Spotlight je dobar, ali nema snagu jedne Schindlerove liste
Je li “Spotlight” film koji je za temu pedofilije jednako značajan kao “Schindlerova lista” za temu holokausta? To je ključno pitanje ovogodišnje dodjele Oscara.
Sudeći po iznenađenju mnogih nakon što je “Spotlight” osvojio nagradu za najbolji film, možemo na postavljeno pitanje odgovoriti da nije.
Zašto? Zato što jednostavno nije dovoljno izvrstan kao Spielbergov film na temu holokausta i ni po čemu što je važno za film kao umjetnost ne zaslužuje tu nagradu.
Zaslužuje je samo onda ako je kriterij izvrsnosti nešto izvan filmskih kategorija, recimo, da je najvažnije bavi li se film borbom za ljudska prava, osuđuje li političku, socijalnu i društvenu nepravdu, zločin bilo kakve vrste i slično.
Ako je to kriterij za dodjele nagrada, onda “Spotlight” zaslužuje Oscara, a “Trumbo”, koji se bavi organiziranim državnim progonom nevinih ljudi, odmah je do njega, te su oba filma važnija od svih ostalih u kategoriji najboljeg filma.
Nemam ništa protiv filmova kakvi su “Spotlight” i “Trumbo”. Volim sve dobre filmove koji se bave temama važnim za opstanak ljudske vrste u civiliziranim uvjetima života.
Bilo kakav progon ili skrivanje zločina nedopustiv je u civiliziranom društvu, a kako živimo u svijetu gdje je civiliziranost često maska zločina, divljaštva, nesnošljivosti i progona, filmovi poput “Spotlighta” i “Trumba” dragocjeni su za svako društvo.
No strahovita provalija koja dijeli jedan film kakav je Spielbergova “Schindlerova lista” od drugoga kakav je “Spotlight” Toma MacCarthyja toliko je velika da se ponovno pitam čemu Oscari?
Je li to sad filmska Pulitzerova nagrada za hrabar izbor motiva ili priznanje za odgovoran društveni rad? Na kraju, je li taj “odgovoran društveni rad” doista tako odgovoran i univerzalno vrijedan pohvala i nagrada kao i Spielbergov u “Schindlerovoj listi”?
Nakon što sam odgledao “Spotlight” bio sam ogorčen i ljut zbog skrivanja istine o zločinima unutar Katoličke crkve.
Svaki puta kad odgledam Spielbergovu “Schindlerovu listu” nisam ni ogorčen ni ljut, nego potresen, što je mnogo emotivniji doživljaj, ne zločinom nacista u koncentracijskim logorima jer o tome znam dosta, nego Spielbergovim portretom čovjeka, hohštaplera, ženskara, bonvivana i oportunista, koji ni po čemu nije ni posebno dobar, ni plemenit, ni human, a ipak reagira kao normalan čovjek koji ne može gledati kako članovi njegove nacističke stranke istrebljuju Židove.
Ono što je potresno i univerzalno jest junakova reakcija koja nam govori: ljudi, pa to se ne smije raditi! Da su svi u nacističkoj Njemačkoj tako reagirali, Aushwitza i šest milijuna ubijenih nevinih ljudi ne bi ni bilo. Spielbergov film ima mitsku dimenziju paradigme sudbine spasitelja tuđih života.
MacCarthyjev “Spotlight” je vrijedna filmska reportaža, na razini solidnog televizijskog filma, o hrabroj novinskoj redakciji koja je razotkrila zločin o tome kako Katolička crkva skriva pedofile koji desetljećima seksualno zlostavljaju djecu.
No radi li to samo Katolička crkva ili prikrivanje identiteta pedofila postoji i u drugim institucijama, poput osnovnih i srednjih škola, sveučilišta, vojske ili, na primjer, humanitarnih organizacija?
Nisam gledao sve filmove koji su nominirani za Oscara za najbolji film, ali od onih koje jesam “Spotlight” je najslabiji. “Marsovac” Ridleya Scotta virtuozno je režirana priča o čovjekovu opstanku u nemogućim uvjetima.
“Most špijuna” Stevena Spielberga staromodna je i emotivna špijunska priča o tome kako su savjest i prijateljstvo važniji od ideologije i domoljublja.
“Povratnik” Alejandra Gonsalesa Inarritua još je jedna uzbudljiva priča o opstanku, ovoga puta u snježnoj divljini američkog Zapada.
A “Pobješnjeli Max: Divlja cesta” jednostavno je bez konkurencije najbolji film u većini glavnih kategorija ovogodišnjih Oscara, no kako je riječ o vrhunskom (podjednako muškom i ženskom) akcijskom futurističkom filmu, daleko ispred svojega vremena, koji u dramaturški savršeno uravnoteženoj formi filma potjere istražuje narav čovjeka, nepredvidivost ljudske vrste i budućnost civilizacije kao takve, bilo je za očekivati da će ga članovi akademije ignorirati i ušutkati s pregršt utješnih Oscara.