Ovako je Freddie umalo istukao Sida Viciousa u eri punka
Prije 40 godina Queen su bili na izmaku snaga. Počela ih je jednog po jednog tištiti kriza srednjih godina, Rolling Stone i mnogi drugi više ili manje su im kritikama čerupali album „A night at the opera“, pa je još uletio i taj prokleti punk uz koji je skoro sve iz 70-ih djelovalo kao da je zrelo za starački dom... Usred takvog raspoloženja četvorica Queenovaca su 28. listopada 1977. nakon za njih rekordno kratkih 10 tjedana u studiju objavili album „News of the world“.
A na njemu i dva brutalna hita; „We will rock you“ i „We are the champions“. Albumom su Queenovci pokazali da su prelomili krizu i bljesnuli su snažniji nego ikad, a pritom su doživjeli nekoliko vrlo zanimljivih anegdota. Jedna od njih je povezana s tim što su u isto vrijeme kad su Queen snimali album u Wessex Studios, tamo snimali i Sex Pistols. Brian May je poslije pričao da su povremeno znali naletjeti jedni na druge na hodniku.
„Imao sam nekoliko razgovora s Johnom Lydonom, koji je uvijek bio pun poštovanja. Razgovarali bismo o muzici“, pričao je May. Takvi su bili i ostali, s izuzetkom Sida Viciousa. Jednom prilikom on je slučajno upao u kontrolnu sobu Queena i tamo stao provocirati Fredieja Mercuryja. „Ah, Freddie Mercury. Jesi li napokon uspio u dovođenju baleta pred mase?“, pitao je Sid Freddieja, očito ga provocirajući po pitanju homoseksualnosti. Ali, naletio je na krivoga za takav pristup. Ovaj je ustao sa sjedalice i stao ga zafrkavati.
"O, da, Bijesni. Trudimo se najbolje što možemo, dragi", motao se oko njega i stao poigravati sa zihericama po njegovoj kožnoj jakni, kao da mu se upucava.
„Reci mi, jesi li ih aranžirao tek tako?“ A kad je Sid krenuo da će ga napasti, Freddie ga je svom silinom gurnuo i prijeteći upitao: „Što ćeš sad učiniti s tim? Ha?“ Sid je na to, zatečen, odmah otišao. Što se tiče glazbenog dijela, zabilježeno je i to da su ostali u bendu smatrali da je Freddie pretjerao s himničkim dojmom pjesme „We are the champions“. Smatrali su da je to previše arogantno čak i za njih. No, ubrzo su shvatili da je to baš odlično i tako je nastao hit.
Gitarski solo Briana Maya u toj pjesmi nastao je u posljednji trenutak, umalo da je ploča otisnuta i izdana bez toga. A stupanje mase u „We will rock you“? Odmah do mjesta gdje su snimali bila je jedna napuštena stara crkva i tamo su njih četvorica jednom prilikom naišli na odbačene reklamne panoe. Jedno su se vrijeme zafrkavali stupajući po njima točno u tom ritmu. Palo im je na pamet da to snime za pjesmu. Samo, ostao je problem kako da dočaraju stupanje mase, recimo nekoliko tisuća ljudi.
U dobu kad nije bilo kompjutera i tehnike kao danas, dosjetio se Brian May, koji je već tada imao diplomu prvostupnika iz fizike. Zamislio je masu u kojoj bi neki bili bliže pozornici, neki dalje. Potom je računao udaljenosti, koliko je zvuku potrebno da putuje do pozornice i tako je mnoštvo puta dosnimio zvuk stupanja sa sićušnom razlikom u vremenu.
A kakav je već bio vješt u matematici, sjetio se da je najbolje da početnu vremensku razliku djelića sekunde, možda koju stotinku sekunde razlike, množi s prim brojevima, onima koji su djeljivi samo sa sobom i brojem jedan, kako bi bio siguran da se nijedno stupanje ne bi poklapalo. Konačni rezultat je nezabilježen dojam stupanja mase i pljeskanja kakav se čuje u pjesmi.