"Po šumama i gorama", koračnica izvorno nastala u sibirskim pukovnijama ruske carske vojske 1915. godine, jedna je od pjesama koje često izvodi Praksa, ženski zbor iz Pule koji je već više od desetljeća poznat po svom za hrvatske prilike jedinstvenom repertoaru. U njemu se nalazi i "Padaj silo i nepravdo", pjesma hrvatskog političara Josipa Smodlake i skladatelja Josipa Hatzea posvećena hvarskom pučaninu Matiji Ivaniću, zatim "Bilećanka", melankolična oda slobodi koju je 1940. napisao predratni politički zatvorenik, slovenski komunist Milan Apih. Zbor Praksa nedavno je zajedno sa zborovima Lira i Prosvjeta nastupio u zagrebačkom Lisinskom povodom Dana antifašističke borbe, a nakon koncerta političari vladajuće stranke optužili su organizatore da pjesme koje su izvedene - između ostaloga i "Po šumama i gorama", "Padaj silo i nepravdo" i "Bilećanka" - unose podjele među Hrvate. Dakako, hrvatsku konzervativnu desnicu ne smetaju moguće asocijacije na ruski imperijalni rat, pobunu hrvatskih seljaka protiv mletačke vlastele u 16. stoljeću ili tretman političkih zatvorenika u Kraljevini Jugoslaviji. Problem je u tome što su navedene pjesme tijekom Drugoga svjetskog rata postale simbol Titovih partizana.

"Naravno da takav repertoar izaziva reakcije, i to nas ne iznenađuje", govori voditeljica zbora Praksa Edna Strenja. "Živimo u vremenu u kojem se i u Hrvatskoj sve češće pokušava relativizirati ustaštvo i prikazati antifašizam kao nešto tuđe i nametnuto. Upravo zato smatram da je važno pjevati te pjesme, ne iz nostalgije, nego zato što one govore o vrijednostima solidarnosti, otpora i ljudskog dostojanstva". Nakon nedavnog koncerta u Lisinskom bilo je različitih reakcija. "Bilo je i ružnih komentara i pokušaja da se cijeli događaj prikaže kao provokacija. Ali iskreno, ono što mi je ostalo u sjećanju nisu te neugodnosti, nego prepuna dvorana, emocije ljudi i osjećaj zajedništva koji se teško može opisati riječima. Posebno dirljiv je bio moment gdje sam učila publiku talijansku radničku pjesmu "Se otto ore vi sembran poche" ("Ako vam se osam sati čini malo") i reakcija publike koja je oduševljeno prihvatila izazov", kaže Strenja.

MOJE STVARI (76) Jergović: Ratni heroj

Zbor Praksa kroz glazbu njeguje antifašističke vrijednosti, izvodeći pjesme koje ističu klasnu solidarnost te nadilaženje nacionalnih barijera pjesmama koje su stoljećima služile osnaživanju obespravljenih te poticanju na pravedniji život. Među okosnicama repertoara zbora su i pjesme koje su u Drugom svjetskom ratu pjevali partizani. Za razliku od susjedne Slovenije, u kojoj je partizanska pjesma uvrštena u registar nematerijalne kulturne baštine, u Hrvatskoj prevladavajući društveni i politički diskurs gleda s određenim rezervama na takvu vrstu slavljenja umjetnosti, pa su zborovi kojima je tradicija partizanske pjesme temelj repertoara izuzetno rijetki - opet za razliku od Slovenije gdje postoje deseci takvih zborova. Štoviše, čini se da je Praksa jedini takav hrvatski zbor. Primjerice, druga dva zbora koja su nastupila u Lisinskom - Lira i Prosvjeta - djeluju pod okriljem organizacija židovske odnosno srpske nacionalne manjine, pa je njihov repertoar prije svega posvećen pjesmama tih zajednica, a partizanske i revolucionarne pjesme izvode samo prigodno. Sličan je slučaj i s drugim aktivističkim zborovima, poput Le Zbora ili VINS Vladarica.

Kako bilo, članice Prakse ponosne su na svoj jedinstveni status. "Nismo imale ozbiljnijih neugodnosti, a ako ih i bude, to je mala cijena za nešto u što vjerujemo", kaže Strenja. "Mislim da je porazno da se danas pjevanje partizanskih pjesama kod nekih doživljava kao provokacija, dok se istovremeno sve češće toleriraju ili prešućuju pokušaji rehabilitacije ustaštva. To puno više govori o stanju našeg društva nego o samim pjesmama. Za mene su te pjesme podsjetnik da su se obični ljudi, često bez ikakve moći i privilegija, znali organizirati i suprotstaviti zlu. I možda je baš zato važno da se i danas pjevaju - ne da bismo živjeli u prošlosti, nego da bismo sačuvali svijest o tome da su solidarnost, jednakost i antifašizam vrijednosti koje se uvijek iznova moraju braniti."

160. OBLJETNICA VIŠKA BITKA 'Evo ribara!' Kako je pet tisuća hrvatskih mornara slomilo Talijane

Zbor Praksa osnovan je 2014. godine i otad broji preko dvije stotine nastupa u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, Makedoniji, Italiji, Austriji, Francuskoj, Švedskoj i Španjolskoj. Nije slučajno da je nastao baš u Puli. "Svojedobni događaji u gradu, poput štrajka i otkaza u 'Glasu Istre', štrajka i propasti 'Arene trikotaže' te najava i rasprava o privatizaciji poluotoka Muzil, potaknuli su nas da se okupimo i pokušamo pronaći način kako da se i naš glas čuje", govori Strenja. Konkretno, inicijativa za formiranje zbora došla je nakon štrajka radnica u 'Areni trikotaži'. "Tada sam spontano otpjevala pjesmu 'Sebben che siamo donne, paura non abbiamo' - talijansku pjesmu iz 19. stoljeća koja je postala simbol pobune poljoprivrednih radnica protiv njihovih poslodavaca. Taj trenutak bio je prekretnica i svojevrsni okidač za ideju da se glas ljudi može i treba organizirano čuti kroz pjesmu", ističe. Dodaje da je repertoar pjesama otpora odabran svjesno, kao način da se prenese poruka neslaganja s tadašnjom situacijom u gradu, a kasnije i oživi i ponovno čuje glazba koja je u suvremenom kontekstu često potisnuta ili marginalizirana. "Za članice zbora, to nije samo glazbeni izbor, nego i svjetonazorsko opredjeljenje." Zbor je u međuvremenu objavio pjesmaricu, zbornik pjesama i dva nosača zvuka, a osim toga brine o edukaciji kroz radionice antifašističkih pjesama koje su održane u Puli, Toulouseu (Francuska), Malmöu i Lundu (Švedska), Beču (Austrija) i New Yorku (Sjedinjene Države). "Glavna misija zbora je, uz samo očuvanje, izvođenje i reinterpretaciju antifašističke glazbene baštine, stvaranje prostora u kojem se kroz pjesmu otvara razgovor o povijesti, društvu i vrijednostima koje smatramo važnima", naglašava voditeljica Prakse.

Osnova repertoara zbora su pjesme otpora iz cijelog svijeta. Uz partizanske, to su talijanske radničke pjesme, pjesme iz Španjolskog građanskog rata, francuske revolucionarne pjesme, pjesme iz šire antifašističke i revolucionarne tradicije povezane s radničkim i emancipatorskim pokretima. "Repertoar nije statičan. On se razvija kroz godine, kroz projekte i kroz različite koncerte. Neke pjesme ostaju stalni dio programa, neke se vraćaju povremeno, a neke se dodaju ovisno o kontekstu nastupa", govori Strenja. Uz već spomenute pjesme, među najčešće izvođenima su i "Pjesma radu" i "Bella ciao", a članice zbora posebno vole izvoditi "Pjesmu slobodi", "Šume, šume" i "Mitraljezu". "Što se tiče najdražih pjesama, to je vrlo individualno i varira među članicama. Neke pjesme imaju snažan emotivni naboj, druge su važne zbog povijesnog značenja ili zajedničkog iskustva izvođenja", navodi. "Jako su nam drage radničke pjesme talijanskih beračica riže početkom prošlog stoljeća, kojima smo i posvetile naš drugi nosač zvuka 'Praksa pjeva/canta le Mondine'. Radeći izuzetno teške poslove u rižinim poljima talijanske doline rijeke Po, bosih nogu u vodi do koljena i savijenih leđa, da bi si olakšale - radnice su pjevale. Izmišljale su nove pjesme, na poznatim melodijama su pjevale dugačije stihove, a našle su svoje mjesto i političko socijalne pjesme uz antifašističke i anarhističke. Surovi uvjeti rada, niske plaće i dugi sati doveli su do pobunjeničkih pokreta i nereda u ranim godinama prošlog stoljeća i one su se prve izborile za osam sati rada, umjesto dvanaest, i bolje uvjete rada."

'ZABRANJENI GRAD' Sasvim običan vikend u predgrađu Moskve. Ruskinja vesla na supu dok gori Elektrostal

Zbor Praksu čine isključivo žene, različitih dobi, profesionalnih pozadina i životnih iskustava. "Upravo ta raznolikost jedna je od ključnih snaga zbora, jer donosi različite glasove, perspektive i energije u zajednički rad", smatra voditeljica. Nove članice se primaju kroz otvorene probe i postupno uključivanje u rad. "Proces nije formalno audicijski u klasičnom smislu, nego se temelji na zajedničkom radu i uklapanju u kolektiv. Ne postavlja se stroga granica između umjetničkog i aktivističkog kriterija. Važna je spremnost na rad u grupi, tolerancija, učenje, slušanje i sudjelovanje u zajedničkom procesu, koji je istovremeno i glazbeni i društveni. Najbitnija stavka je da se vjeruje u ono što se pjeva. A u našem slučaju to nije nimalo upitno." Koliko je važno da su sve članice zbora žene? "Ženski sastav zbora važan je, ali ne u smislu isključivosti ili početne ideje da budemo isključivo ženski zbor. Nismo nastale s namjerom da budemo samo ženski kolektiv, nego se to tako razvilo kroz vrijeme i praksu. Jednostavno se dogodilo da su se u zboru okupile žene i da je takav sastav ostao do danas. Kroz godine se, osim jednog iznimnog slučaja, nijedan muškarac nije javio da bi se priključio, iako to nikada nije bilo formalno isključeno niti planirano", pojašnjava Strenja.

Praksa često nastupa i u inozemstvu, gdje su reakcije publike gotovo u pravilu vrlo otvorene i pozitivne. "Ljudi se ne opterećuju time da 'provjeravaju' ideološka slaganja, nego se prije svega prepuštaju glazbi, energiji i emociji koju pjesme nose. Antifašizam se tamo često doživljava kao nešto što se podrazumijeva i na što se može biti ponosan, pa je i naš rad uglavnom dočekan s velikom podrškom i znatiželjom", govori Strenja. Naglašava da su u Hrvatskoj reakcije ipak znatno složenije i često snažno oblikovane povijesnim iskustvima i različitim političkim interpretacijama. "S jedne strane, reakcije publike su često vrlo emotivne, posebno kod starijih generacija koje imaju neposredniji odnos prema tim pjesmama, a s druge strane, postoje i reakcije koje su izrazito kritičke. Dio se reakcija zna postaviti vrlo oštro, što je i očekivano s obzirom na to da se nastupi ne promatraju samo kao umjetnički događaji, nego i kao zauzimanje određenog stava u današnjim društvenim raspravama."

INTERVJU: ORLANDOV STUP 'Moja je najveća sreća u tome što sam kip pa ne moram plaćati najamninu'

Zbor, koji nije zamišljen kao profesionalni ansambl u klasičnom smislu, u najvećem se dijelu samofinancira kroz vlastite nastupe, a dijelom kroz povremene javne potpore i projekte. "Kao i mnogi nezavisni kulturni kolektivi, zbor funkcionira uz određenu dozu financijske nesigurnosti, ali velike samostalnosti. Pjevanje u zboru doživljava se kao zajednički kulturni i društveni projekt, a ne kao izvor prihoda, koji je simboličan", kaže Strenja. Također im je bitna i suradnja sa sličnim kolektivima u Europi, te regionalno umrežavanje. "To nam je izuzetno važno jer antifašističko nasljeđe koje baštinimo nikada nije bilo ograničeno nacionalnim okvirima, nego je nastalo kao zajednički, transnacionalni prostor borbe i solidarnosti. Kroz takve susrete ne dijelimo samo repertoar, nego i iskustva, interpretacije i načine rada. Već smo ostvarili suradnje s nizom srodnih kolektiva, među kojima ću izdvojiti Le zbor i VINS Vladarice u Hrvatskoj, Kombinat i Zbor'ke u Ljubljani, Horkestar u Beogradu, Hor 29. Novembar u Beču, Coro delle Mondine di Novi di Modena iz Modene u Italiji, Le Cri du choeur iz Toulousa u Francuskoj, Motståndets Musik iz Malmoa u Švedskoj te KIC POP hor iz Podgorice. Svi ovi kolektivi djeluju na sličnim principima društveno angažirane glazbene umjetnosti."

U tom kontekstu zbor trenutno provodi projekt 'samoorganizirane turneje' po partizanskim spomenicima "Pjesmom putevima NOB-a". "Do sada smo obišle dio spomenika u Hrvatskoj (Petrova gora, Brezovica, Podgarić, Jasenovac) i Bosni (Kozara i Garavice). Nakon toga je bila druga turneja po Sjevernoj Istri odnosno Ćićariji. Treća se desila nedavno u Crnoj Gori gdje smo obišle spomenike u Barutani, Golubovcima, Podgorici, Andrijevici, Beranama, Danilovgradu, Veljem brdu, Nikšiću i Grahovu. Sljedeća turneja koja nas čeka je po Lici", kaže Strenja. Još jedan važan projekt na kojemu Praksa radi je uvježbavanje i studijsko snimanje pjesama iz opusa istarskog skladatelja i dirigenta Nella Milottija. "S obzirom da je maestrov opus jako velik i šarolik, ovdje je riječ o tzv. 'borbenim' pjesmama - kako ih je sam nazivao - a s obzirom da je većina pjesama iz našeg repertoara upravo takva, njihovom izvedbom želimo odati počast našem sugrađaninu."

Radom na projektu borbenih pjesama pulskog skladatelja, koji je i sam bio istaknuti antifašist i partizan, zbor želi naglasiti istarsku antifašističku tradiciju. "Istra je kroz stoljeća mijenjala brojne države i vladavine - od Mletačke Republike i Austro-Ugarske do Italije i Jugoslavije - pa se stanovništvo naviknulo na stalni suživot različitih jezika, kultura i identiteta", govori voditeljica Prakse. "Upravo zato je politički i društveni diskurs u Istri desetljećima obilježen idejom convivenze, odnosno zajedničkog suživota i međusobnog uvažavanja, što je pridonijelo i znatno pozitivnijoj percepciji antifašizma nego u većem dijelu Hrvatske. No, kako kaže naš dragi šjor Đani, antifašist iz Poreča: 'U convivenzi (suživotu) može svatko živjeti jedan pored drugoga, a da se ni ne pogledate. Prava stvar je fratellanza.' Odnosno bratstvo, osjećaj zajedništva i međusobne povezanosti koji nadilazi puku toleranciju. Upravo se ta ideja prepoznaje i u Milottijevoj pjesmi 'Fratellanza', koju vrlo rado pjevamo."

Kad je prije dvanaest godina osnivala Praksu, Edna Strenja nije mogla znati da će zbor trajati toliko dugo. "Sve je zapravo počelo kao nešto što je imalo dosta eksperimentalni karakter i veliku dozu entuzijazma. Nisam razmišljala o dugoročnom projektu u ovom obliku. Kako je vrijeme prolazilo, zbor se postupno učvrstio i postao stabilan kolektiv. Nadamo se da smo na ovaj način, barem u određenoj mjeri, utjecale na vidljivost antifašizma u Hrvatskoj. Otvorile smo prostor da se o tim pjesmama ponovno govori i da ih se ponovno čuje." Za kraj nas zanima kako vidi budućnost zbora. "To je svakako rad na promicanju antifašizma, kao i do sad", govori Strenja. "U vremenu kada smo suočeni s revizionizmom i relativizacijom povijesti, izvođenje ovih pjesama postaje čin koji nije samo umjetnički, nego i aktivistički. Smatram da je jako bitno, za mlađe generacije, da shvate kako antifašizam i komunizam nisu sinonimi, te da se ne moraju plašiti tog naziva kao nečeg političkog, što ih možda ne interesira. Antifašizam je svjetonazor. Način na koji ćeš se ponašati prema drugima. Ili ćeš mrziti, ili nećeš."