Od karijere fizičarke odustala je zbog ‘Breze’, Tito ju je volio
Bila sam mlada, praktički nepoznata glumica, no primila sam najdulji aplauz od svih tad prisutnih najvećih imena jugoslavenskog filma. Još i danas mi zvuči u ušima taj snažni pljesak, nikad ga neću zaboraviti. Deset tisuća ljudi plješće, a među njima i drug Tito, rekla je legendarna slovenska glumica, novinarka i znanstvenica Manca Košir 2017. godine u intervjuu za Express Nini Ožegović.
Manca Košir u kolektivnu se svijest svih građana ovih prostora upisala ulogom Janice u Babajinoj “Brezi”. Zbog toga su joj se svi poklonili nakon tužne vijesti da je preminula prošli četvrtak, 2. svibnja. No Manca Košir bit će zapamćena po nevjerojatnom životu. Ante Babaja sedam je godina tražio svoju Janicu, pronašao ju je u tada 20-godišnjoj Manci. Film iz 1967. o teškom životu mlade turopoljske snahe uz muža grubijana i njegovu obitelj koja je maltretira dok ne umre, bio je toliko impresivan da legenda kaže kako ga je i Tito gledao sedam puta. No to je bio samo jedan isječak iz bogatog života Mance Košir.
Zbog “Breze” je odustala od studija matematike i fizike, završila je Pedagošku akademiju za učiteljicu tih predmeta, no nakon toga je odabrala karijeru novinarke. Diplomirala je 1975. na Fakultetu sociologije, političkih znanosti i novinarstva. Doktorirala je filološke znanosti 1987. godine u Zagrebu. I kao što je u “Brezi” bila prva u nekim stvarima - bila je prva glumica koja je pred kamerom pokazala grudi - tako je i u novinarstvu te filologiji ostvarila velike uspjehe. Napisala je 18 knjiga, u kojima je obrađivala najaktualnije teme našeg vremena, smrt i umiranje, odnos društva prema homoseksualcima, bavila se politikom, aktivizmom, borila se za radosniji život u Sloveniji, bila je ambasadorica čitanja, a poslije umirovljenja posvetila se volonterskom radu u hospiciju, gdje je pomagala umirućima i njihovim obiteljima.
- Sve ove moje karijere i pozivi stvorili su od mene ličnost kakva sam danas: sretna, ispunjena, zahvalna, kreativna, radoznala... Svaki dan, kad ujutro otvorim oči, zahvaljujem što još dišem, pa se odmah pitam: ‘Kakva će mi čuda danas donijeti život?’ - kazala je za Express žena koja je za svoju Sloveniju učinila vrlo mnogo.
Iako nije pobijedila tešku bolest, isticala je kako se ne boji smrti.
- Umirući više ne nose maske, oni umiru kao istiniti ljudi. Tako i ja mogu uz njih biti istinita, iskrena. To iskustvo nas uči da je u životu najvažnije: biti - zaključila je Manca Košir za Express. Jedno je sigurno: ostavila je prekrasno i bogato naslijeđe zbog kojeg će živjeti još mnogo godina.