Izložba nije samo obljetnička i ne prikazujemo samo događaje u svibnju, kada je oslobođen Zagreb i završen Drugi svjetski rat nego želimo dati kompletan presjek te turbulentne, kaotične, konfliktne, zanosne, lude, rastresene i shizofrene godine, te dati širi uvid u duh tog vremena, koji nije bio crno-bijelog karaktera nego je imao i brojne nijanse, kaže kustosica Snježana Pavičić, koja zajedno s v.d. ravnateljicom Natašom Mataušić i Anom Filep priređuje u Hrvatskom povijesnom muzeju impozantnu izložbu “Hrvatska 1945.” 

Izložba se otvara potkraj godine u povodu 70. obljetnice završetka Drugog svjetskog rata u Hrvatskoji i na njoj će u javnosti biti prvi put pokazani mnogi dokumenti, plakati, predmeti i fotografije, koji govore o ključnim događajima u toj godini, od NDH do FNRJ, a neki od njih bit će stavljeni u sasvim novi kontekst. 

Prema njima, tema je mnogo šira i obuhvaća, među ostalim, užasnu podijeljenost tadašnjeg društva i sudar klasa i ideologija, te su zbog toga mjesecima istraživale povijesnu građu po muzejima, arhivima i drugim kulturnim institucijama kako bi rekonstruirale i one dijelove povijesti koji su godinama bili prešućivani. 

Naime, njihova osnovna teza je da je 1945. godine rat formalno završio jer je prestalo masovno krvoproliće i slomljen je fašizam, međutim, mentalni ratovi i dalje traju.

Izložba će biti podijeljena na tri tematske cjeline - vojna i politička povijest, svakodnevni život te kultura i znanost. 

Tako će se u sklopu prve teme prikazati zadnji dani u NDH, završne operacije za oslobođenje, ulazak osloboditelja u grad, oduševljenje Zagrepčana i dolazak Vladimira Nazora i Josipa Broza Tita na Trg bana Jelačića, konstituiranje Narodne vlade Hrvatske u Splitu, koju je sastavio dr. Vladimir Bakarić, pjesnik i predsjednik ZAVNOHa, mitinzi, parade, zarobljene njemačke jedinice na HAŠK-ovu stadionu u Maksimiru...

No prikazat će se i diskontinuitet i smjena vlasti, OZNA, presude “U ime naroda”, obnova i izgradnja porušene zemlje, položaj HRSS-a i HSS-a, pitanje Crkve, politička emigracija i drugo.

Neke od tih dokumentarnih fotografija, koje su snimili brojni profesionalni i amaterski fotografi, među kojima su Marijan Szabo, Elvira Kohn, Milan Pavić, Mate Tačković, Stjepan Puba Cerjan, Branko Kasun i drugi, već se mogu pogledati na webstranici Hrvatskog povijesnog muzeja gdje je otvorena sjajna virtualna izložba Zagreb kroz objektiv - svibanj 1945.

"Ona je fragment, doduše s vojno-političkog aspekta najpoznatiji fragment ukupne priče", kaže Ana Filep, napominjući da će na muzejskim mrežnim stranicama uskoro postaviti još nekoliko virtualnih izložbi, koje će prikazati, osim važnih događaja iz 1945., godine, i pojedince koji su obilježili to razdoblje, kao i one kojima je ta godina bila sudbonosna.

Posebno će se obraditi logori Jasenovac, Stara Gradiška te Bleiburg, kao i repatrijacija izbjeglica, prognanika, prisilnih radnika i zatočenika logora s područja Trećeg Reicha. Tako će se, među ostalim, prikazati fotografije najvećeg hrvatskog koncentracijskog logora Jasenovca, snimljene 22. travnja, kada se dogodio proboj logoraša.

Nakon savezničkih bombardiranja logora Vjekoslav Maks Luburić naredio je likvidaciju svih zatočenika i zatočenica te rušenje logora i mjesta Jasenovac kako bi se prikrili tragovi ustaškog zločina.

Nakon što su u predvečerje i tokom noći 21. i 22. travnja likvidirane logorašice, nekoliko stotina preživjelih odlučilo se na proboj. Oko 10 sati ujutro, 670 logoraša je krenulo na povik Ante Bakotića: 

“Naprijed drugovi!” prema istočnim vratima logora, a do slobode je došlo samo 89. Ostali logoraši, koji se nisu priključili proboju zbog nemoći, bolesti ili drugih razloga, ubijeni su i spaljeni zajedno s logorskim objektima.

U toj cjelini pokazat će se i najčitaniji dnevnik Naš list, koji je izlazio od prvog do posljednjeg dana postojanja jugoslavenskog zbjega u El Shattu. 

Urednik mu je bio Marin Franičević, a zbog velikog utjecaja i propagandne funkcije, tiraža tog lista neprestano je rasla te je dosegla brojku od 850 primjeraka na dan. 

“Naš list” su raznosili kuriri po kampu, a u njemu se pisalo o sve ono “što će ublažiti razorno i uništavajuće djelovanje izgnanstva” na izbjeglice u pustinji.

No bit će izloženi i posljednji brojevi ustaških tjednika i dnevnika Spremnost - Misao i volja ustaške Hrvatske i Hrvatski narod - Glasilo Hrvatskog ustaškog pokreta, koji su tiskani 6. svibnja 1945. godine.

Područje “svakodnevnog života” ilustrirat će se sudbinama raznih ličnosti, te temama obrazovanja, socijalne zaštite i sporta, pa će tako svoje mjesto naći humanitarna pomoć UNRRA, Trumanova jaja, točkice, potrošačke knjižice, odijevanje, stanovanje, organizacija školstva, skrb za ranjene i invalide, siročad, sudar sela i grada. 

Tako će se moći vidjeti kako se na starom Jelačić placu, kako je to opisao Branko Polić u “Sjećanjima čovjeka koji je imao sreće”, kaže Ana Filep, nakon isteka radnog vremena, a pogotovo navečer, plesalo kozaračko kolo, što je za novopečene Zagrepčane bila gotovo jedina razonoda i najsigurnije sastajalište za sve one koji su se na gradski život morali tek privikavati, dok su “namrgođene nekadašnje milostivice vadile iz naftalina svoje prastare, možda već ponešto olinjale bijele glacee rukavice, da se ograde od takozvanog plebsa...”

"U bloku ‘kultura i znanost’ dat ćemo pregled glazbene, kazališne i filmske produkcije, zatim, stripa i karikature kao britkih komentatora tog vremena", ističe Snježana Pavičić, dodajući da nisu htjele pokazati samo umjetnike partizane i sudionike Narodnooslobodilačkog pokreta poput Murtića, Price i Reisera nego i radove tada zapostavljenih umjetnika različitih tendencija, poetika i ekspresija, koji su samozatajno slikali u atelijerima, kao što su Antun Motika, Josip Seissel i Božidar Rašica.

"Bit će zastupljene i osobne tragične priče, na primjer, glumca Janka Rakuše i pjevača Andrije Konca - kaže Snježana Pavičić, dodajući da će važan segment izložbe predstavljati i Kronologija ‘45. (Hrvatska, Europa, Svijet) i Intervjui ‘45., koji će se sastojati od sjećanja živućih svjedoka vremena, ali i njihovih potomaka, kao i razmišljanja raznih osoba koje nisu izravno vezane uz to razdoblje.

Glumac Janko Rakuša bio je angažiran u HNK-u u Zagrebu od 1934. do svoje smrti 1945. godine, a posljednji put je nastupio u prosincu 1944. godine u komediji Kalmana Mesarića “Gospodsko dijete”.

Glumio je i u prvom hrvatskom dugometražnom igranom filmu “Lisinski” i nikad finaliziranom, posljednjem filmu NDH “Radium – izvor zraka”. Kao antifašist i marksist bio je od prvih dana NDH-a aktivist NOP-a - ističe Snježana Pavičić. 

Uhićen je nekoliko puta, a obješen je 10. veljače, 1945., zajedno s još 30 talaca, na stup pored ceste između Remetinca i Savskog mosta. Glumac Joso Martinčević došao je izbezumljen u HNK kazujući okupljenima kako je vidio obješenog kolegu. 

U prosincu 1945. pokopan je u zajedničku grobnicu na zagrebačkom Mirogoju. Ta je godina bila sudbonosna i za iznimno popularnog operetnog pjevača i šansonjera Andriju Konca, nastavlja, “koji je u ožujku 1945. godine na hrvatskom krugovalu uživo izvodio pjesmu Ljube Kuntarića “Ti ni ne slutiš”, što je bilo dovoljno da pjesma postane hit. 

Kasnije su je snimili mnogi drugi pjevači, među njima i Ivo Robić. Nakon ulaska u zgradu bjelovarske OZNA-e 1945. godine Andriji Koncu gubi se svaki trag.