Ne postoji mnogo pisaca čiji su rođendani s vremenom postali pravi književni rituali, no J. R. R. Tolkien svakako je jedan od njih. Njegovi obožavatelji diljem svijeta svake godine 3. siječnja podižu čaše i nazdravljaju "Profesoru", književniku, učenjaku i ocu moderne fantasy književnosti. Napisavši svojeg "Hobita", a onda i "Gospodara prstenova", Tolkien je stvorio jedan od najvećih i najutjecajnijih imaginarija u povijesti književnosti koji već gotovo 90 godina (računajući od objave "Hobita" 1937. godine) očarava brojne generacije čitatelja i otvara im vrata u fantastični svijet Međuzemlja. Njegove knjige prevedene su na više od 57 jezika, a dodatnu popularnost stekle su i vrhunskom ekranizacijom Petera Jacksona. Iako je Tolkien redovito tvrdio da "Gospodar prstenova" nije alegorijsko djelo te se otvoreno protivio bilo kakvim pokušajima tumačenja njegova romana kao alegorije, s vremenom su se ipak, kao što je i bilo za očekivati, razvile brojne teorije o tome što "Gospodar prstenova" zapravo znači, a sam ga je Tolkien jednom prilikom opisao kao "u osnovi vjersko i katoličko djelo". Njegova je katolička vjera nedvojbeno zauzimala važno mjesto u njegovu životu, a upravo taj aspekt njegove biografije istražila je Holly Ordway u svojoj knjizi "Tolkien: Duhovna biografija", čije je hrvatsko izdanje u prijevodu Marka Gregorica objavila nakladnička kuća Verbum.

Rođen 3. siječnja 1892. godine u gradu Bloemfonteinu u današnjoj Južnoafričkoj Republici, John Ronald Reuel Tolkien oca je izgubio kada je imao tri godine, a majku kada je imao devet godina te je zajedno s bratom Hilaryjem odrastao kao siroče u Birminghanskom oratoriju. Za skrb dječaka je, prema posljednjim željama njihove majke Mabel koja je prešla na katoličanstvo unatoč protivljenjima svoje šire obitelji, bio zadužen oratorijanac Francis Morgan. Iznimno talentiran za jezike, Tolkien je još od djetinjstva izučavao latinski, a svoje je obrazovanje nastavio na Sveučilištu u Oxfordu, gdje je prvo studirao klasičnu filologiju, a onda engleski jezik i književnost te je diplomirao kao jedan od najboljih studenata. U dobi od 24 godine oženio je Edith Bratt, djevojku u koju se zaljubio još kao tinejdžer, no s kojom mu je bilo zabranjeno sastajati se sve do punoljetnosti (ona je, naime, bila protestantka, što njegovom skrbniku nije bilo po volji, a uz to je bila i tri godine starija od njega). Njihov zajednički život uzurpirao je Prvi svjetski rat, a Tolkien je završio na bojištu te je iz prve ruke svjedočio pokoljima u bitci na Sommi, gdje su poginuli brojni njegovi prijatelji i kolege. Nakon nekog vremena u borbi, zarazio se rovovskom groznicom (bolešću koju su u ratu prenosile uši) i vratio se u Englesku, a zbog narušenog je zdravlja ostatak rata proveo obavljajući različite poslove u britanskim kampovima. Kada je rat napokon završio, zaposlio se u redakciji Oxfordskog rječnika, a fakultetsku je karijeru započeo 1920. godine te je na Oxfordu poučavao engleski jezik i književnost. Upravo je tamo, uz akademski rad kojim se bavio čitavog života, počeo stvarati vlastiti "legendarium", složeni splet jezika, mitologije i povijesti, iz kojega je naposljetku nastao njegov magnum opus, odnosno "Gospodar prstenova".

Opisujući život ovog književnog (i lingvističkog!) genija, Ordway se usredotočuje na njegovu duhovnu stranu te detaljno analizira kako je vjera utjecala na Tolkienov život, pružajući pritom uvid u suptilne tragove koje je ona ostavila i u njegovom književnom stvaralaštvu. U knjizi se tako može naći podatak da je Tolkien, u periodu kada je bio na bojištu, napisao pjesmu posvećenu Djevici Mariji, prema kojoj je, kako piše Ordway, osjećao osobitu pobožnost. Pjesma je nosila naslov "Stella vespertina", što bi u prijevodu s latinskog značilo "Večernja zvijezda", a upravo je tako nazvao i svoju vilenjakinju Arwen, nadjenuvši joj ime Undomiel. Oslanjajući se pak na Tolkienovo poznavanje i štovanje kršćanskog milosrđa i sažaljenja, čemu ga je osobito naučio o. Francis Morgan, Ordway povlači paralelu s razgovorom Gandalfa i Froda o Golumovoj sudbini, gdje Gandalf ističe kako je upravo sažaljenje (eng. pity) zaustavilo Bilbovu ruku i spriječilo ga da ubije Goluma. Promatrajući utjecaj katoličanstva na Tolkienovo stvaralaštvo, važno je spomenuti i demonski lik Saurona koji, kako je i sam Tolkien opisao, nije od početka bio zao, već je "pao", baš kao i pali anđeo Lucifer. Ordway također ističe činjenicu da je Tolkienovo krsno ime bilo Philip, odabrano u čast svetog Filipa Nerija, utemeljitelja reda oratorijanaca, a ono se može iščitati i iz njegova slavnog monograma, sačinjenog od isprepletenih inicijala. Iako na prvi pogled djeluje kao da piše samo J. R. R. T., može se pretpostaviti da je unutra isprepleteno i slovo P., što simbolizira, kako tvrdi Ordway, njegovu trajnu pobožnost prema sv. Filipu Neriju. Posebnu pažnju privlači i njegovo prijateljstvo s C. S. Lewisom, jedno od najslavnijih književnih prijateljstava 20. stoljeća. Upravo je Tolkien bio taj zbog kojeg se Lewis, do tada odlučni ateist, okrenuo kršćanstvu. Zajedno su bili i utemeljitelji književnog udruženja Inklinga, a razmjenjivali su i mišljenja o svojem književnom stvaralaštvu, što za Lewisa nije baš najbolje završilo jer Tolkien nije imao pretjerano visoko mišljenje o "Kronikama iz Narnije". Velik dio knjige posvećen je i njegovom braku s Edith, s kojom je naposljetku pokopan u istom grobu. Ispod njezina imena ugravirano je ime Lúthien, a ispod Tolkienova Beren, što je izravna poveznica s njegovom pjesmom o Berenu i Lúthien, smrtnom čovjeku i njegovoj ljubavi prema vilenjakinji.

Knjiga Holly Ordway ipak ima određene nedostatke. Iako je i sama autorica u predgovoru istaknula kako će se baviti prvenstveno Tolkienovom biografijom, a ne njegovim stvaralaštvom, Ordway prečesto one podatke koje iznosi bazira na pretpostavkama, što rezultira pretjeranom uporabom riječi "vjerojatno" i "možda" te samim time ponekad dovodi u pitanje istinitost napisanog, bez obzira na često pozivanje na različite usmene i pisane izvore. Problematično je i to što na trenutke djeluje kao da je Tolkien bio isključivo vjernik i osoba kojoj je vjera oduvijek bila na prvom mjestu, kako u privatnom, tako i u profesionalnom životu, zbog čega se zanemaruju svi ostali važni aspekti, u prvom redu njegovo poznavanje lingvistike i njegova sklonost konstruiranju vlastitih jezika, što je postavilo temelje za svijet Međuzemlja. Umjesto toga, čitateljima se pruža detaljan opis župe koju je Tolkien pohađao, kao i često nepotrebna objašnjenja osnovnih katoličkih i religijskih pojmova te se zapravo može postaviti pitanje o tome tko je ciljana publika ove knjige? Je li ona stvarno namijenjena Tolkienovim obožavateljima koji žele razumjeti njegovo stvaralaštvo ili je zapravo još jedan pokušaj prisvajanja njegovog lika i djela i prikazivanja istog isključivo iz jedne perspektive kojoj se daje prednost pred svima ostalima? Utjecaj katoličanstva na "Gospodara prstenova" ne može se zanemariti, ali isto tako ne smije se zaboraviti ni na sve ostale utjecaje, poput germanskih legendi, srednjovjekovnih epova (osobito "Beowulfa"), starogrčkih mitova te naposljetku i njegovih vlastitih jezika koje je stvarao, pri čemu se najviše ističu dva vilenjačka, quenya i sindarin. Sve to itekako je oblikovalo Tolkienov "legendarium" te učinilo "Gospodara prstenova" najboljim primjerom visokog fantasyja i djelom koje je utjecalo na čitav jedan žanr i očaralo čitatelje, kritičare i učenjake iz svih dijelova svijeta.

Unatoč nabrojanim nedostatcima, ne može se poreći kako je riječ o knjizi koja svojim čitateljima daje jedinstveni pregled Tolkienova života i njegova književnog stvaralaštva. Od najranijeg djetinjstva pa sve do njegove smrti 2. rujna 1973. godine, Holly Ordway iz duhovne perspektive pruža uvid u život čovjeka čije su riječi ostavile neizbrisiv trag u povijesti književnosti i lingvistike i čiji je životni put bio gotovo jednako fascinantan kao i svijet koji je opisao. Posljednja njegova fotografija, snimljena 1973. godine u Botaničkom vrtu u Oxfordu pokraj njegova omiljenog stabla, snažan je podsjetnik na to da Tolkien nije bio samo katolik, kako ističe Ordway, nego i filolog, profesor, književnik, vrsni poznavatelj mitologije i veliki ljubitelj prirode. Od siročeta iz oratorija do jednog od najvećih književnih imena 20. stoljeća, J. R. R. Tolkien u svoje je stvaralaštvo utkao sve te različite utjecaje, znanja i interese te tako stvorio nenadmašan književni svijet koji ni danas ne prestaje nadilaziti granice vremena i prostora.