O pljački banke i talačkoj krizi koje su prije 30 godina potresle njemačku naciju nedavno je snimljena mini tv serija 'Gladbeck' koja je izazvala raspravu o ulozi policije, medija i znatiželjne javnosti o događaju koji je završio smrću tri osobe. Talačka kriza koja se na ljeto 1988. dogodila u gradiću Gladbecku, na rurskom području na zapadu Njemačke, trajala je više od 54 sata. 

Sve je započelo kada su dvojica osuđenika, Dieter Degowski i Hans-Jürgen Rösner, naoružani opljačkali poslovnicu Deutsche banke te oteli taoce koji su se nalazili u automobilima i autobusu. 

Tri su osobe pritom ubijene: dva tinejdžera, koji su se nalazili među taocima, te policajac koji se sudario s vozilom u kojem su bili pljačkaši. Policijska potjera za pljačkašima započela je 16. kolovoza, a trajala je do 18. kolovoza kada su ih presreli specijalci na autocesti u blizini Bonna.

Prva epizoda serije prikazana je prošle srijede na njemačkoj javnoj televiziji ARD. Naizgled slučajno odabran termin početka emitiranja serije poklapa se s puštanjem na slobodu Degowskog, jednog od pljačkaša, što je izazvalo bijes preživjelih taoca te obitelji umrlih.  

TV triler u trajanju od tri sata prikazuje kaotična stanja policijske potjere koja je bila otežana neodlučnošću vodstva operacije, neispravnom opremom i nizom nezgoda, uključujući i lomljenje ključa u lisicama Marion Löblich, djevojke Dietera Degowskog, koja je i sama sudjelovala u pljački.   

Serija se, među ostalim, bavi i ulogom medija koji su od samog početka bili aktivni sudionici potjere za pljačkašima. Mediji su, naime, pljačkašima vrlo često bili bliže od policije, no zanimao ih je samo dobar materijal. Upravo zahvaljujući medijima nacija je iz minute u minutu pratila potjeru koja je izazivala različite osjećaje, od fascinacije do straha.

Jedna od najšokantnijih scena u seriji je ona u kojoj Degowski, dok sjedi na stražnjem sjedištu auta i novinaru daje intervju, čitavo vrijeme drži pištolj na vratu Silke Bischoff 18-godišnje taokinje. 

Tijekom razgovara s Degowskim novinar se u jednom trenutku obratio i samoj Bischoff s pitanjem kakav je to osjećaj kada ti netko drži pištolj na vratu. Bischoff je kasnije ubio drugi pljačkaš - Rosner.

Emitiranje serije Gladbeck potaknulo je lavinu emisija, intervjua u magazinima i dokumentarnih filmova u kojima su se bivši policajci, novinari (neki su od njih na operaciji Gladbeck izgradili karijeru), preživjeli i ožalošćeni, prisjetili događaja iz 1988. godine. 

Svjedoci su pričali o tome kako je taj događaj utjecao na njihove živote. Johnny Bastiampillai, koji sada radi kao liječnik, otkrio kako nikada nije prebolio šok koji je doživio kada su ga pljačkaši oteli. 

Bastiampillai je 1988. bio star šest godina i upravo se s obitelji doselio sa Šri Lanke. Nakon emitiranja prve epizode serije “Gladbeck” novinarki Sandri Maischberger rekao je kako najodgovornijom za smrt taoca smatra policiju jer je dopustila da situacija eskalira. Najavio je i kako neće gledati seriju jer smatra da se njome na neki način odaje počast Degowskom koji je upravo oslobođen. 

Bastiampillai nije krio svoju ogorčenost time da iduće godine zbog dobrog ponašanja biti oslobođen i drugi pljačkaš, Hans-Jürgen Rosner.

Emanuele De Giorgi, 15-godišnji sin talijanskog imigranta, upucan je u glavu u osveti zbog uhićenja Marion Löblich, djevojke Dietera Degowskog. Njegova obitelj rekla je da se nikada neće oporaviti od Emanuelovog ubojstva. 

I oni su ostali zgroženi kada su čuli da je jedan od pljačkaša pušten na slobodu. 

"On je slobodan, a mi ćemo patiti cijeli život", rekao je Fabio, Emanuelov brat. 

Otkrio je kako je nakon smrti često sanjao brata kako sjeda u autobus, “Zatim čujem pucanj i onda se probudim”, rekao je.   

Njihova sestra, Tatjana, tada je imala devet godina, a u trenutku Emanuelovog ubojstva sjedila je u njegovom krilu. Rekla je kako nikada neće zaboraviti kako joj je brat šapnuo:  - Ne boj se, zaštitit ću te.

Udo Röbel, novinar kelnskog Expressa koji je kasnije prešao u tabloid Bild, sjedio je pored Bischoff dok joj je Degowski držao pištolj na vratu. Kasnije je priznao da to nije smio učiniti. 

“Potpuno smo zabrljali”, rekao je.  

Kriminalci su i sami uživali u ulozi medijskih zvijezda. U autu su neprestano slušali radio, a pratili su i što se o njima piše u novinama. Jednom su čak stali na jednoj od benzinskih postaja na auto cesti samo kako bi kupili novine. 

Frank Plasberg, u to vrijeme mladi tv novinar, prisjetio je kako je “skočio” na svoju Vespu zajedno s opremom za snimanje te jurio u Köln kako bi pratio talačku krizu.

“Dok su Degowski i Rosner održali pseudo press konferenciju na pješačkoj zoni, novinari su taocima donosili šalice kave, a policija je sve to gledala”, prisjetio se.

U jednom od nezaboravnih prizora za sve one koji su pratili događaj iz ljeta 1988., Rosner je u tv prijenosu uživo stavio pištolj u usta te rekao: "Bolje je biti mrtav nego bez novca." 

Frank Plasberg, koji sada ima 60 godina i jedan je od najistaknutiji njemačkih tv novinara, napravio je intervju s Rosnerom, no taj intervju nikada nije emitiran. 

"Rosner je sjedio na vozačevom sjedištu sa spuštenim staklima na automobile i davao je intervjue, jedan za drugim, Zbog onoga što se dogodilo na neki način svi snosimo krivicu”, rekao je Plasberg.