Nepoznato o Štuliću: Hodao je s kćeri Vladimira Bakarića
Preplitanje politike i glazbe jedno je od obilježja cijele karijere Johnnyja Štulića i benda Azra. Ovih dana u prodaji se našla nova knjiga Ivana Ivačkovića "Između krajnosti" (Laguna) koja se bavi upravo Johnnyjem i Azrom, ali očišćena od mitomanije i podložnosti sentimentalnosti.
Je li Johnny primao prijetnje zbog svojih političkih stavova? Sa strane je to izgledalo kao bajka – puni koncerti i rasprodane naklade ploča. U intervjuu za "Nedeljnik" Ivačković je otkrio zanimljiv detalj iz Štulićeve karijere.
"Ma kakve prijetnje, taman posla… Da mu je itko ikada zaprijetio, on bi prvi o tome pričao na sva zvona čim bi okolnosti dopustile. Johnny se zabavljao s Brankom Bakarić, kćeri Vladimira Bakarića, najmoćnijeg komunističkog političara u Hrvatskoj i jednog od nekolicine najmoćnijih u Jugoslaviji. Tko bi bio lud prijeti momku Branke Bakarić, aktualnom ili bivšem, svejedno."
Zar je moguće da u SFR Jugoslaviji Štulić nije imao baš nikakvih problema, unatoč svom žestokom provociranju "struktura" i sustava?
"Najstrašnije što se Johnnyju dogodilo bilo je da mu neke pjesme ne puštaju na radiju i da mu, na primjer, spot za 'Poljsku' ne prođe na televiziji. I jedno i drugo događalo se zbog plašljivih urednika, a ne zato što je u vlasti netko doživljavao Azru kao opasnost", komentirao je Ivačković.
Dodao je da su mu svojedobno u Jugotonu, koji je bio državna tvrtka – a tako velika diskografska kompanija nije niti mogla biti nešto drugo – pustili su mu i "problematičnu" pjesmu "Nedjeljni komentar" nakon što ih je ucijenio.
"Rekao im je da im album 'Ravno do dna' neće dati bez te pjesme. Eto, to su 'problemi' koje je Johnny imao. Vlast – prava vlast – nije ga doživljavala niti kao opasnog, niti kao bezopasnog. Nije ga doživljavala uopće. Većina jugoslavenskih vlastodržaca nije imala pojma tko je on", objašnjavao je prilike u to doba Ivačković.
Dodao je da činjenica da Štulić nije trpio nikakve sankcije, nimalo ne umanjuje njegovu "ubojitu kritičnost" prema vlastima.
"Bio je bio jedan od prvih disidenata u domaćem rock'n'rollu."
Štulić još od raspada Jugoslavije živi u Nizozemskoj, odakle mu ne pada na kraj pameti vratiti se među balkanske nacionalizme koje prezire iz dubine duše. U prvoj polovici 90-ih svoje konačno "zbogom" svemu tome dao je u interjvuu za "Feral Tribune" u kojem je narodima zaraćenih državica poručio: "Gadite mi se svi!"
Već tada dobiti intervju s njim, a biti iz neke od "republika", bilo je skoro nemoguća misija. Povremeno se nekome ipak posreći. Prije godinu dana dao je rijetki intervju Aleksandru Pavkoviću za Balkan.info. Štulić danas ima već 66 godina, od čega u Nizozemskoj stanuje 28 godina. Na snimci se čuje da govori mješavinom srpske ekavice s elementima poput čisto zagrebačke poštapalice "ne?" i tu i tamo neke riječi na ijekavici.
Zanimljivo je što je čovjek koji je opjevao slobodu u svojoj pjesmi, sada imao za reći o njoj. "Najstarija zapisana riječ u povijesti bila je sloboda, 2100. godine prije Nove ere, tamo još u Sumeru. U doslovnom prijevodu značila je 'u p*** materinu'...", kazao je novinaru koji je možda ostao malo zbunjen dok se Štulić lagano nasmijao. Malo smo istražili, ta riječ doista je jedna od najstarijih ikada zapisanih, koliko je poznato.
Izraz "ama-gi" koristio se za označavanje oslobađanja roba, za izuzetost od ikakvih dugova ili obaveza, slične situacije. Prema sumerolozima, riječ se tvori od imenice "ama", što znači "majka" i nastavka "gi" koji upućuje na radnju povratka. Po tome riječ "ama-gi" kao "sloboda" u jeziku Sumerana tvorilo se, doslovno prevedeno, kao "povratak u majku".
Otkriće te povijesno-lingvističke činjenice u stručnoj literaturi Štulića je očito toliko oduševilo da se poigrao s riječi u kontekstu vulgarnog balkanskog folklornog izraza.
"Sloboda je kad ti puca k*** za sve", razlagao je svoju teoriju i po toj temi osjetio reći još nešto: "A prije 40 godina kada sam ja to isto govorio, govorili su mi da sam ego-manijak." U jednom trenutku u razgovoru Štulić je zaključio da je on u svoje vrijeme u Jugoslaviji bio "jedini takav". "I u moje vrijeme nije bilo nikog drugog osim mene, ništa se nije promijenilo, osim što se ta zemlja raspala", ali se tu i tamo ipak prisjećao nekoga od ljudi koje je ipak jako cijenio i cijeni. Jedan od njih bio je Arsen Dedić. A drugi...
"Tito je bio stvarno veliki čovjek. Kažem svoje osobno mišljenje. Nisam nikad bio mali pionir, ali on mi je bio... kako da kažem... Tada ga uopće nisam primjećivao. Nekako sam osjećao da je to u redu, ali tek sada sam potpuno svjestan da je on bio fantastičan čovjek. Mislim, nitko nije savršen, hej, daleko od toga, ali on je u onim okolnostima... Znaš, ništa se nije promijenilo u ljudima, a on je napravio s istom kvalitetom ljudi ono što nitko ne bi napravio niti za milijun godina", pričao je.
Dalje je nastavio koristiti nogometne metafore o Jugoslaviji kao o zemlji koju je "Tito uveo među 10 najboljih", da bi sada sve te zemlje nastale njenim raspadom "igrale tek u petoj ligi", i to pri dnu. S istim ljudskim materijalom.
Na primjedbu novinara da Tita neki vole, a neki ne, da su oko njega mišljenja podijeljena do krajnosti, Štulić je odgovorio: "Nije važno da li ga netko voli ili ne voli. Boli me k***. Je*** ljude koje svi vole. Ali to je činjenica, istina. Kao i to da Juga uopće nija bila zadužena. Juga kad se raspala, 1990., imala je 20 milijuna dugova, a sada Srbija ima 25, svi zajedno imaju preko 100 milijuna... Milijardi, pardon", kazao je.