Whole Lotta Red, iako će naslovom iz prve podsjetiti na slavnu pjesmu Led Zeppelina “Whole Lotta Love”, s njom zapravo nema nikakve veze. Raper iz Atlante, Playboi Carti, nakon mjeseci najava i hintova, napokon je krajem prošle godine izbacio svoj drugi i dugoočekivani album “Whole Lotta Red”. Album zvuči psihotično, gotovo shizofreno, sa šarmom ranog hip-hopa. Ima u njemu DIY estetike, vokalnog eksperimentiranja, pa čak i malo orijentalnog ugođaja. Neki stihovi, izgovoreni u brzom ritmu, iskrivljena glasa, jedva da zvuče kao riječi koje izgovara čovjek, nego kakav stroj koji maršira da izvede revoluciju. S druge strane, u nekim momentima pjesme zvuče kao uspavanke za malu djecu, dok ih presijecaju brutalni stihovi o ubojstvu (“Sve otkad mi je brat umro/Sve otkad mi je brat umro/Razmišljam o umorstvu”). Glas je tu jedva zato da prenese misao, a više da stvori beat, ugođaj, dok se cijela atmosfera oslanja na ponavljajuće refrene. Ponekad riječi koje izgovara zvuče napola progutano, pa će se slušatelj, pogotovo stranac, više morati osloniti na svoj osjećaj i pustiti da ga nosi, a manje na razumijevanje onoga što je izrečeno, jer ono i nije toliko važno. Muzička podloga je monotona i uvelike određena dubokim bass beatovima koji se kontinuirano ponavljaju i ne prestaju. Album je mračan, plovi kao da je na speedballu, nošen brzopoteznom, tik-tok dinamikom.

U svojoj biografiji Playboi Carti zna se pohvaliti jednom neobičnom informacijom. Naime, rođen je 13. 9. 1996., na isti dan, istog mjeseca i iste godine kad je ubijen Tupac Shakur, ikona hip-hopa devedesetih, čija je slava odavno prešla granice SAD-a, a i nadrasla ono što je bio dok je bio živ. Nitko, pa ni sam Carti, ne vjeruje da je inkarnacija Shakura, ali uz mitologiju stvorenu oko Shakura, kao i taštinu Cartija, ova biografska crtica dolazi kao naručena - jedna veličina je otišla s ovoga svijeta, a na njega je stupila druga. Carti se na sceni počeo pojavljivati početkom 2010-ih, prkoseći tradicionalnim konvencijama rapa, što je nekima išlo na živce, a neki su to vidjeli kao svježi dašak povjetarca, jer se napokon događalo nešto novo i drugačije. Između albuma “Die Lit”, koji je izišao 2018., i posljednjeg albuma, kao zaštitni znak ovog rapera iskristalizirao se njegov baby glas, kao i mumljanje stihova koje je postalo poznato i kao “mumble rap”.

Iako se 24-godišnji reper kloni društvenih mreža, upravo tamo je procurila većina njegovih pjesama prije nego što je sam album ugledao svjetlo dana, dok se tamo nalazi i cijela vojska njegovih sljedbenika. Mitologija je postala toliko velika da kad se Playboi Carti pojavio s crvenom kosom na Coachelli, odmah su počele spekulacije da novi album samo što nije izišao i da ta crvena kosa mora biti znak nečega. Ta razina spekulacija i slave govori kako rap više nije žanr s margine, s ulice, nego muzika iz ulickanog studija, združena s melodičnijim popom, u simbiozi koja nekako funkcionira. Zanimljivo je kako se klinci s dna društva, uglavnom iz siromašnih obitelji i bez perspektive, uzdižu s dna da bi došli do nezamislivog luksuza. I dok se veterani dekadentno valjaju u lovi, sljedeća generacija opet se kali u siromašnim četvrtima. Iako je Playboi Carti jedno vrijeme živio u New Yorku, gdje se povezao s nešto starijim reperom A$AP Rockyjem, koji mu je postao mentor, vrlo brzo se vratio kući.

Atlanta je za njega “dom cijelog hip-hopa”, mjesto koje ga potiče da radi svoju najbolju muziku. “Uvijek sam sam kod kuće. Gotovo uopće ne idem van ako ne moram. Studio i kuća. To je to”, ustvrdio je u jednom intervjuu. Sa stvarima “Broke Boi” i “Fetti” na Spundcloudu pronašao je kultnu sljedbu i već 2015. godine nadrastao underground scenu Atlante, dok mu je slava eksplodirala sa psihodeličnim trap hitom “Magnolia”. Godine 2018. godine upoznao je rapericu Iggy Azaleau, također planetarno popularnu zvijezdu, te je par počeo živjeti zajedno u Atlanti. Uskoro su dobili dijete, no izišlo je na vidjelo da stvari ne funkcioniraju najbolje kad je Iggy sedam godina mlađeg rapera prozvala da odbija viđati sina. Ime njegova sina Onyxa čak se pojavljuje u pjesmi u kojoj repa u duetu s Kanyeom Westom, a Twitter komentari da je na Božić izignorirao svoju djevojku i svojeg malog sina pridonijeli su kontroverzi, a time i većem interesu za albumom. Koliko je tašt i usmjeren na sebe, dalo se iščitati iz jednog intervjua kad je rekao da ne želi oko sebe druge ljude, jer ih previše inspirira i onda oni kradu njegove ideje. Dijelom zbog tog stava, fanovi su njegov album dočekali doslovno kao poklon pod božićnim drvcem. Kad je bio tinejdžer, svu energiju ulagao je u košarku, koja ga je držala podalje od ulice, no tako je zanemario školu. Kad se posvađao s trenerom, taj projekt je propao te se Carti, pravim imenom Jordan Terrell Carter, počinje baviti muzikom. Kroz sve godine koliko je na sceni, vidljiva je njegova ljubav prema lijepoj i skupoj odjeći. Kad se rade foto editorijali, navodno na set dolazi s kuferom svoje unikatne odjeće, koja ima neku njemu dragocjenu priču, njegujući tako imidž ekscentrika. Zanimljivo je da je Carti kao tinejdžer radio u H&M-u, gdje je slagao odjeću. Kasnije, kad je postao slavan, njegov glas mogao se čuti u kampanji luksuznog brenda Givenchy. Za Cartija, koji gleda kako da svoju muzičku karijeru proširi i na modno polje, kao što je to napravio Kanye West sa svojim Yeezyjem, priča se i više nego dobro zakotrljala. Osim prepoznatljivih facijalnih kontura, tu su i njegov veliki ožiljak na lijevom obrazu koji ima od rođenja, ali i tetovaže, kao i stav koji govori: nije me briga. 

Naposljetku, cover albuma “Whole Lotta Red” posveta je Slashu, fanzineu LA punk scene, dok je cijeli album hommage prvom britanskom punk rock bendu The Damned, koji je, nakon godina dominacije prog rocka i glam rocka, počeo agresivnije izražavati gnjev malog čovjeka. No Lil Uzi Ver, reper s kojim je Carti bio dobar, tvrdi da je sve to poza, da Cartija ne zanima punk. Da ga ne zanima zapravo ništa drugo osim njega samog. Iako je ovaj dvojac bio nerazdvojan većinu vremena, čini se da je to još samo jedna osoba koju je Carti na putu prema vrhu izbacio iz života. Kako god bilo, “Whole Lotta Red” dovoljno je zanimljiv i nekonvencionalan da privuče i one koji u rapu nisu kod kuće, ali i referentno mjesto današnje rap scene i onoga što ona nudi.