Kontekstualizacija rezultata u kino distribuciji domaćih filmova jedna je od “tabula rasa”, tj. preskakivanih mjesta danas i sad u hrvatskoj kinematografiji. Podaci o gledanosti početkom svake nove kalendarske godine budu dostupni za godinu ranije, ali iz njih se teško što može “shvatiti”. Pogotovo koji je film u kinima bio “uspješan”, koji je bio “manje uspješan”, da ne spominjemo da iz njih ne možemo saznati koji je bio film “neuspješan”; relacije budžeta filma i isplaćenih honorara s rezultatima filma, koliko su ti rezultati na širem nivou, izvan granica naše zemlje, relevantni, prikazuju li se naši filmovi u kinima u inozemstvu itd. Kao da smo sami sebi dovoljni! Da nismo dio “globalne” kinematografije. Da nije potrebno da se stekne kompletan uvid u feedback svakog novog filma, koji porezni obveznici sufinanciraju s iznosima koji variraju od 400 tisuća pa do gotovo milijun eura.

Konkretno. Iz Trga Josipa Juraja Štrosmajera br. 4 nedavno je pompozno puštena objava: “Treća najuspješnija godina od osnutka HAVC-a: hrvatski film u 2023. pogledalo više od 278 tisuća gledatelja!”, koju su prenijeli brojni mediji i društvene mreže. Neki od njih i u “trijumfalističkom” tonu. U objavi se navodi kako je (citiramo): “Hrvatske filmove pogledalo 278.053 gledatelja što 2023. pozicionira kao treću najuspješniju godinu od osnutka HAVC-a - odmah iza 2013. (436.074 gledatelja), te 2012. (328.158 gledatelja). Također, u odnosu na prethodnu, 2022. godinu (gledanost 220.776 gledatelja), 2023. donosi porast gledanosti u iznosu od 26 posto”.

Nastavno: “U kinima je sveukupno prikazano 39 hrvatskih filmova, od čega čak 28 premijernih naslova, 22 dugometražna igrana, od čega je osam manjinskih koprodukcija, te šest dokumentaraca, od čega tri manjinske koprodukcije”.

 

U spomenutoj brojci od 278 tisuća gledatelja su rezultati i manjinskih koprodukcija (21.436 gledatelja), pa smatramo da se zapravo treba govoriti o brojci od 256.617 gledatelja domaćih filmova.

Je li ta brojka (koja predstavlja manje od sedam posto od ukupnog udjela - 3,8 milijuna prodanih kino ulaznica) - dobar, razočaravajući ili tek osrednji rezultat?

Kako se gleda!

Trebamo pritom uzeti u obzir da čak dvije trećine ukupnog broja gledatelja (172.424) otpada na samo dva naslova, oba su u filmskom poslovnom žargonu predstavljala “zicere” - filmove koji po defaultu, po svom imenu, po svom žanru trebaju imati najmanje 100 tisuća gledatelja, ekranizacija super popularnog dječjeg romana Sanje Pilić, koji je u popisu obavezne školske lektire “Dnevnik Pauline P.” (redatelj Neven Hitrec, 91.659) i dugometražni crtić “Cvrčak i mravica” (redatelj Luka Rukavina, 80.765), ali i da se ni jedan drugi premijerni hrvatski film nije ni približio brojci od deset tisuća. Odnosno, imali su manje gledatelja nego što pojedine kazališne predstave imaju publike!

Rezultati tih filmova kretali su se između četiri i 8,5 tisuća gledatelja - “Smrt djevojčice sa žigicama” Gorana Kulenovića imao je 8446, “Samo kad se smijem” Vanje Juranić 7854, “Sedmo nebo” Jasne Nanut 7573, “Eskort” Lukasa Nole 7411, dokumentarac “El Shatt - nacrt za utopiju” Ivana Ramljaka 5788, “Sveta obitelj” Vlatke Vorkapić 5043, “Hotel Pula” Andreja Korovljeva 4977, “Bosanski lonac” Pavla Marinkovića 4505, “Punim plućima” Radovana Jovanova Gonza 4164...

Hrvatska kinematografija ne muči muku s gledateljima od jučer ili od danas, to na ovaj ili na onaj način traje od 90-ih, kad je u javnosti stvoren odium prema “kvaliteti” domaćih filmova, u čemu su prednjačili pojedini kritičari, makar su tad snimljeni i Brešanov “Kako je počeo rat na mom otoku” i crtić “Čudnovate zgode šegrta Hlapića”, koji su zajedno imali više od 550 tisuća gledatelja u kinima.

Usporedbe radi, total najgledanijeg srpskog filma prošlogodišnje produkcije “Čuvari formule” Dragana Bjelogrlića na matičnom teritoriju je - 253.889, gotovo pedeset posto više od “Dnevnika Pauline P.” (91.323) i “Cvrčak i mravica” (80.345) zajedno.

Na drugome mjestu gledanosti u Srbiji su “Munje, opet” Raše Andrića (124.865), na trećem crno-bijeli “Indigo Kristal” 27-godišnjeg debitanta Luke Mihailovića (116.239), na četvrtom je “Oluja” Miloša Radunovića (86.419), na petom “Heroji Hilijarda” Radoša Bajića (49.496) itd.

Dakle, prvih pet najgledanijih domaćih filmova u Srbiji zajedno su imali 630.908 gledatelja, a to predstavlja oko 15 posto od ukupnog broja kino posjetitelja u 2023. - 4,234.127.

U Srbiji su se prošle godine prikazivali i pojedini hrvatski filmovi, s različitim uspjehom: “Dnevnik Pauline P.” imao je 9302 gledatelja, “Smrt djevojčice sa žigicama” 725, “Garbura” 249 itd.

Spomenimo kako je u Sloveniji prošle godine najgledaniji domaći film bio “Šepet medulje” Alena Pavšara - 64.656 gledatelja.

Deset puta manje gledatelja (6385) u matičnim kinima je imao najgledaniji bosansko-hercegovački film “Eskurzija” Une Gunjak.

Prema uglednom planetarnom portalu Box Office Mojo (koji na tjednoj razini prati kino gledanost), po prihodima na blagajnama hrvatskih kina “Dnevnik Pauline P.” je na 17 mjestu, a “Cvrčak i mravica” na 22. mjestu liste za 2023.

“Čuvari formule” su, pak, na matičnom srpskom teritoriju s 1,15 milijuna eura utrška na prvome mjestu, uspješniji i od podjednako uspjelih filmova “Oppenheimera” i “Barbie”, svaki od njih s utrškom nešto većim od milijun eura.

Usporedba i kontekstualizacija hrvatske kinematografije sa srpskom, naših filmova s filmovima istočnih susjeda logična je i sama po sebi razumljiva. S jedne strane, tu je tradicija koja je trajala gotovo pola stoljeća - međusobna prožimanja autora, glumaca i tehničkog osoblja s obje strane. S druge strane, kino tržišta su dobrim dijelom komplementarna. Istina, Srbija ima gotovo dvostruko više stanovnika od Hrvatske, slabiji standard, ali što se tiče kino mreže (broj multipleksa, uređenost singl dvorana), bitno zaostaju za nama.

Spominjem to stoga što kad se sve zbroji i oduzme, kino potencijal oba tržišta je sličan. Dokaz tome su i brojke gledanosti američkih filmova (počinju se prikazivati istodobno, imaju slične marketinške budžete), koji u pravilu imaju podjednake rezultate i u Srbiji i u Hrvatskoj.

Međutim, teško ćete naći sugovornika iz naše kinematografije koji će javno komentirati razliku u brojkama gledanosti domaćih filmova. Razlike su drastične. Kako po pojedinim filmovima, u godinama, tako i po razdobljima.

Istraživanjem, ono film po film, došli smo do “otkrića” kako je sto najgledanijih filmova u Srbiji u 21. stoljeću vidjelo u kinima 15,8 milijuna gledatelja.

Sto najgledanijih hrvatskih filmova u istom razdoblju vidjelo je nešto manje od 2,6 milijuna gledatelja. Razlika je, dakle, čak šest puta viša u korist srpskog filma.

Sastavili smo i objavljujemo listu 20 najgledanijih filmova u obje zemlje, zaključno s 4. veljače 2024.
Napomena: na listu su uključeni filmovi koji su distribuirani u našem stoljeću.

Zbroj gledatelja hrvatskih filmova je 1,6 milijuna, a srpskih filmova 8,7 milijuna. Pet i pol puta više!

O tome se dosad nije pisalo niti se komuniciralo u javnosti.

Na hrvatskoj listi prevladavaju komedije (“Svećenikova djeca”, “Što je muškarac bez brkova”, “Sonja i bik”, “Marginalci”...) i dječji filmovi (“Šegrt Hlapić”, “Koko i duhovi”, “Uzbuna na Zelenom vrhu”, “Duh u močvari”...). Filmova koji žanrovski odskaču ima tek nekoliko: “General”, “ZG80”, “Blagajnica hoće ići na more” i “Zvizdan”.

Srpska lista je žanrovski puno raznolikija. Ima tu i komedija, ali i akcijskih filmova, biopica, adaptacija književnih djela, čak i drama - “Nebeska udica”, “Čuvari formule”. Jednom riječju, lista iz koje se može zaključiti da Srbija ima pravu, pravcatu “kinematografiju” (s velikim “K”), koja nije oslonjena isključivo ili najvećim dijelom na Filmski centar Srbije (ono što kod nas predstavlja HAVC), makar ne možemo ne spomenuti kako su pojedini srpski kritičari “zavidni” - jer da kod njih odavno nije bilo filma kakav je “Sigurno mjesto” Juraja Lerotića!

Zatražili smo od bivših ravnatelja HAVC-a, kao najodgovornijih ljudi u kinematografiji, Hrvoja Hribara i Daniela Rafaelića da prokomentiraju rezultate gledanosti hrvatskih i srpskih filmova. Nisu odgovorili na naš upit.

Danilo Šerbedžija, predsjednik Društva redatelja (najmoćnije filmske udruge u Hrvatskoj), zahvalio se što “pišemo o ovoj veoma važnoj temi”, te je dodao još jednu rečenicu: “Brojke koje ste naveli u Vašem e-mailu su zabrinjavajuće!”, ali bez ikakvog obrazloženja.

Komentar smo zatražili i od Chrisa Marcicha, aktualnog ravnatelja HAVC-a. Odazvao se, makar se mora primijetiti kako je “zaobišao” konkretne odgovore.

“U Srbiji telekomunikacijski operateri i televizije, poneke u državnom vlasništvu, ulažu značajna sredstva u proizvodnju filmova i serija komercijalne naravi. U Hrvatskoj to nije slučaj, iako bi se ta situacija mogla promijeniti u sljedećim godinama s novim zakonskim odredbama te s većom svijesti među našim privatnim operaterima o potrebi za kvalitetnim sadržajem.

Naša je kinematografija pak sklonija autorskom filmu pa u skladu s time proizvodimo više art filmova namijenjenih više festivalskoj publici i tržištu.

S druge strane, HAVC pokušava kroz dostupne mehanizme također utjecati na presjek kinematografije - nakon odličnih rezultata gledanosti dječjeg filma, pokrenuli smo Specijalizirani javni poziv za poticanje razvoja scenarija i projekata dugometražnih igranih i animiranih filmova za djecu i mlade, sve s ciljem poticanja osmišljavanja i kreiranja projekata namijenjenih djeci. Također, puno napora u posljednje vrijeme ulažemo u pokretanje sustavne edukacije od dječje dobi kroz odjel filmske pismenosti i stvaranje navike kulture gledanja filmova od ranog djetinjstva.

Hrvatska javnost je zapravo sklonija gledanju filmova u kinima nego što je to slučaj za Srbiju. Naime, u 2023. godini hrvatska kina su ostvarila 3,8 milijuna plaćenih ulaznica, srpska tek 4,2 milijuna usprkos znatno većem broju stanovnika.”

Gledanost hrvatskih i srpsih filmova od 2000. do danas

Hrvatski

1. SVEĆENIKOVA DJECA, 2013., Vinko Brešan, 158.131
2. ŠTO JE MUŠKARAC BEZ BRKOVA, 2006., Hrvoje Hribar, 152.379 
3. ŠEGRT HLAPIĆ, 2013., Silvije Petranović, 142.797 
4. SONJA I BIK, 2012., Vlatka Vorkapić, 97.927 
5. DNEVNIK PAULINE P., 2023., Neven Hitrec, 86.033 
6. KOKO I DUHOVI, 2011., Daniel Kušan, 85.145 
7. CVRČAK I MRAVICA, 2023., Luka Rukavina, 91.659 
8. LARIN IZBOR: IZGUBLJENI PRINC, 2012., Tomislav Rukavina, 76.694 
9. GENERAL, 2019., Antun Vrdoljak, 74.585 
10. ZAGONETNI DJEČAK, 2013., Daniel Kušan, 69.274 
11. ZG80, 2016., Igor Šeregi, 65.775 
12. UZBUNA NA ZELENOM VRHU, 2017., Čejen Černić, 63.583 
13. DUH U MOČVARI, 2006., Branko Ištvančić, 62.745 
14. KOJA JE OVO DRŽAVA, 2019., Vinko Brešan, 58.265 
15. MARGINALCI, 2022., Ljubomir Kerekeš, 54.814 
16. NARODNI HEROJ LJILJAN VIDIĆ, 2015., Ivan Goran Vitez, 54.661 
17. BLAGAJNICA HOĆE IĆI NA MORE, 2000., Dalibor Matanić, 48.849 
18. LJUBAV ILI SMRT, 2014., Daniel Kušan, 44.571 
19. ZVIZDAN, 2015., Dalibor Matanić, 43.122 
20. KARAULA, 2006., Rajko Grlić, 43.009

Srpski

1. ZONA ZAMFIROVA, 2002.,Zdravko Šotra, 1,080.857
2. TOMA, 2021., Dragan Bjelogrlić, 675.319
3. MI NISMO ANĐELI 2, 2005.,Srđan Dragojević, 657.143
4. JUŽNI VETAR, 2018.,Miloš Avramović, 618.415
5. IVKOVA SLAVA, 2005.,Zdravko Šotra, 617.553
6. MUNJE, 2001., Radivoje Andrić, 571.341
7. MONTEVIDEO, BOG TE VIDEO, 2010.,Dragan Bjelogrlić, 516.124
8. MONTEVIDEO, VIDIMO SE, 2014.,Dragan Bjelogrlić, 498.501
9. JUŽNI VETAR 2: UBRZANJE, 2021, Miloš Avramović, 400.576
10. NEBESKA UDICA, 2000., Ljubiša Samardžić, 342.939
11. PLJAČKA TREĆEG RAJHA, 2003., Zdravko Šotra, 338.836
12. PARADA, 2011., Srđan Dragojević, 336.372
13. MALI BUDO, 2014., Danilo Bećković, 324.257
14. TAJNA PORODIČNOG BLAGA, 2000., Aleksandar Đorđević, 299.691
15. ČUVARI FORMULE, 2023., Dragan Bjelogrlić, 273.438
16. NEDJELJA, 2024., Nemanja Ćeranić, 272.797
17. TAKSI BLUZ, 2019. Miroslav Stamatov, 272.793
18. MALI SVET, 2003., Miloš Radović, 224.885
19. ŠEŠIR PROFESORA KOSTE VUJIĆA, 2012., Zdravko Šotra, 219.835
20. GORČILO, 2015., Milan Karadžić, 219.126