativnosti i energije koju nosim. Tada je mama otkrila dramski studio GKM- a i upisala me. U HNK sam prvi put nastupio 2004., na Splitskom ljetu, u predstavi ‘Pukovniku nema tko pisati’. Igrao sam s pokojnim Josipom Gendom, Milkom Kokotović Podrug, Elvisom Bošnjakom... Tada sam definitivno shvatio da je gluma moj poziv", otkriva Pere koji se u budućnosti želi okušati u raznovrsnim ulogama na ekranima i kazališnim daskama, a jedna od želja mu je utjeloviti Tibalda u “Romeu i Juliji”.

"On je negativac, ali je izazovan lik. Osjećam u njemu neku šarmantnu prgavost u koju bih se volio upustiti", kaže Eranović koji na pitanje muči li ga, kao mladoga glumca, velika trema, kaže: 

“Trema te podbada da ideš dalje i budeš bolji. Jer svaki glumac živi za taj pljesak, za taj trenutak na kraju priče u kojoj si dao sve od sebe”.