Nakon terorističkog napada Hamasa na Izrael, 07. 10. 2023., koji su Izraelske obrambene snage iskoristile za uništavanje Gaze i genocidne operacije protiv palestinskog stanovništva, takozvana cancel kultura našla je novu nišu i u njoj se još jednom pokazala kao možda dobra zamisao sa najčešće užasnim izvedbama.
“Ljudi se otpuštaju i otkazuju ne zbog ‘promoviranja nasilja’, već zbog ‘pozivanja na prekid vatre’ i ‘kritike Izraela’”, napisao je prije više od dvije godine britanski pisac i znanstvenik, Kenan Malik, u tekstu “Cenzura solidarnosti”, objavljenom u “The Guardianu”.
Njega, izgleda, ili nisu čitali ili nisu razumjeli, a najprije će biti oboje, organizatori rimske Parade ponosa koji su jedinoj židovskoj LGBT organizaciji, Keshet Italia, zabranili sudjelovanje na paradi zbog, kako su naveli, “neprihvatljivih leksičkih razlika” u stavovima Pridea i pripadnika i pripadnica izopćene skupine.
Pritom Keshet Italia nije podržala izraelsku vlast i operacije IDF-a niti su se njeni članovi i članice pravili slijepi, sasvim suprotno: distancirali su se od politike Tel Aviva, kritizirali Netanyahuove ministre, izrazili solidarnost sa svim, da baš tako, svim civilnim žrtvama, ukazali na humanitarnu katastrofu u Gazi… “Osuđujemo ljudsku patnju i nasilje, ali ne prihvaćamo obvezu da koristimo određeni politički ili pravni rječnik”, poručili su misleći, je li, na tu neprihvatljivu leksičku razliku, odnosno na riječ genocid.
“Sajam knjiga u Frankfurtu otkazao je dodjelu nagrade Adaniji Shibli, spisateljici i esejistkinji rođenoj u Palestini, zbog ‘rata koji je započeo Hamas’. Kulturnom centru u Berlinu uskraćene su financije i bit će zatvoren nakon što je ugostio događaj organizacije Židovski glas za pravedni mir na Bliskom istoku. Francuska zabranjuje sve propalestinske demonstracije. Michael Eisen otpušten je s mjesta urednika biomedicinskog časopisa ‘eLife’ jer je prenio objavu sa satiričnog sajta Onion pod naslovom ‘Stanovnici Gaze na samrti kritizirani što svoju posljednju riječ nisu iskoristili da osude Hamas’. David Velasco, urednik vodećeg umjetničkog časopisa ‘Artforum’, otpušten je zato što je potpisao otvoreno pismo u kojem se poziva na ‘oslobođenje Palestine… prestanak ubijanja i ozljeđivanja svih civila i trenutni prekid vatre’. Sveučilište Columbia suspendiralo je dvije studentske organizacije, Studenti za pravdu u Palestini i Židovski glas za mir. Hotel Hilton otkazao je konferenciju u Houstonu u organizaciji američke Kampanje za palestinska prava nakon pritiska privredne komore ortodoksnih Židova. U Britaniji, ministrica znanosti Michelle Donelan zahtijeva javnu osudu dvije akademkinje zbog njihovih stavova o Izraelu i sukobu u Gazi. Sveučilište u Liverpoolu otkazalo je predavanje britansko-izraelskog povjesničara Avija Shlaima u kojem kritizira izraelsku politiku. Ovo su samo neki od slučajeva posljednja dva mjeseca u kojima su organizacije i pojedinci – uključujući mnoge Židove – otkazani, zabranjeni ili otpušteni zbog izražavanja solidarnosti s Palestincima. Posljednjih se godina puno debatiralo o ‘kulturi otkazivanja’, ali ovaj val suzbijanja govora za koji se smatra da nedopustivo podržava Palestince zapanjujuće je intenzivan. Pa ipak, oni koji su najviše dizali buru zbog kulture otkazivanja posljednjih tjedana relativno su tihi, dok se mnogi na ljevici koji su pozdravljali cenzuru prezrenih ideja sada glasno protive ograničavanju slobode govora”, piše, pored ostalog, Malik u navedenom tekstu u kojem je precizno detektirao problem lijevo-liberalnih krugova u kojima još uvijek ima onih što nikako ne mogu razumjeti da njihova “nerazumnost” zapravo služi ili kao “opravdanje za suzbijanje političkog zagovaranja palestinskih prava” ili “za raspirivanja anti-židovske mržnje”.
Organizacije poput Židovskog glasa za pravedni mir na Bliskom istoku i pojedinci poput Eisena, Velasca i Shlaima nisu doživjeli zabrane i otkazivanja zbog načina na koji su govorili o stradanju Palestinaca – nitko, naime, nije koristio riječ genocid – već zbog onoga o čemu su govorili i u čemu su njihovi i stavovi organizatora rimske Parade ponosa te Keshet Italije, recimo tako, dovoljno slični ili jednaki.
“Svatko tko prati uspon radikalne desnice u svijetu tokom proteklog desetljeća svakako uočava isti obrazac: od trumpizma, preko Orbanove partije Fidesz u Mađarskoj, do AfD-a u Nemačkoj, uspon političke desnice prati ciljana strategija koja obuhvata udvaranje židovskoj zajednici radi legitimiranja rasizma prema drugim manjinama, islamofobije i neprijateljstva prema migrantima i tražiteljima azila. Tako se priprema savršena oluja: ne samo što se Židovi izlažu opasnosti sve agresivnijeg antisemitizma, već se izoliraju od onih koji bi mogli da im budu partneri u borbi protiv zajedničkih prijetnji manjinama širom Britanije i Europe”, piše Em Hilton - londonska aktivistica, suosnivačica organizacije “Mi stojimo: britanski Židovi protiv okupacije” i članica upravnog odbora “Centra za židovsko nenasilje” - ukazujući na suštinu desničarskog cenzuriranja solidarnosti.
Problem, međutim, postoji i sa druge, lijeve, liberalne i, u ovom slučaju, manjinske strane, koje umjesto na suštinskim sličnostima, dakle osudi ljudske patnje i nasilja, inzistira na leksičkim razlikama, čime daleko više pomaže onima koji u svakom zalaganju za prava Palestinaca vide antisemitizam, nego jasnom razgraničavanju između solidarnosti s ljudima Gaze i manipuliranja njihovom patnjom koja je počela puno prije listopada 2023. i čiji se kraj ne nazire, bez obzira na preciznost u jeziku kojim se o njoj govori.
