Povratak nikad moćnijeg Bareta i Majki
Ima više načina da se zagriženog rokera povuče u estradni mainstream, a najlakše ga je zaskočiti u momentu kad mu se zalomi veliki općenarodni hit. To se dogodilo Baretu s pjesmom “Teške boje”. Sve je izgledalo sjajno dok je osvajao radijski eter i podebljavao svoju minutažu u milozvučnom dnevnom programu pa su dolazili tjedni izvještaji kako su Goran Bare & Majke na čelu nacionalne top liste.
Međutim, Bare je najedanput postao vrlo tražen i tamo gdje je prije bio gotovo autsajder. “Teške boje” ušle su u standardni repertoar najzadnjih gažerskih bendova kojima svaka zvuči kao “Mama Huanita”. U posljednjoj etapi neplaniranog krstarenja estradnim vodama njegovu popularnu pjesmu zapjevala je i Jasna Zlokić na nekom radijskom sessionu. Na takvoj plovidbi obično nema puno rizika za iskusnog rock navigatora, ali usput se može suočiti s neugodnim dobacivanjem da se prodao. Hladno pivo se svojedobno bez težih posljedica provuklo kroz špalir svojih nezadovoljnih navijača razočaranih navodnom izdajom punkerskih ideala, no Bare je nakon “Teških boja” bio u drugačijoj i potencijalno nezgodnijoj situaciji jer je nadaleko rašireni kult Majki i najveći dio tridesetogodišnje karijere izgradio na znatno tvrđoj starorokerskoj filozofiji koja uvijek zagovara oštru podjelu na “naše i njihove”.
Premda “Teškim bojama” nije napravio neželjeni kompromis nego ultimativni hit, s njim je poslije više puta neoprezno uletio među ordinarne zabavnjake i zatekao se u sumnjivim kombinacijama na kojekakvim lakoglazbenim pozornicama. A onda je na novom albumu ponovno proradio njegov nepogrešivi rokerski instinkt. Povratak prekaljenog klavijaturista Parnog valjka Bere Blaževića, koji je kratko bio u Majkama potkraj ‘90-ih, dao je pouzdan signal da će se nešto mijenjati u sljedećoj akciji, ali izvedeni zaokret znatno je veći i dalekosežniji od očekivanog. U ovom paketu nema materijala ni za raspjevanu Jasnu Zlokić ni za anonimne gažere, kao ni sigurnog hita projektiranog za svakodnevno puštanje na radiju.
Format albuma je za današnje vrijeme pomalo neobičan i nepraktičan sa sedam duljih kompozicija, među kojima se već uvodna “Ljubav krvari” penje do gotovo devet minuta, a tek odjavna “Zašto” pada ispod pet. Izvanredno uigrana ekipa najnovijih Majki odsvirala je cijeli album iz prve, a producent Mario Rašić pokazao je kako se nenametljivim studijskim zahvatima mogu dobiti ponajbolji rezultati. U Baretovim stihovima opet je sve zatamnjeno, rolete su potpuno spuštene, jedino svjetlo probija se kroz novu verziju pjesme “I dok pleše sama s kišom”, koju je za njega napisala Lidija Bajuk.
Albumom “Nuspojave” nastavlja se njegova iscrpljujuća borba s unutarnjim demonima koji ga progone više od pola života, a on im prkosno poručuje da neće uzmaknuti do posljednjeg daha. Epski rastegnuta “Ljubav krvari” otkriva što se događa kad Bare do kraja otpusti kočnice, obustavi uobičajenu potragu za rimom i refrenom, uđe u morrisonovski slobodni stih i povede bend na napetu vožnju u kojoj je pogonsko gorivo izvrsno pogođena mješavina psihodeličnog blues rocka i hipnotičkog kraut ritma. Stare vinkovačke Majke rasturale su žestinom bazičnog garažnog rocka i ubojito kratkim pjesmama, ali ovo je puno kompleksnija glazbena struktura koja će izazvati plimni val oduševljenja u rokerskim krugovima jer je napokon netko od domaćih prvoligaša odigrao ozbiljnu tekmu po pravilima koje estrada ne može razumjeti.
Nakon “Ljubav krvari” podjednako impresivno zvuče pjesme “To nije igra” i “Osvijesti me”, a onda se “Scarabej Go-Go” ubacuje u višu brzinu i završava kao prvi favorit za novu špicu koncertnog repertoara. No pjesma koja će najprije ući u antologiju Majki je “Zašto”, koja od prvog do posljednjeg stiha zvuči kao jedna od najdramatičnijih Baretovih introspekcija. Etiketa “rock album godine” već sad zalijepljena na naslovnicu CD-a ne izgleda kao pretjerivanje jer je malo vjerojatno da bi uskoro netko iz rokerskog sektora mogao jače potegnuti i dalje dobaciti. Pozicioniranje i vrednovanje “Nuspojava” unutar diskografije Majki puno je kompliciranije i neizvjesnije. Novi album je toliko različit od starih radova da se tek u koncertnoj interpretaciji može tražiti pouzdan odgovor na pitanje gdje je Bare moćniji.